Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Jezik: Srpski
Autor: Strani
odlično stanje kao na slikama
ЈУРИСПРУДЕНЦИЈА 1-3
РОСКО ПАУНД
СЛУЖБЕНИ ЛИСТ СРЈ
ЦИД
Београд - Подгорица
2 О О О
П Л Е Ј А Д А
а) Правна систем - САД
.............................................................
1. књига
2. књига
3. књига
Ћирилица
Тврде корице
Шивен повез
Обележивач страница
Укупно око 1600 страница
Natan Rosko Paund (27. oktobar 1870 – 28. jun 1964) bio je američki pravni naučnik i edukator. Bio je dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Nebraski od 1903. do 1911. godine, a zatim dekan Pravnog fakulteta Univerziteta Harvard od 1916. do 1936. godine. Bio je i član akademskog osoblja na Univerzitetu Nortvestern, Pravnom fakultetu Univerziteta u Čikagu i Pravnom fakultetu Univerziteta Kalifornije u Los Anđelesu tokom ranih godina te institucije, od 1949. do 1952. godine. Časopis The Journal of Legal Studies identifikovao je Paunda kao jednog od najcitiranijih pravnih naučnika 20. veka.
Rosko Paund
Paund oko 1916.
Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta Harvard
Mandat: 1916–1936
Prethodnik: Ezra Ripli Tejer
Naslednik: Džejms M. Landis
Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Nebraski
Mandat: 1903–1911
Lični podaci
Rođen: Natan Rosko Paund, 27. oktobra 1870, Linkoln, Nebraska, SAD
Preminuo: 30. juna 1964 (u 93. godini), Kembridž, Masačusets, SAD
Obrazovanje
Univerzitet u Nebraski–Linkoln (BS, MS, PhD)
Univerzitet Harvard
Zanimanje
Profesor prava, autor, akademik
Akademski rad
Institucije: Univerzitet Nortvestern, Univerzitet u Čikagu, Univerzitet Harvard, Univerzitet Kalifornije u Los Anđelesu
Rani život i obrazovanje
Karijera
Godine 1903. Paund postaje dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Nebraski. Izabran je za člana Američke akademije umetnosti i nauka 1911. godine. Te iste godine počinje da predaje na Harvardu, a 1916. postaje dekan Pravnog fakulteta i ostaje na toj funkciji do 1937. Napisao je dela: `Lažno tumačenje` (1907), `Osnove predavanja o jurisprudenciji` (1914), `Duh opšteg prava` (1921), `Pravo i moral` (1924) i `Krivična pravda u Americi` (1930).
Godine 1908. bio je deo uredničkog tima prvog američkog časopisa za uporedno pravo, Godišnji bilten Biroa za uporedno pravo Američke advokatske komore. Godine 1909. predavao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Čikagu. Iako se to danas retko spominje, Paund je bio i stručnjak za rimsko pravo. Predavao je tu oblast u Nebraski, na Nortvesternu i na Harvardu. Bio je toliko vešt u latinskom jeziku da je prevodio rimsko pravo na engleski za zbirku izvora koju je koristio na svojim časovima. Profesor Džozef Henri Bil rekao je da je Paund `doneo duh rimskog prava na Harvard`.
Paund je bio osnivač pokreta `sociološke jurisprudencije`, značajan kritičar presedana Vrhovnog suda SAD o `slobodi ugovaranja`, simbolizovanog slučajem Lochner protiv Njujorka (1905), i jedan od ranih vođa pokreta za američki pravni realizam, koji je zagovarao pragmatičnije i društveno orijentisano tumačenje prava, s fokusom na to kako pravni proces zaista funkcioniše, za razliku od tada dominantnog formalističkog pristupa. Po Paundu, ovi pravni pokreti su se zalagali za `prilagođavanje principa i doktrina stvarnim ljudskim uslovima, umesto da se oslanjaju na pretpostavljene prve principe`.
