Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Bijela pustinja John Giaever
izdavač kultura zagreb 1956
tvrdi povez 314 str

Snovi se rijetko obistinjuju, ali želja dra Hansa Ahlmanna da vidi kako se jedna međunarodna ekspedicija sastavlja da prouči antarktičku glaciologiju, postala je stvarnost u ispjela iznad očekivanja njezina osnivača. U to je doba profesor geografije u Stockholmu osjećao da su njegove studije glaciologije nepotpune, sve dok ne bude poznavao prilike na Antarktiku, koje bi mogao sravniti s uvjetima što ih je proučavao na Arktiku.
Ahlmann se vratio sa svoje posljednje arktičke ekspedicije iz Istočnog Grenlanda 1939. Buknuo je rat i nije bilo nade da će se ikad vratiti normalne prilike. Ali 1943. primio je pismo u kojem me pitao kako bi u onoj držžavi primili prijedlog o kombiniranoj antarktičkoj ekspediciji. Takvo pitanje je u vrijeme rata ulijevalo hrabrosti jer je pokazivalo da je jedna velika neutralna nacija već stvorila mišljenje o konačnom ishodu borbe. Bez obzira na to, ja sam naravno pozdravio njegov prijedlog i obećao suradnju iako bi moglo proći više godina da se ostvari.
Proteklo je ipak nešto manje od dvije godine dok se učinio drugi potez. U zimi 1944-45. Ahlmann je sastavio svoj prijedlog u kojem je izložio podrobnosti svoje sheme. Prvi pokušaj nije uspio, ali ujesen 1945. dr. Ahlmann se obratio društvu i obrazložio svoj plan. To je bi početak onoga iz čega je nastala Norveško-Britansko-Švedska ekspedicija 1949-52. Bilo je prirodno da Norveška preuzme vodstvo jer se odlučilo da ekspedicija pođe u norveški antarktički teritorij i istraži veliku skupinu gorja, koju je iz zraka vidjela ekspedicija »Schroabenland« 1938-39. Zračne su fotografije pokazivale neobičnu sliku ledenjaka, morena i smrznutih jezera. Bilo je očito da je taj kraj doživio promjenu u klimi i da bi se pobližim istraživanjem moglo naći u tlu povijest tih promjena.
Ekspedicija je organizirana ovako: Svaka od triju zemalja imala je vlastiti nacionalni komitet, a tri predsjednika, prof. Harald Sverdrup iz Norveške, prof. Ahlmann iz Švedske i ja sačinjavali smo zajedno međunarodni komitet koji bi se prema potrebi proširivao stručnjacima iz svake od tih država. U ovoj zemlji komitet su sačinjavali zajedno Kraljevsko geografsko društvo i Scottov polarni istraživački institut, a zadatak mu je bio da potiče i koordinira britanska nastojanja. Glavni vođa ekspedicije bio je kapetan John Giaever koji je za dugih godina stekao bogato iskustvo u polarnoj službi norveške vlade. Giaever je, evo, napisao svoju pripovijest. Ne očekuje da ga smatraju u čenjakom, a ipak on je živopisno ocrtao razne grane modernog znanstvenog rada. Opisuje svakodnevni uobičajeni posao i ispunjava ga humorom i raznim zgodama iz života u uporištu. Giaever je po mom mišljenju dao najživopisniji i najbolji opis antarktičke ekspedicije od svih koji su do sad objavljeni.