ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 65
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Francuski psihoanalitičar i neuropsihijatar Victor Smirnoff rođen je 27. studenog 1919. u Petrogradu, a preminuo u Parizu 5. studenog 1995. godine.

Dijete liječnika iz socijaldemokratske inteligencije, emigrirao je s roditeljima 1921. nakon dolaska boljševika na vlast. Proveo je neke rane godine u Berlinu prije nego što se preselio u Pariz 1929. Nakon medicinske obuke radio je kao psihijatar kod Georgesa Heuyera. Godine 1950. stipendija Rockefeller zaklade odvela ga je u Sjedinjene Države na stipendiju dječje psihijatrije. Tamo je došao u kontakt s pionirima pokreta za usmjeravanje djece, dok su ga kulturni interesi i ljubav prema knjizi odveli u umjetničke i književne avangardne krugove.

Još u Parizu 1954. poduzeo je analizu s Jacquesom Lacanom na prijedlog Wladimira Granoffa. Mnogo uključen u interne debate Société Française de Psychanalyse koje su dovele do raskola 1963., Smirnoff je bio jedan od onih, kada je do tog raskola došlo, koji su se odlučili za ponovno pridruživanje Međunarodnoj psihoanalitičkoj udruzi i distancirali se od Lacanovih praktičnih postupaka, priznajući vrijednost njegovog učenja.

Kao dječji psihoanalitičar, Smirnoff je sudjelovao u organizaciji nastave u La Salpêtrière s Jean-Louisom Langom i Danielom Widlöcherom te je osnovao psihoterapijsku kliniku u petnaestom arondismanu Pariza, poznatu kao `La Rue Tiphaine`, gdje je prevladavao psihoanalitički pristup. . Bio je vrlo aktivan u osnivanju i vođenju Psychanalytique de France (APF), pridonoseći najvažnijim pitanjima obuke kroz svoje spise i svoje brojne kontrolne analize. Bio je predsjednik udruge 1975. i ponovno 1984. Sudjelovao je na brojnim konferencijama i gradio vanjske odnose udruge kako u Francuskoj (osobito s grupom Quatrième), tako i u inozemstvu. Smirnoffovo prijateljstvo s Masudom Khanom u Londonu i njegova želja za kulturnom ekspanzijom doveli su do njegovog prijevoda na francuski nekoliko bitnih tekstova, uključujući Winnicottove `Prilazne objekte i prijelazne pojave` (1953.) i Kleinovu zavist i zahvalnost (1955.).

Smirnoffova knjiga The Scope of Child Analysis, prvi put objavljena 1966. godine, naširoko je prevođena i često pretiskana, a 1992. godine potpuno je revidirana. To je osnovno referentno djelo u svom području.

Član uredničkog odbora Nouvelle Revue de psychanalyse, Smirnoff je također sudjelovao u mnogim člancima u drugim časopisima, među kojima su Topique, L `Esprit du Temps i L `Inactuel. Naslovi njegovih knjiga svjedoče o njegovom eklekticizmu: Et Guérir de plaisir, De Vienneà Paris, Une Ténébreuse Affaire i Les Limbes de la répression (napisana u suradnji s Marie-Claude Fusco, njegovom dugogodišnjom partnericom).

Victor Smirnoff je uvelike pridonio razvoju psihoanalize odraslih, kao i djece, i nikada nije ogradio dječju analizu, radije je integrirajući u sveukupnu teorijsku perspektivu.

Volio je sebe nazivati ​​ein analytischer Wandersmannom, analitičkim kalfom, a njegov osobni itinerar doista mu je omogućio da zadrži kozmopolitsku kulturnu otvorenost i široko poznavanje raznih analitičkih tendencija bez pokolebanja u svojoj predanosti APF-u i svojoj poziciji unutar to.

Naslijeđe Victora Smirnoffa je humanist za kojeg je psihoanaliza bila prava strast, način razmišljanja i zapravo način življenja....