pregleda

Otto Hahn: My Life, The Autobiography of a Scientist


Cena:
1.790 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Oto Han (nem. Otto Hahn; Frankfurt na Majni, 8. mart 1879 — Getingen, 28. jul 1968) je bio nemački fizikohemičar, pionir radiohemije[1]. Od 1906. god. profesor Univerziteta u Berlinu a zatim u Getingenu. Otkrio je i izolovao više radioaktivnih elemenata: mezotorijum (228Ra), radiotorijum (228Th), uranijum II (234U), a sa Lizom Majtner (Meitner) otkrio je 1917 g. element protaktinijum. Pokazao je 1938. godine da je jedan od rubidijumovih izotopa prirodno radioaktivan.

Najznačajnije njegovo otkriće je pojava fisije uranijuma, koju je pronašao i objasnio 1939. godine zajedno sa nemačkim fizičarom Fridrihom Štrasmanom (Strassrnann). Energija koja se oslobađa prilikom nuklearne reakcije fisije praktično je iskorišćena samo nekoliko godina posle Han-Štrasmanovog otkrića u nuklearnim reaktorima i atomskoj bombi. Dobitnik je Nobelove nagrade za hemiju 1944. za „otkriće cepanja (fisije) teških atomskih jezgara“. Mnogi naučni autoriteti ga smatraju „Ocem atomskog doba“.

Nuklearna fisija
Glavni članak: Nuklearna fisija

Jedna od mogućih nuklearnih fisijskih lančanih reakcija: 1. Atom uranijuma-235 hvata spori neutron i raspada se na dva nova atoma (fisioni fragmenti – barijum-141 i kripton-92), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV). 2. Jedan od tih neutrona biva uhvaćen od atoma uranijuma-238 i ne nastavlja nuklearnu reakciju. Drugi neutron napušta sistem bez da bude uhvaćen. Ipak, jedan od neutrona se sudara s novim atomom uranijuma-235, koji se raspada na dva nova atoma (fisioni fragmenti), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV). 3. Dva se neutrona sudaraju s dva atoma uranijuma-235 i svaki se raspada i nastavlja reakciju.
Kada se neutronom gađa atom litijuma, dolazi do pojedinačne transmutacije (pretvaranja) i na tome se sve prekida. Proces sam sebe ne podržava. Da bi se izazvalo sledeće pretvaranja, mora se ponovo gađati. Ako se želi da se praktično iskoristiti reakciju razbijanja jezgra i pri tom oslobodi nuklearna energija, mora se naći takav proces koji će sam sebe podržavati. Takav je na primer slučaj kad se želi da se iskoristi reakcija gorenja drveta. Komad drveta se zapali na jednom mestu, i pošto je proces gorenja započeo, ne treba više držati šibicu, jer se od zagrejavanja drveta na jednom mjestu pale i susedni delovi. Proces gorenja se prenosi i širi sve dalje i dalje i podržava sam sebe. Jasno je da se ne bi mogla iskoristiti reakcija gorenja ako bi se svaki komadić drveta morao paliti posebnom šibicom.

Godine 1939, njemački fizičari O. Han i F. Štrasman, te Irena Žolio-Kiri i Pavle Savić u Francuskoj našli proces koji ima sposobnost da održava sam sebe i koji se razvija i teče kao lavina. Takav proces se zove nuklearna lančana reakcija.

Bombardovanjem izotopa uranijuma-235 neutronima zbiva se ova pojava. Neutron koji je pogodio atomsko jezgro uranijuma ujedno je od jezgra apsorbovan i dolazi do procesa raspadanja kao u biologiji, to jest do deobe ćelije. Takvo je jezgro sada nestabilno i raspada se na dva jednaka dela koji su potpuno drugi hemijski elementi, na primer barijum i kripton. Ovo cepanje atomskog jezgra na dva dela zove se nuklearna fisija. Kod te lančane reakcije emituju se još nekoliko neutrona, od kojih svaki može ponovo da izazove deobu atomskog jezgra na dva dela. To nastaje kod svake deobe, te novi neutroni učestvuju u daljem procesu raspadanja (dezintegracije). Time se sam proces dalje razvija kao kod gorenja, odnosno eksplozije dinamita. Kod svakog tog raspadanja masa dobijenih produkata manja je od pređašnje mase zajedno s apsorbovanim neutronom. Dakle lančana reakcija je niz fisija, kod kojih jedna izaziva drugu.

To se događa samo kod uranijuma atomske mase 235. Teškoća je i u tome što samo spori neutroni izazivaju lančanu reakciju. Da bi se usporili neutroni, oni se propuštaju kroz materije male atomske mase koje ne upijaju neutrone. Atomi male atomske mase usporavaju neutrone zato što im neutroni predaju jedan deo svoje kinetičke energije, a ne odbijaju se od njih istom brzinom kao od atoma velike atomske mase. U tu svrhu služi teška voda i čisti grafit. Teška voda je jedinjenje teškog vodonika (deuterijum) i kiseonika, a razlikuje se od obične vode u tome što vri kod 101,4 °C, a smrzava se kod 3,8 °C. Materije koje usporavaju neutrone zovu se moderatori ili usporivači neutrona.