Dok je bio dekan, broj upisanih studenata se skoro udvostručio, ali su mu standardi bili toliko strogi da trećina studenata nije završila studije. Među njima su bili i mnogi kasniji politički lideri iz doba Nju Dila.
Godine 1929. predsednik Herbert Huver imenovao je Paunda kao jednog od jedanaest članova Vikershemove komisije za pitanja vezana za sprovođenje zakona, kriminal, policijsku brutalnost i prohibiciju.
Tokom prvog mandata predsednika Ruzvelta, Paund je u početku podržavao Nju Dil. Međutim, 1937. okrenuo se protiv Nju Dila i pokreta pravnog realizma nakon što je Ruzvelt predložio `pakovanje` federalnih sudova i premeštanje nezavisnih agencija u izvršnu vlast. Ostali faktori koji su doprineli tom `konzervativnom zaokretu` uključuju sukobe s liberalima na Harvardu, smrt njegove supruge i žestoku raspravu sa Karlom Ljuvelinom.
Iako je ranije javno podržavao upravo one reforme koje je Ruzvelt predlagao, verovalo se da se Paund priklonio konzervativizmu jer je želeo da povrati pažnju nakon što su njegove ideje bile odbačene od strane harvardskih kolega.
Godine 1937. podneo je ostavku na funkciju dekana i postao univerzitetski profesor. Ubrzo je postao jedan od glavnih kritičara pravnog realizma. Svoje ideje o reformi vlasti predstavio je kineskom lideru Čang Kaj Šeku. Godine 1934. dobio je počasnu diplomu Univerziteta u Berlinu, koju mu je uručio nemački ambasador u SAD. Paund je bio jedan od poznatih američkih pravnika koji su pokazivali simpatije prema Adolfu Hitleru.
Tokom 1940-ih godina, Paund je bio naklonjen ideji da zameni sudiju Džona Higinsa na Međunarodnom vojnom tribunalu za Daleki istok u Tokiju, iako do imenovanja nije došlo. Izabran je za člana Američkog filozofskog društva 1940. godine. Pridružio se Pravnom fakultetu UCLA 1949. godine, kada je škola osnovana, i ostao tamo do 1952.
Krivična pravda u Klivlendu
Godine 1922. Rosko Paund i Feliks Frankfurter sproveli su detaljnu kvantitativnu studiju izveštavanja o kriminalu u novinama Klivlenda tokom januara 1919. godine, mereći broj inča kolumni posvećenih toj temi. U prvoj polovini meseca ukupna količina prostora posvećena kriminalu iznosila je 925 inča, dok je u drugoj polovini porasla na 6642 inča. Ovo se desilo iako je broj prijavljenih zločina porastao samo sa 345 na 363.
Zaključili su da je navodni `talas kriminala` u gradu bio uglavnom izmišljen i podstaknut od strane medija, ali da je imao stvarne posledice po pravosudni sistem. Zbog uverenja da je grad pogođen kriminalnim haosom, javnost je zahtevala brzu reakciju policije i vlasti. Te institucije su, želeći da zadrže podršku javnosti, više brinule o tome da zadovolje narodni pritisak nego da se pridržavaju zakonskih procedura. Rezultat toga bile su česte sudske greške i preoštre kazne.
Doprinos jurisprudenciji
Rosko Paund je dao značajan doprinos pravnoj nauci kroz tradiciju sociološke jurisprudencije, koja je isticala važnost društvenih odnosa u razvoju prava i obrnuto. Njegova najpoznatija teorija je konceptualizacija prava kao društvenog inženjeringa. Prema Paundu, zakonodavac deluje kao društveni inženjer pokušavajući da reši društvene probleme koristeći pravo kao sredstvo.
Paund je tvrdio da zakone treba tumačiti analizom `interesa` koje oni štite. Ti interesi mogu biti individualni – kao zaštita života ili imovine pojedinca – ili širi društveni interesi.