Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 342
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Naslovna strana:
Mate Zlamalik
Dmitrij Narkisovič Mamin-Sibirjak (25. oktobar 1852 — 2. novembar 1912) je bio ruski pisac, najpoznatiji po svojim romanima i kratkim pričama o životu na Uralu.
Mamin-Sibirjak je rođen u Visimu, u guberniji Perm na Uralu (u današnjoj Sverdlovskoj oblasti), u porodici fabričkog sveštenika.[1] Prvo se školovao kod kuće, a potom učio u Visimskoj školi za radničku decu. Kasnije je pohađao Jekaterinburšku bogosloviju (1866–1868) i Permsku bogosloviju (do 1872). Godine 1872. upisao je veterinarski odsek Sankt Peterburške medicinske akademije. Godine 1876, pošto nije završio akademiju, prešao je na Pravni fakultet Univerziteta u Sankt Peterburgu. Tu je studirao godinu dana, a zatim otišao, zbog zdravstvenih (početak tuberkuloze) i finansijskih poteškoća.
U leto 1877. vratio se porodici na Ural. Njegov otac je umro sledeće godine i sve teškoće porodice pale su na Mamin-Sibirjak.[2] Da bi našao posao i školovao braću i sestru, porodica se preselila u veliki kulturni centar Jekaterinburg. Tamo se oženio Marijom Aleksejevom koja je postala njegov književni savetnik, kao i njegova supruga i prijatelj. Tokom ovih godina, napravio je brojna putovanja po Uralskom regionu i proučavao njegovu istoriju, ekonomiju, etnografiju i svakodnevni život.
Od početka osamdesetih godina KSIKS veka bavio se književnim radom.
Godine 1890. razveo se od prve žene i oženio glumicom Marijom Abramovom iz Jekaterinburškog dramskog pozorišta i preselio se u Sankt Peterburg. Abramova je umrla godinu dana kasnije na porođaju, ostavljajući bolesnu ćerku Aljonušku u naručju izbezumljenog oca...
Mamin-Sibirjak [ma`m’in s’ib’ir’a`k], Dmitrij Narkisovič (pravo prezime Mamin), ruski književnik (Visimo-Šajtanski zavod, Permska gubernija, 6. XI. 1852 – Sankt Peterburg, 15. XI. 1912). Prozaik, u oblikovanju socijalnih prilika na Uralu blizak naturalizmu. Romani Privalovski milijuni (Privalovskie milliony, 1883), Gorsko gnijezdo (Gornoe gnezdo, 1884), Luda sreća (Dikoe sčast’e, 1884) i dr. kronike su rasta industrije u rubnim ruskim prostorima. Pisao je o tragačima zlata (Zlato – Zoloto, 1892), nastajanju kapitalizma na Uralu (Kruh – Hleb, 1895), o vremenu Pugačova (povijesni roman Ohonine obrve – Ohoniny brovi, 1892) te priče i bajke za djecu, također s folklornom građom.
Zlatna knjiga