Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem Lično |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1995
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Mek povez, format 23cm, izdanje Savremena 1995, solidno očuvana, malo oštećena jedna strana, 226 strana, deo sadržaja ima na slikama
Andrija Gams (6. januar 1911 — 3. oktobar 1997) bio je pravnik i profesor univerziteta.
Rođen je u građanskoj porodici u Subotici 6. januara 1911. godine, od oca Aleksandra (zanatlija) i majke Eugenije Gams (devojač. Klopfer). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Na Pravnom fakultetu u Subotici diplomirao je 1933. Za vreme studija, bio je aktivan u organizaciji „Hašomer hacair”. Andrija je započeo karijeru volontirajući u sudu, a kao advokatski pripravnik radio je u Subotici i Beogradu. Doktorski kurs je upisao na na Pravnom fakultetu u Beogradu 1934. godine, Doktorsku tezu „Odgovornost za radnje trećih lica u privatnom pravu”, odbranio je 1938. Doktorska teza objavljena je 1940. godine. Advokatski ispit je položio 1939. godine u Beogradu i, do izbijanja rata, bavio se advokaturom u Beogradu.
Kao rezervni potporučnik, dobrovoljno se prijavio u Jugoslovensku vojsku, ali je bio zarobljen. U zarobljeništvu kao oficir Jugoslovenske vojske, bio je zatočen u logorima Osnabrik-Oflag VIc i u Aksldorf. Kada je u Osnabriku, u drugoj polovini 1943, osnovan Logorski univerzitet, Andrija Gams je držao predavanja iz opšte istorije, političke ekonomije i političkih nauka. U Aksldorfu je postao član ilegalnog rukovodstva. Po oslobođenju iz zarobljeništva, upućen je u logore u kojima su bili internirani jugoslovenski vojnici radi njihovog prihvatanja i povratka u zemlju.
Po povratku u zemlju, radio je prvo u javnom tužilaštvu grada Subotica, a zatim je bio, pomoćnik pokrajinskog javnog tužioca u Novom Sadu. Za docenta na Pravnom fakultetu u Beogradu izabran je 1948 godine. U zvanje vanrednog profesora izabran je 1955, a redovni profesor postao je 1960. godine na katedri za građansko pravo. U toku diskusije o amandmanima na Ustav, u Analima Pravnog fakulteta, br. 3/1971, objavio je tekst Amandmani na Ustav: naučno — zbrka, istorijski — promašaj, što je doprinelo da taj broj bude zabranjen. Bio je potpisnik peticije za oslobađanje uhapšenog profesora Mihaila Đurića. Zbog dešavanja na Pravnom fakultetu, koji su u to vreme proglašeni antidržavnim, podneo je sopstveni zahtev za odlazak u prevremenu penziju, kao „moralno-politički nepodoban”, i otišao je 1973. godine