ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1930
Autor: Domaći
Oblast: Geologija
Jezik: Srpski

Veoma dobro očuvano.

Autor - osoba Tućan, Fran
Naslov Mineralogija. Knj. 2, Specijalna mineralogija : sa 437 slika u tekstu / Fran Tućan
Vrsta građe udžbenik
Jezik hrvatski
Godina 1930
Izdavanje i proizvodnja [Beograd : s. n.], 1930 (Beograd : Državna štamparija Kraljevine Jugoslavije)
Fizički opis XXIV, 720 str. : ilustr. ; 24 cm
Napomene Registar.
Predmetne odrednice Mineralogija

PREDGOVOR
Druga knjiga Mineralogije – Specijalna Mineralogija – izašla je nešto opsežnija nego sam se nadao. Uzrok je tome u prilikama, u kojima se nalazi kod nas mineraloška nauka. Literatura naime, koja se bavi mineraloškim pitanjima, kod nas je još toliko slabo razvita, da su đaci, slušači mineralogije, upućeni uglavnom na ovu knjigu. Zbog toga sam se u Specijalnoj Mineralogiji osvrnuo gotovo na sve minerale, koji su danas u mineraloškoj literaturi poznati i sakupio ih u ovoj knjizi tako, da je ona u neku ruku ne samo udžbenik nego i priručnik i, skoro bih rekao, mineraloški leksikon, kojim će se moći poslužiti ne samo đaci, već i oni, koje zanimaju pojedini minerali. Htio sam da iznesem sliku kemijskog laboratorija naše Zemlje, da se vidi, koji su to sve kemijski spojevi, što se u njem stvaraju. Zato će i naši kemici moći da ovu knjigu uzmu u ruke i da u njoj nadju po koji podatak, koji će ih zanimati.
Naročitu sam pažnju posvetio mineralima, koji se nalaze u našim krajevima. O tim mineralima ima dosta podataka u domaćoj, a još više u stranoj naučnoj literaturi, pa sam se trudio da ih po mogućnosti sve saberem. Bit će možda koji od njih da je ostao i ne zapažen, ali takovih će biti vrlo malo. Mjestimice sam naveo i literaturu, koja govori o tim našim mineralima.
Kako već godinama obilazim naše krajeve (od god. 1902.) u svrhe mineraloško-petrografskoga studija, poznati su mi ti krajevi vrlo dobro u mineraloškom i petrografskom pogledu. Na tim dugogodišnjim istraživanjima sakupio sam mnogo mineraloško-petrografskoga materijala, koji je djelomice obrađen, a djelomice čeka na detaljan studij. Naročito se to tiče onoga materijala iz južnih krajeva naše države, iz Makedonije. Nešto od toga nepubliciranoga materijala unio sam u ovaj dio udžbenika (na pr. fosforite iz Dalmacije od Ervenika, distene, granate milovku, muskovite iz Južne Srbije, antimonit, magnezit iz Zapadne Srbije i dr.) da dam potpunu sliku o nalazištima naših minerala. Tako se u ovoj knjizi nalaze svi naši minerali, koji su do danas poznati, pa će knjiga moći poslužiti svakom, ko se želi upoznati sa našim mineralima i njihovom pojavom u prirodi.
Kod prikazivanja pojedinih minerala služio sam se uobičajenom metodom iznoseći morfološke, fizičke i kemijske osobine njihove. Gdje sam došao do podataka o strukturi nekih minerala, koja je proučena rentgenografskim istraživanjem, iznio sam je u najkraćim crtama, ali tako da ćemo ipak dobiti jasnu sliku o unutrašnjoj građi proučenih minerala. Da geneza minerala bude što jasnija, dotakao sam se paragenetskih prilika njihovih navodeći pojedina nalazišta i ističući, u kakvom društvu dolaze pojedini minerali. Osvrnuo sam se i na geokemiju pojedinih kemijskih elemenata, pa sam zbog toga prikazao oblasti i lupine Zemljine kore i kemijske elemente u njoj.
Već u prvoj knjizi – u Općoj Mineralogiji – ja sam smatrao svojom velikom dužnošću, da se zahvalim Ministarstvu Prosvjete, što je omogućilo publikaciju ovoga djela. Ja to činim ponovice i u ovoj knjizi blagodareći Ministarstvu Prosvjete, što je omogućilo da moj dugogodišnji rad na polju mineraloške nauke ne ostane samo u rukopisu, što je omogućilo da naša univerzitetska omladina dobije udžbenik u materinjem jeziku, koji će joj dati pobude za dalji rad u nauci. A ja se ovom prilikom obraćam toj omladini neka prigrli ovu knjigu, neka joj ona bude pomagalo u sticanju znanja. Jer koliko znamo, toliko vrijedimo. Neka ta knjiga bude priručnik i našim nastavnicima sve tamo od osnovne do srednje škole. Pokažimo da volimo nauku, pa da bar tako podupremo one, koji se naukom bave, da im damo pobude za dalji rad.
Kako prvu tako i ovu drugu knjigu štampala je Državna Štamparija u Beogradu. Njen upravnik gosp. Vlasta Budimović uložio je mnogo truda da knjiga bude što ljepše opremljena, pa mu i ovim putem izražavam svoju veliku blagodarnost. Neka bude hvala i mom asistentu profesoru Ljudevitu Bariću i Miroslavu Tajderu, koji su mi pomagali kod korektura, naročito g. Bariću, koji je gotovo sav rukopis pregledao prije štampanja i upozorio na neke pogreške.
U Zagrebu sredinom februara 1930.
Fran Tućan.

