Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Voždovac, Beograd-Voždovac |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski
Jedna od najboljih zbirki priča ex-yu prostora. Tvrdi povez, 225 strana.
Ranko Marinković (1913.-2001.), pripovjedač, romanopisac, dramatičar i esejist. Rođen je u Visu. Tamo provodi djetinjstvo i završava pučku školu. Gimnaziju polazi u Splitu i Zagrebu. Tada počinje pisati. U Zagrebu upisuje i završava Filozofski fakultet. Od 1934. godine objavljuje pjesme, pripovjetke, eseje i kazališne kritike u časopisima i novinama. Godine 1939. na sceni HNK prikazana mu je dramska groteska Albatros, a iste godine objavljuje zapažene proze u Krležinu časopisu Pečat (Hiljadu i jedna noć, Sunčana je Dalmacija, Balonjeri pod balkonom). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata uhićen je u okupiranom Splitu od talijanske policije i interniran u logor Ferramonte u Kalabriji. Nakon kapitulacije Italije, u jesen 1943. godine, odlazi u saveznički sinajski zbjeg El Shatt, gdje kulturno-politički djeluje. Nakon rata odlazi u Zagreb, gdje će 1946. godine obavljati dužnost direktora drame HNK. U izdanju Matice hrvatske 1948. pojavljuje se prva Marinkovićeva knjiga Proze, koja uz šest pripovjedaka (Cvrčci i bubnjevi, Pospana kronika, Poniženje Sokrata, Balkon, Ni braća ni rođaci, Oko božje) donosi i tekst dramske groteske Albatros.
Već prva njegova knjiga otkrila je pisca natprosječne vrijednosti, koji se u vrijeme dominacije „socijalističkog realizma“ u književnosti usudio i znao progovoriti svježe i originalno. Godine 1951. prihvaća posao profesora dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Iste godine tiskana mu je knjiga kazališnih kritika Geste i grimase. Godine 1953. objavljena mu je zbirka novela Ruke (Mrtve duše, Karneval, Suknja, Anđeo, U znaku vage, Koštane zvijezde, Prah, Benito Floda von Reltih, Ruke i Zagrljaj) za koju dobiva nagradu grada Zagreba.
1956. godine tiskana mu je Glorija, dramski mirakul, koju su kritičari jednoglasno proglasili najboljom hravtskom suvremenom dramom. Nakon zbirke pripovjedaka Poniženje Sokrata (1959.) i ponovljenog izdanja Ruke, Marinković se javlja novim remek djelom, romanom Kiklop (1965.). Ovaj moderno strukturirani roman prikazuje dezorijentiranog intelektualca uoči II. svjetskog rata. Za ovaj roman dobio je mnoga priznanja; nagradu NIN-a za najbolji roman godine, nagradu grada Zagreba, Goranovu nagradu te godišnju nagradu fonda Vladimira Nazora.
Nakon poduže šutnje, Marinković se 1980. godine javlja svojim drugim romanom Zajednička kupka. Kritika je ovaj roman dočekala suzdržano i pomalo razočarano. Posljednji Marinkovićev roman, Never more, objavljen je 1993.