Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Robert Perisic - Uzas i veliki troskovi
Samizdat B92, Beograd, 2002.
Meki povez, 212 strana.
RETKO!
Ako želite da vas ozbiljno shvate kada pišete o književnosti, nažalost, nije odveć uputno citirati Čarlsa Bukovskog. No, što se mora, nije teško! Veliki američki pesnik i prozaista (i, istina, potpuno pogrešno mitologizovana figura) jednom je prilikom rekao da pisac radi na svom delu čak i onda kada daje intervju.
Dakle, ono što čitamo po rubrikama posvećenim kulturi nisu intervjui - nikakav je to uvid u spisateljsku zbilju - sve su to nastavci književnih umotvorina autora. Ako bih se vodio ovom logikom, prvo delo Roberta Perišića koje sam čitao bilo bi leksikonski intervju koji je dao sajtu POPBOKS u njihovoj stalnoj rubrici Ukus poznatih (znate, to su oni slatko-voajerski intervjui sa pitanjima tipa koja vam je omiljena knjiga/ploča/film i slično). I, zaista, matori pokvarenjak je bio donekle u pravu - ne može se reći da je ovaj intervju nastavak Perišićeve literature, ali se u njemu pojavljuju neke važne tačke za autorovu poetiku. Pomenuću dve - Rejmonda Karvera i Džonija Štulića. Zašto sam izabrao baš njih? Krajnje je sebičan i banalan razlog. Kada me pitaju koja ti je omiljena knjiga, obično kažem „Katedrala“ Rejmonda Karvera (Perišić je navodi kao jednu od svojih omiljenih), a na pitanje koji mi je najdraži bend, opet se Perišićev ukus poznatih i moj ukus nepoznatih sretnu u Azri.
Priče iz zbirke „Užas i veliki troškovi“ zaista odišu, ako to možemo tako nazvati, i karverovštinom i džonijevštinom. Ono po čemu je Karver najpoznatiji, takozvani minimalizam u pripovedanju, prisutan je u gotovo svim Perišićevim pričama. Kratke rečenice i jednostavno fabuliranje - samo umesto pripovesti o srednjoj klasi u povoju izgubljenoj u američkoj provinciji, dobijamo priče o sitnim tranzicionim gubitnicima na brdovitom Balkanu, sektor Hrvatska. Gubitnicima zaglavljenim između sive, posleratne stvarnosti i sopstvene nespremnosti za suočavanje sa istom („Jer, ta realnost koju mi živimo - mi nju, u stvari, ne živimo, nego se sklanjamo pred njom“, kaže jedan od Perišićevih junaka). Nema ničeg romantičnog i petarpanovskog u borbi između ovih likova i ozbiljne, odrasle realnosti. Srećom, nema ni patetičnog kvazitragičnog patosa, tako karakterističnog za pisce koji bi voleli nešto važno da kažu o ovoj situaciji u kojoj se nalazimo. Perišićevi likovi su više od kartonskih figura u urbanim pričicama, više od beznačajnih i neuverljivih potrošača pop kulture - svako od njih sa sobom nosi jednu sasvim autentičnu priču, izmeštenu iz ustaljenih obrazaca. Njegovi junaci pokazuju koliko je ono što se čini uobičajenom i ustaljenom slikom stvarnosti zapravo krhko - kako je čitav život njihanje nad nekakvom provalijom. A šta je na dnu te provalije, ako dno uopšte i postoji? Ništa strašno, samo još života. U neograničenim količinama.
A nije da Perišić nije imao od koga da nauči da stvara likove. Naime, u već pominjanom intervjuu, autor kaže „Džoni mi je nešto otvorio, neki rastrzani govor, drukčije ambicije ovog jezika, neke likove. On je stvarao likove (Krvava Meri, Miki, Marina, Čera, itd.) bolje nego većina pisaca.“ Ako se malo bolje pogledaju priče iz ove knjige - na mnogo načina su Perišićevi likovi kompatabilni sa nekadašnjim Džonijevim. Da, iskustvo je drugačije - u međuvremenu se desilo nacionalno buđenje, pa rat, te tranzicija iz samoupravnog socijalizma u divlji kapitalizam (a ima li drugačijeg, vapi vazda budni salonski levičar u meni!). Međutim, teško mi je odupreti se utisku da je knjiga „Užas i veliki troškovi“ negde vrlo slična sa prvim Azrinim albumima - i na jednom i na drugom mestu nalazimo pregršt onih likova koje možemo sresti iza prvog ugla, onih običnih likova koji bolje pričaju priču o gradu nego sve te brošure koje nas upućuju gde se može fino jesti i sve te turističke ture za obilazak niskobudžetnog simulakruma. Perišićevi 21st century pametni i knjiški ljudi izvrsni su vodiči kroz današnji Zagreb, ali i kroz čitavu balkansku stvarnost. A balkanska stvarnost kao balkanska stvarnost - svejedno koliko imao godina, ako živiš na ovim prostorima, previše si puta već bio pregažen teškim valjkom Istorije koja, je li, nikako da nas se okane. Ipak, budimo sasvim pošteni - istorija suludo galopira Balkanom, jašu je koristoljubivi moćnici, a većina nas, uključujući i Perišićeve junake, na ovaj ili onaj način, posrće. Da li upadamo u patetične unutrašnje egzile, da li bacamo cveće po tenkovskoj istoriji ili se ne trudimo previše da se mešamo u vlastiti život - više je stvar forme nego suštinske razlike. „Sloboda nije božije sjeme, pa da ti ga neko da“, pevao je Džoni, ali su Prljavo kazalište i Riblja čorba bili glasniji. I eto šta smo dobili u potonjim godinama - razne varijante užasa i velikih troškova. Čorba u Zagrebu, Kazalište u Beogradu; Perišićevi likovi i njihovi stvarnosni pandani, ti ispljuvci istorije, na večitom putovanju između jednog ništa i drugog ništa, a umorni mesija sedi u Holandiji i u kućnoj varijanti snima teško slušljive obrade narodnih pesama. Ipak, da nije sve tako crno, kao kolateralnu korist, dobili smo i „Užas i velike troškove“, sjajnu kolekciju proznih balkanoidnih paranoja - knjigu koja nam poručuje da nismo sami u klinču života i istorije. I to nam poručuje na način koji se stvarno retko viđa u ex-jugoslovenskoj aktuelnoj literaturi. Zaista, malo li je? Umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš, davno reče jedan pesnik.
