Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
NAPOMENA:
NEDOSTAJE ZADNJA KORICA (VIDI NA SLICI)
SVE OSTALO JE U REDU.OČUVANO
POSVETA NA PREDLISTU (NIJE OD AUTORA)
ULTRA RETKO
KNJIGA IMA KULTNI STATUS
Izdavač: Prosveta - Beograd
2006; ćirilica; 21 cm; 286 str.;
Radovan Hiršl je bitna figura beogradske underground mitologije. Jedan od najznačajnijih predstavnika psihodelične umetničke scene Beograda, Srbije i bivše
Ova ogoljena, brutalno antipatetična ispovest bivšeg narkosa-veterana, hipi-prvoborca i čoveka koji je do balčaka odživeo sve (sup)kulturne oluje od prvih bit-igranki pa do dekadencije i raspadanja `novog talasa` – a sve vreme srčano boraveći u samom njihovom epicentru – knjiga je posve izvan svakog šablona, kniga-događaj u onom važnom, ne-industrijskom, izumirućem smislu reči. Nasuprot sugest
iji iz sopstvenog naslova, Žvaka za ludaka je subjektivno, a pouzdano svedočanstvo o jednoj epohi koja nas je sve (ovako ili onako) formirala, pisano sa pozicije društvenog `marginalca`, umetnika koji je – pre svega zahvaljujući izvesnim svojim `lošim navikama` – godinama imao više posla sa dilerima i uličnim pozornicima nego sa galeristima i kritičarima, ali koji je učesnik i lucidni svedok (slobodno se krećući po društvenoj i prostornoj vertikali i horizontali) jednog grada i jedne zemlje u čijim razvalinama mi dan-danas obitavamo, pokušavajući da stvorimo nešto novo, mada uglavnom ne znamo tačno šta. Prateći jedan uzbudljiv životni put, od golotrbog detinjstva u (još) posleratnim pedesetim, preko kojekakvih, tada pomodnih, kosijanerskih putešestvija po Dalekim Istocima (mnogi će se tehno-konzument, recimo, iznenaditi još kad su ono njegovi preci otkrili famoznu indijsku državu Goa...), a pre i izvan svega minuciozno portretirajući duh, ljude i navade kulturološki prevratnog vremena sazrevanja YU-društva, Hiršl uspeva da mu Žvaka za ludaka na svakoj svojoj stranici bude pre svega jedno upečatljivo pretresanje vlastitog života, bespoštedno prema sopstvenim posrtanjima – kakva, jelte, `primerni građani` drže pod trostrukim ključem – a da, kao uzgred, bude i hronika turbulencija jednog bivšeg života, onog čiji se društveno-epohalni kontekst u međuvremenu rastočio u ništavilu. Pri tome je Hiršl pisac sigurne ruke, možda nesklon bravurama, ali pouzdan surfer kroz sopstvenu Priču; voleo bih da se nešto slično može reći za većinu ovdašnjih Književnika Sa Dna Kace, doživotnih i odživotnih pretplatnika na kojekakva gromopucatelna priznanja & titule. Razume se, ova će knjiga ostati uglavnom neprimećena i kritički nevrednovana; razume se još nešto: nemojte dopustiti sebi da ne pročitate jednu od najbitnijih knjiga pisanih na srpskom 2006. godine.