Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

NEKROLOG JEDNOJ ČARŠIJI - Zuko Džumhur
Biblioteka Sjećanje 2002 god, 124 str, meki povez.

“Nekrolog jednoj čaršiji” najpoznatije je djelo bosanskog pisca Zuke Džumhura. Prvi put objavljeno je 1958. godine. Ovo je ujedno i prva knjiga putopisa koju je Zuko Džumhur objavio. Predgovor ove knjige napisao je nobelovac Ivo Andrić, a sam Džumhura osobno je za ovu knjigu ilustrirao crteže, budući da je sam radio i kao slikar.

Knjiga predstavlja zbirku kratkih reportaža ili priča, a svaka od njih predstavlja jednu cjelinu. Istovremeno, priče su na neki način i povezane. U knjizi ima ukupno četrnaest kratkih priča. Pisac u njima vrlo slikovito i maštovito opisuje svoje putovanje. Sve priče imaju neobične završetke.

Zuko je ovom knjigom pomaknuo granice bosanskog putopisa i postavio nove standarde pisanja. U uvodnoj i završnoj priči piše o bosanskim prostorima. Djelo je postalo prepoznatljivo po rečenici: “Samo se slike dugo pamte, a riječi već sutradan promijene svoj red”. Ta rečenica upotrijebljena je u priči “Osveta mrtvih sultana”.

Način na koji je Džumhura napisao ovu knjigu posve je originalan. Nitko prije njega nije tako slikovito opisivao svoje putovanje. Čitajući ovaj putopis, čitatelji mogu da razumiju točno kako se pisac osjećao u određenim trenucima svog putovanja; njegovim očima mogu vidjeti kako je izgledalo određeno mjesto. Autor opisuje različita mjesta, situacije i ljude, s tim da likovi u njegovom djelu ne razgovaraju, pa tamo uopće nema dijaloga.

Pisac isprepliće povijest i sadašnjost opisujući mjesto u kojem se trenutno nalazi, povezujući ga s likovima koji su nekada na njemu živjeli i tamo ostavili svoj trag. Nekada su to likovi iz svakodnevnog života, a nekada vrlo utjecajne osobe. Najveći dojam na pisca ostavljaju mjesta povezana raznim religijama. Iako je Džumhura bio pripadnik islama, u knjizi nije pridavao ništa manje značaja ni ostalim religijama. Naprotiv, gotovo svi vjerski objekti na njega su ostavili mnogo traga. Bio je fasciniran poviješću i nastankom tih objekata. Uživao je otkrivati svijet koji je njemu do tada bio nepoznanica, mada je najveće i najsnažnije osjećaje vezao za putovanje njegovom rodnom domovinom, Bosnom i Hercegovinom.

U ovoj knjizi posebno su upečatljivi detalji s putovanja. Stoga je ovaj pisac i nazvan majstorom detalja. Ti detalji opisani u Džumhurovim putopisima vezani su za ljude, odnose među ljudima, objekte i prostor u kojem se nalazi. Upravo se zato putopis nakon ove knjige više nije mogao gledati istim očima. Prije Džumhura putopisi su izgledali kao putovanja koja opisuje neki znatiželjni putnik, a Džumhur nije bio znatiželjan, on je u svoja djela unosio najraznovrsnije osjećaje; proširio je pravila kako jedan putopis treba izgledati i pokazao kako se putopis može vrhunski dočarati prekrasnim slikama.