pregleda

Tajne sticanja bogatstva i blagostanja, Valas D. Vejtls


Cena:
890 din
Želi ovaj predmet: 9
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7787)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14508

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K132
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Tajne sticanja bogatstva i blagostanja – Kako obezbediti sebi bogat i ispunjen život – autor Valas D. Vejtls

Tajne sticanja bogatstva i blagostanja je pristupačan, lako razumljiv i praktičan vodič o tome kako se obogatiti pomoću duhovnih principa. Prema rečima samog autora, knjiga je namenjena onima kojima je novac najhitnije potreban, koji najpre žele da se obogate a kasnije da filozofiraju.

Zato nas ovaj tekst, korak po korak, vodi do sticanja bogatstva, bez mudrovanja i filozofije. Kako kaže Vejtls, šta god da je rečeno u prilog siromaštvu, ostaje činjenica da nije moguće živeti zaista potpunim i uspešnim životom ukoliko nismo bogati. Jer nedostatak novca osujećuje korišćenje sopstvenih potencijala i talenata, a time i dalji razvoj duše tokom ovozemaljskog života.

Nema ničeg lošeg u htenju da se bude bogat. Želja za bogatstvom u stvari je želja za bogatijim, ispunjenijim i sadržajnijim životom, a ta je želja hvale vredna.

Postoje tri motiva zbog kojih živimo: živimo za telo, živimo za um, živimo za dušu. Svaki od ovih motiva je podjenako potreban i nijedno od ovo troje ne može živeti potpuno ako je preostalo dvoje odsečeno od punog izražaja života.



Wallace Delois Wattles (/ˈwɑːtəlz/; 1860–1911) bio je američki pisac nove misli. Osobno ostaje pomalo nejasan,[1] ali njegovo pisanje je naširoko citirano i ostaje tiskano u New Thought i pokretima za samopomoć.

Wattlesovo najpoznatije djelo je knjiga iz 1910. pod nazivom The Science of Getting Rich u kojoj objašnjava kako postati bogat.

Wattlesova kći, Florence A. Wattles, opisala je očev život u `Pismu` koje je objavljeno ubrzo nakon njegove smrti u časopisu New Thought Nautilus, koji je uređivala Elizabeth Towne. Nautilus je ranije u gotovo svakom broju nosio Wattlesove članke, a Towne je također bio njegov izdavač knjige. Florence Wattles napisala je da je njezin otac rođen u SAD-u 1860., da je dobio malo formalnog obrazovanja i da je bio isključen iz svijeta trgovine i bogatstva.[3]

Prema Federalnom popisu stanovništva SAD-a iz 1880. [4] Wallace je živio sa svojim roditeljima na farmi u Nunda Townshipu, McHenry County, Illinois, i radio je kao poljoprivredni radnik. Njegov otac je naveden kao vrtlar, a majka kao `čuvarkuća`. Wallace je naveden kao rođen u Illinoisu, dok su njegovi roditelji navedeni kao rođeni u New Yorku. Niti jedna druga braća i sestre nisu zabilježeni da žive s obitelji.[5] Prema popisu stanovništva iz 1910., Wattles je bio oženjen s Abbie Wattles (rođ. Bryant), 47. Imali su troje djece: Florence Wattles, 22, Russell H. Wattles, 27, i Agnes Wattles, 16. To također pokazuje da je u to vrijeme Wallaceova majka Mary A. Wattles živjela je s obitelji u dobi od 79 godina.

Florence je napisala da je `zarađivao puno novca i imao dobro zdravlje, osim svoje ekstremne slabosti` u posljednje tri godine prije smrti.[3] Wattles je umro 7. veljače 1911. u Ruskin, Tennessee, a njegovo tijelo prevezeno je kući radi pokopa u Elwood, Indiana.[6] U znak poštovanja, u poslijepodnevnim satima nakon njegovog sprovoda na dva sata zatvorene su tvrtke po cijelom gradu.[6]

Njegova je smrt u 51. godini života smatrala `nepravovremenom` od strane njegove kćeri; [3] u prethodnoj godini ne samo da je objavio dvije knjige (Nauka o dobrobiti i Nauka o bogaćenju), već se također kandidirao za javnost ured.[7]

kršćanski socijalizam
Godine 1896. u Chicagu, Illinois, Wattles je prisustvovao `konvenciji reformatora` i susreo Georgea Davisa Herrona,[8][9], svećenika Kongregacijske crkve i profesora primijenjenog kršćanstva na Grinnell College[10] koji je tada privukao pozornost cijele zemlje propovijedanjem oblik kršćanskog socijalizma.[11]

Nakon što je upoznao Herrona, Wattles je postao društveni vizionar i počeo objašnjavati ono što je Florence nazvala `divnom, društvenom porukom Isusa.`[3] Prema Florence, on je svojedobno bio na poziciji u Metodističkoj crkvi, ali je izbačen izbačen. za njegovu `herezu`.[3] Dvije njegove knjige (Novi Krist i Isus: Čovjek i njegovo djelo) bavile su se kršćanstvom iz socijalističke perspektive.

Na izborima 1908. kandidirao se kao kandidat Socijalističke partije Amerike u Osmom kongresnom okrugu;[12] 1910. ponovno se kandidirao kao socijalistički kandidat, za ured tužitelja okruga Madison, 50. sudski okrug Indiane. 7] Nije pobijedio niti na izborima. Florence Wattles je ostala socijalist nakon njegove smrti, a bila je izaslanica Nacionalnog komiteta Socijalističke partije 1912. i 1915. godine.

Nova misao
Kao stanovnik Srednjeg Zapada, Wattles je otputovao u Chicago, gdje se nalazilo nekoliko vodećih vođa Nove misli, među njima Emma Curtis Hopkins i William Walker Atkinson, i držao je `predavanja nedjeljom navečer` u Indiani;[3] međutim, njegov primarni izdavač bio je Massachusetts-- temelji Elizabeth Towne.[14]

Proučavao je spise Georga Wilhelma Friedricha Hegela i Ralpha Walda Emersona [15] i preporučio proučavanje njihovih knjiga svojim čitateljima koji su željeli razumjeti ono što je on okarakterizirao kao `monističku teoriju kozmosa.`[15][16]

Svojim osobnim proučavanjem i eksperimentiranjem Wattles je tvrdio da je otkrio istinu načela Nove misli i proveo ih u praksi u svom životu. