Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1990
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Izdavač: IP "Kimi", Beograd
Povez: tvrd sa omotom
Broj strana: 560
Ilustracije: Momo Kapor
Obris tečnosti na omotnici, sama knjiga veoma dobro očuvana.
BELEŠKE JEDNE ANE
Ova knjiga, koja se prvo pojavila u časopisu Bazar gde je izlazila u nastavcima, vraća nas u jedno srećno, čedno vreme, koje nije slutilo na sve ono što nam se dogodilo kasnije. Novi čitaoci, koji se možda sada prvi put susreću sa prozom Mome Kapora, naći će u njegovim ranim tekstovima neke od odgovora koji će im pomoći da bolje shvate sadašnji trenutak jer Ana nastavlja svoj život, nezavisno od našeg poimanja vremena. Ona je arhetip Beograđanke koju i danas srećemo. - Iz predgovora Ane Kapor
Svet posmatran iz ugla tinejdžerke, ispričan prepoznatljivim beogradskim žargonom i ilustrovan autorovom rukom, u isto vreme je i duhovita ali i nemilosrdna analiza jednog vremena.
Ova knjiga koja je objavljena 1972. godine bitno je uticala na tadašnju jugoslovensku književnu scenu. Svrstana je u kategoriju „džins proze“, čiji je Kapor jedan od najizrazitijih predstavnika.
Beleške jedne Ane će nas nasmejati, ali i podstaknuti da razmišljamo o večitim pitanjima, koja kao i generacije pre nas, svakodnevno sebi postavljamo.
HEJ, NISAM TI TO PRIČALA
Nastavak evergrina Beleške jedne Ane.
Ana ne priznaje autoritete i ne živi po pravilima, ona ne prati modu već je stvara, podsmeva se lažnim vrednostima i na duhovit način kritikuje tadašnji sistem. Ona je nežna, nostalgična, radoznala, ponekad naivna, ali u isto vreme suštinski mudra jer nas podseća da je važno iskoristiti svaki, neponovljivi dan. Mada je prošlo gotovo četrdeset godina od prvog izdanja ove knjige, glavna junakinja umnogome liči i na današnje Beograđanke. Ipak, jedno je sigurno. Ana najviše liči na svog autora. Iako to nikada nije priznao, Momo Kapor je mirno mogao da kaže – „Ana, to sam ja!“
(K-172)