Osim toga za dobivanje lančanog procesa nije svejedno koliki će se komad uranijuma uzeti. Uzme li se manji komad, neutroni mogu izleteti u spoljni prostor, a da na svom putu ne sretnu druga uranijumova atomska jezgra. Da bi proces bio eksplozivan, to jest da bi nastala lavina, komad uranijuma ne sme biti manji od neke određene veličine. Ta najmanja masa kod koje se još zbiva lančani proces zove se kritična masa.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 80064281
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Oto Han (nem. Otto Hahn; Frankfurt na Majni, 8. mart 1879 — Getingen, 28. jul 1968) je bio nemački fizikohemičar, pionir radiohemije[1]. Od 1906. god. profesor Univerziteta u Berlinu a zatim u Getingenu. Otkrio je i izolovao više radioaktivnih elemenata: mezotorijum (228Ra), radiotorijum (228Th), uranijum II (234U), a sa Lizom Majtner (Meitner) otkrio je 1917 g. element protaktinijum. Pokazao je 1938. godine da je jedan od rubidijumovih izotopa prirodno radioaktivan.

Najznačajnije njegovo otkriće je pojava fisije uranijuma, koju je pronašao i objasnio 1939. godine zajedno sa nemačkim fizičarom Fridrihom Štrasmanom (Strassrnann). Energija koja se oslobađa prilikom nuklearne reakcije fisije praktično je iskorišćena samo nekoliko godina posle Han-Štrasmanovog otkrića u nuklearnim reaktorima i atomskoj bombi. Dobitnik je Nobelove nagrade za hemiju 1944. za „otkriće cepanja (fisije) teških atomskih jezgara“. Mnogi naučni autoriteti ga smatraju „Ocem atomskog doba“.

Nuklearna fisija
Glavni članak: Nuklearna fisija

Jedna od mogućih nuklearnih fisijskih lančanih reakcija: 1. Atom uranijuma-235 hvata spori neutron i raspada se na dva nova atoma (fisioni fragmenti – barijum-141 i kripton-92), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV). 2. Jedan od tih neutrona biva uhvaćen od atoma uranijuma-238 i ne nastavlja nuklearnu reakciju. Drugi neutron napušta sistem bez da bude uhvaćen. Ipak, jedan od neutrona se sudara s novim atomom uranijuma-235, koji se raspada na dva nova atoma (fisioni fragmenti), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV). 3. Dva se neutrona sudaraju s dva atoma uranijuma-235 i svaki se raspada i nastavlja reakciju.
Kada se neutronom gađa atom litijuma, dolazi do pojedinačne transmutacije (pretvaranja) i na tome se sve prekida. Proces sam sebe ne podržava. Da bi se izazvalo sledeće pretvaranja, mora se ponovo gađati. Ako se želi da se praktično iskoristiti reakciju razbijanja jezgra i pri tom oslobodi nuklearna energija, mora se naći takav proces koji će sam sebe podržavati. Takav je na primer slučaj kad se želi da se iskoristi reakcija gorenja drveta. Komad drveta se zapali na jednom mestu, i pošto je proces gorenja započeo, ne treba više držati šibicu, jer se od zagrejavanja drveta na jednom mjestu pale i susedni delovi. Proces gorenja se prenosi i širi sve dalje i dalje i podržava sam sebe. Jasno je da se ne bi mogla iskoristiti reakcija gorenja ako bi se svaki komadić drveta morao paliti posebnom šibicom.

Godine 1939, njemački fizičari O. Han i F. Štrasman, te Irena Žolio-Kiri i Pavle Savić u Francuskoj našli proces koji ima sposobnost da održava sam sebe i koji se razvija i teče kao lavina. Takav proces se zove nuklearna lančana reakcija.

Bombardovanjem izotopa uranijuma-235 neutronima zbiva se ova pojava. Neutron koji je pogodio atomsko jezgro uranijuma ujedno je od jezgra apsorbovan i dolazi do procesa raspadanja kao u biologiji, to jest do deobe ćelije. Takvo je jezgro sada nestabilno i raspada se na dva jednaka dela koji su potpuno drugi hemijski elementi, na primer barijum i kripton. Ovo cepanje atomskog jezgra na dva dela zove se nuklearna fisija. Kod te lančane reakcije emituju se još nekoliko neutrona, od kojih svaki može ponovo da izazove deobu atomskog jezgra na dva dela. To nastaje kod svake deobe, te novi neutroni učestvuju u daljem procesu raspadanja (dezintegracije). Time se sam proces dalje razvija kao kod gorenja, odnosno eksplozije dinamita. Kod svakog tog raspadanja masa dobijenih produkata manja je od pređašnje mase zajedno s apsorbovanim neutronom. Dakle lančana reakcija je niz fisija, kod kojih jedna izaziva drugu.

To se događa samo kod uranijuma atomske mase 235. Teškoća je i u tome što samo spori neutroni izazivaju lančanu reakciju. Da bi se usporili neutroni, oni se propuštaju kroz materije male atomske mase koje ne upijaju neutrone. Atomi male atomske mase usporavaju neutrone zato što im neutroni predaju jedan deo svoje kinetičke energije, a ne odbijaju se od njih istom brzinom kao od atoma velike atomske mase. U tu svrhu služi teška voda i čisti grafit. Teška voda je jedinjenje teškog vodonika (deuterijum) i kiseonika, a razlikuje se od obične vode u tome što vri kod 101,4 °C, a smrzava se kod 3,8 °C. Materije koje usporavaju neutrone zovu se moderatori ili usporivači neutrona.

Osim toga za dobivanje lančanog procesa nije svejedno koliki će se komad uranijuma uzeti. Uzme li se manji komad, neutroni mogu izleteti u spoljni prostor, a da na svom putu ne sretnu druga uranijumova atomska jezgra. Da bi proces bio eksplozivan, to jest da bi nastala lavina, komad uranijuma ne sme biti manji od neke određene veličine. Ta najmanja masa kod koje se još zbiva lančani proces zove se kritična masa.
80064281 Otto Hahn: My Life, The Autobiography of a Scientist

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.