Fran Tućan rodio se 26. 10. 1878. godine u Divuši kraj Dvora na Uni na Baniji kao sin seoskog učitelja, kao sveučilišni profesor i akademik bio je istinski zaljubljenik svoje struke i nenadmašivi popularizator prirodnih znanosti u nas.
Srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje stiče u Zagrebu, a godinu dana poslije diplomiranja polaže i doktorat znanosti (1905). Već je kao student bio pomoćnik u Mineraloško-petrografskom muzeju u Zagrebu gdje je ravnatelj tada poznati stručnjak dr Mišo Kišpatić, njegov učitelj i uzor.
Po završetku studija i po odlasku svog profesora u mirovinu postaje ravnatelj muzeja i tu dužnost obavlja do svoje iznenadne smrti, 22. 7. 1944. godine u Zagrebu. U to vrijeme postaje i sveučilišni profesor, a godine 1930. izabran je za redovnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Svoj znanstveni rad i brojna saznanja, te populariziranje svega što ga privlači kao petrografa-mineraloga i prirodoslovca temelji na svojim brojnim terenskim obilascima čitave Jugoslavije i neposrednim promatranjem pri istraživanju rudnog blaga kao osnovice za blagostanje naroda. Poznat je kao istraživač kemijskog i mineralnog sastava boksita te sastava vapnenaca našeg krša. Po njemu je i jedan mineral nazvan „tućanit“.
Uz vrlo bogat i intenzivan znanstveno-nastavni rad imao je još mnogo snage da se posvećuje društveno korisnom radu surađujući na širenju i populariziranju prirodoslovnih znanosti u okviru Hrvatskog prirodoslovnog društva te kao urednik časopisa „Priroda“. Dužnost predsjednika Društva obavlja od 1914–1918, te od 1945–1954. Glavni urednik „Prirode` bio je od 1915–1919, te od 1945–1954. godine.
Osim uređivanja časopisa on u njemu objavljuje i svoje radove, održava predavanja, a izdaje i knjige „Naše rudno blago“, „Među mineralima i stijenama“, „Po Makedoniji“, „Rudno blago Jugoslavije“ i dr. Uz to piše i izdaje za studente vrlo opsežne udžbenike „Opću mineralogiju“ i „Specijalnu mineralogiju“, koje dopunjuje neposredno prije svoje smrti. Svoj istančani osjećaj za zbivanja i promjene u prirodi vjerojatno je imao usađen od rane mladosti kada se okušao i kao pisac pjesama, novela te literarnih i kazališnih kritika.
Taj osjećaj pratio ga je stalno kroz sve njegove znanstvene radove, jer je gotovo u svima njima uz suhoparno analizirajući opis unio i mnogo vedrih riječi pri opisu boja, usporedbi i pojave minerala kao „živog“ bića. Među njegovim je literarnim radovima i pjesmica „Na Uni“, koju objavljuje u časopisu „Pobratim“ (1898). Zbog toga su razumljive i riječi njegovih suvremenika da su „Tućanov neiscrpni žar, ljubav, polet i zamah, ustrajnost i vedrina, zračili neodoljivo u čitavoj njegovoj okolini“.
I u desetljeću prije smrti ponovno kao urednik „Prirode“ on radi „kao nekad u najboljoj muževnoj dobi, zanesen opet čitavim svojim bićem. U tom poslu našao je sama sebe, proživljavao je najstarije trenutke, razvio je svu svoju umnu djelatnost i radio predano do zadnjeg časa“.
U nekrolozima Bogdana Babića i Miroslava Tajdera, te u bibliografskim popisima Blaženke Magaš i Vande Kochansky-Devide ostalo je registrirano 240 njegovih samostalnih objavljenih radova, članaka i knjiga te 15 radova napisanih u koautorstvu s kolegama po struci. Upornost, sistematičnost, a iznad svega neizmjerna ljubav za ono što je radio i učinio za popularizaciju prirodnih znanosti najvrijednije je što ostade iza Frana Tućana.
Želeći sačuvati za budućnost tu njegovu izuzetnu vrijednost Republički komitet za znanost Hrvatske godine 1987. pridružuje postojećim nagradama i Nagradu „Fran Tućan“ za popularizaciju znanosti, što je na taj način potvrdilo činjenicu, da je Tućan bio jedan od malobrojnih znanstvenika koji je bio sposoban na najprikladniji način prirodne znanosti približiti svakom zainteresiranom i uputiti ga u tajne prirode.

MG P40 (N)