Robert Perišić (born 1969 in Split, Croatia) is a Croatian writer.[1] His books are considered as authentic portrayals of society in transformation and its antiheroes.
Biography
Perišić graduated in Literature and Croatian language from the University of Zagreb.[citation needed] Since the beginning of the 1990s he has written poetry, short stories, plays, as well as literary reviews in various distinguished Croatian magazines such as Feral Tribune and Globus. His novel Our Man in Iraq (Naš čovjek na terenu) was the bestselling novel of 2008 in Croatia and has been published in numerous European countries and USA. From 1992 to 2000 Perišić was editor-in-chief of the cultural magazines Godine and Godine nove. Perišić currently lives and works in Zagreb.
Writing
Our Man in Iraq
Our Man in Iraq is a social novel.[2] The main characters of the novel are a young newspaper editor and his cousin, who reports from the Iraq War in 2003. The novel presents typical characters and situations of today`s life in post-communist countries torn by political and social confusion, and it also gives compares experiences in the Balkan and Iraq Wars. The subjects of Our Man in Iraq include new types of society in Eastern Europe, globalisation, media life, rapid social changes, and their influences on human relationships.
Our Man in Iraq was a bestseller in Croatia and received the Jutarnji list newspaper prize for the best prose in 2007.[3] The book was also published in English by Istros Books in London in 2012. Perišić`s novel has also been awarded the Literaturpreis der Steiermärkischen Sparkasse 2011 in Graz, Austria.[4] It was published in the United States in April 2013 as Our Man in Iraq. It had excellent reviews in the US, and was praised by the likes of The New Yorker, NPR`s `All Things Considered,` and The Guardian, as well as by writers such as Jonathan Franzen.[citation needed]
No-Signal Area
No-Signal Area, Perišić`s second novel, follows two entrepreneurs as they renovate a turbine factory in a remote Croatian town. Upon its release, the novel received excellent critical responses in Croatia and neighbouring countries and was shortlisted for several literary awards.[citation needed] The US edition, translated by Ellen Elias-Bursać, was published in April 2020 by Seven Stories Press.[5]
A Cat at the End of the World
A Cat at the End of the World (2022) follows an enslaved ancient Greek boy`s escape to Dalmatia with his cat Miu, driven by a personified wind. It was published in the US by Sandorf Passage.
Short stories
Perišić`s short counterculture stories have given him a reputation and audience in Croatia and ex-Yugoslavia countries, especially among younger readers. His first collection of twenty short stories You Can Spit On The One Who`ll Ask For Us (Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas), published 1999, was considered as rebellious at the post-war time and it get lot of publicity as a voice of a desperate young generation.[citation needed]
Horror and Huge Expenses (Užas i veliki troškovi), collection of twenty stories published in 2002, was acclaimed by critics and considereds as one of the most important Croatian books of the decade.[citation needed] In this book Perišić gives an authentic, somewhat tragicomic picture of the post-war society meeting consumer society. His short story `No God in Susedgrad` (`Nema boga u Susedgradu`) gave the name to an anthology of contemporary Croatian writers published in German in 2008 by Schöffling & Co (Kein Gott in Susedgrad). Two of his short stories are included in the anthology of East-European short stories Pensi che ci saremmo potuti conoscere in un bar? (Carivan edizione, Roma, 2010).
Poetry
Perišić`s book Castle America (Dvorac Amerika) is a collection of poetry published in 1995. The title Caste America refers to two of Franz Kafka`s novels and the book is a kind of poetic view of a global Kafkian Castle. His second poetry book, Sometime Later (Jednom kasnije), was published in 2012.
Movies and Theatre
His black comedy Culture in Suburb (Kultura u predgrađu) was performed in the City Drama Theatre `Gavella` in Zagreb as part of the programme for the seasons 2000-2002.[6] Perišić wrote the screenplay for the movie 100 Minutes of Glory (100 minuta Slave, 2004), directed by Dalibor Matanić.[7] It is a dark, romantic drama based on the life of a deaf female painter, Slava Raškaj.