ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Na tri stranice ima malo isarano hem olovkom, nista strasno! Sve ostalo uredno!

Jako lepe ilustracije!

Vladimir Grigorevič Sutejev (ruski: Vladimir Grigorʹevič Suteev) (5. srpnja 1903. - 10. ožujka 1993. [1]) bio je ruski pisac, umjetnik i animator koji je prvenstveno pisao priče za djecu. Bio je među utemeljiteljima sovjetske industrije animacije.

Suteevljeve knjige prevedene su na 36 jezika i objavljene u zemljama kao što su Norveška, Francuska, Meksiko, Jugoslavija, Čehoslovačka, Indija i Japan.

Rane godine
Vladimir Suteev rođen je u Moskvi u obitelji Zinaide Vasiljevne Suteeve i Grigorija Osipoviča Sutejeva (1879. – 1960.), istaknutog ruskog liječnika, dermatologa, mikologa, jednog od vodećih istraživača aktinomikoze koji je u sovjetsko doba bio voditelj odjela za venerologiju pri Moskovskom odjelu za zdravstvo.[2][3][4] Diplomirao je na Carskom sveučilištu u Moskvi, Grigorij Suteev također se bavio slikanjem i glazbom, nastupajući s koncertima na Skupštini plemstva.[5]

Sve je to utjecalo na Vladimira, no najveći je utjecaj na njega ostavio Stepan Erzia, bliski obiteljski prijatelj. Njegova majka pozirala je za Erziju, a njegov otac je ostavio mnoge biografske bilješke o svom prijatelju koje su objavljene kao knjiga Sculpture Erza nakon Suteevove smrti. [4][6][7]

Još dok je bio mladić, Sutejevljevi su radovi povremeno objavljivani u časopisima Pioner, Murzilka, Družnye rebjata i Iskorka te u novinama Pionerskaja pravda. U dječju književnost došao je iz kina. Godine 1928. diplomirao je na Umjetničkom fakultetu Instituta za kinematografiju gdje je studirao zajedno sa svojim bratom Vjačeslavom Sutejevim (1904. – 1993.) i bratićem Dmitrijem Bogolepovim (1903. – 1990.), a obojica su postali istaknuti sovjetski znanstveno-popularni redatelji.[5]

Karijera
Dok je još bio student, napravio je crteže za Kinu u plamenu (1925.), jedan od najranijih sovjetskih izrezanih animiranih filmova snimljenih u znak potpore kineskom nacionalno-oslobodilačkom pokretu. Poznat po nizu stilova kojima su pridonijeli razni mladi animatori, uključujući Nikolaja Hodatajeva, Jurija Merkulova, Ivana Ivanova-Vano i sestre Brumberg, također je postao jedan od prvih svjetskih dugometražnih animiranih filmova: s 1000 metara filma i 14 sličica u sekundi trajao je više od 50 minuta u to vrijeme.[8]

Suteev je debitirao kao redatelj prvim sovjetskim animiranim talkiejem Athwart Street (1931.) i nekim drugim eksperimentalnim radovima prije nego što se pridružio kolektivu Soyuzmultfilm 1936. gdje je sudjelovao u više od 30 filmova kao redatelj, scenarist i animator. Neki od njih (Petya i Crvenkapica, Čarobna trgovina itd.) nagrađeni su međunarodnim nagradama. Godine 1941., prije odlaska na bojišnicu, Suteev je dovršio svoj rad na crtanom filmu Clatterfly (Mukha-tsokotukha), temeljenom na bajci Korneya Chukovskog.[8]

Suteev je sudjelovao u Velikom Domovinskom ratu od prvih dana do samog kraja.[6] Zatim se vratio u Soyuzmultfilm, ali ga je napustio za samo dvije godine zbog neuzvraćene ljubavi prema Tatjani Taranovich, također animatorici koja se pridružila Soyuzmultfilmu 1946. Njihova tužna priča bila je dobro poznata unutar zajednice animacija. Bila je 13 godina mlađa od Suteeva, sretno udana s kćeri. Prema Tatianinoj unuci, Suteev joj je napisao `stotine pisama`, ali je odgovorila samo dva puta. Ipak, 37 godina kasnije napokon su se vjenčali. Do tada su oboje bili udovci; Suteev je napunio 80 godina, dok je Taranovich imao 67. Živjeli su zajedno još 10 godina i oboje su umrli 1993. godine.[9][10]

Od 1947. radio je u izdavačkoj kući Detgiz. Godine 1952. njegovu prvu knjigu objavio je Detgiz, Dvije priče o olovci i bojama. Knjigu je pozdravio Čukovski u recenziji u Literaturnaya Gazeta. Nakon toga, Suteev je objavio dosta knjiga: Kakva je ovo ptica?, Pod gljivom, Vreća jabuka, Pile i pače, Tko je rekao `mijau`?, Pomoćni štapić i mnoge druge.[11] Mnogi od njih su adaptirani kao animirani filmovi.

Vladimir Sutejev ilustrirao je knjige ruskih književnih klasika: pripovjetke Korneja Čukovskog, `Brkovi i pruge` Samuila Maršaka, `Ujak Stjopa` Sergeja Mihalkova, `Veselo ljeto` Valentina Berestova. Ilustrirane Sutejevljevim crtežima, u Rusiji su prvi put objavljene dolje navedene knjige: Giannija Rodarija `Cippolino`s avanture` (Sutejevljevi junaci bajke postali su uzorci za igračke), norveškog pisca Alfa Prøysena `Sretna Nova godina`, engleske spisateljice Lilian Moore `Mali rakun i Stvor u bazen`. Sutejevo Pif-štene postalo je miljenik djece diljem svijeta (`Avanture Pifa`, prepričavano s francuskog).