Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Sombor, Sombor |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
PUT ALIJE ĐERĐELEZA I DRUGE pripovetke Ivo Andrić
IZDAVAČI: SLOVO LJUBVE
GODINA IZDANJA: 1980.
TVRDE KORICE
PISMO: ĆIRILICA
BROJ STRANA: 290 STR.
Sadržaj:
Put Alije Đerzeleza;
Most na Žepi;
Mustafa Madžar;
Rzvaski bregovi;
Za logorovanja;
Mara milosnica;
Čudo u Olovu;
Anikina vremena;
Žeđ;
Olujaci;
Trup;
Put Alije Đerzeleza (1920), prva Andrić eva pripovetka koja je pisca na velika vrata uvela u književnost. Ostvarena je kao triptih, a ispripovedana sa stanovišta sveznajućeg pripovedača koji, pri čajući o muslimanskom junaku Aliji Đerzelezu, koristi istorijske činjenice i narodno predanje, legendu i fikciju. Glavni lik poznat je u folkloru kao veliki junak čije su odlike hiperbolisane i idealizovane u megdanu, šenlučenju i odevanju. Andrićeva pripovetka nastaje kao parodija narodne epske pesme, postaje doslikavanje portreta i dovršavanje prič e o nekadašnjem gaziji koga stižu umor i godine.
Sve ono što su nekada u narodnoj pesmi bile viteške osobine junaka, u Andrićevoj priči postale su Đerzelezove mane. Sve ono što je nekada Đerzeleza činilo uzvišenim, sada ga č ini smešnim. Svi koji nisu smeli da priđ u njegovoj desnici i konju od megdana, sada teraju šegu sa njim. Đerzelezove osobine postaju anahrone, a on sam ne može da pokaže svoju veličinu jer nema odgovarajućeg protivnika. Ali ako Alija Đerzelez prestaje da bude junak u smislu epske pesme, on svakako ostaje tragični junak. Ne shvatajuć i suštinu sopstvene neostvarenosti, žaleći za stvarima koje nikada neće dostići, lepotom, željenom ženom, jer je i stvoren samo da želi, on upada u niz neugodnih situacija iz kojih izlazi ponižen i ismejan. Vrhunac njegove tragičnosti dat je u poslednjoj sceni kada se našao na krilu jedine žene koju nikada nije poželeo, a uspeo je da stigne samo u njeno naruč je. I tada, pun damara i nemira, lamentira nad svojom sudbinom: `I ta ruka što je osjeća na sebi, je li to ruka žene? - Mlječ anka u krznu i somotu čije se tjelo, vitko i plemenito, ne može ni zamisliti. Ciganka Zemka, drska i podmukla, a mila životinja. Gojna udovica. Strasna a prevejana Jevrejka. I Katinka, voće koje zri u hladu. - Ne, to je ruka Jekaterine. Samo Jekaterine! Jedino do Jekaterine se ide pravo!`
Deč. S. O..L.. DRVENI POL. 1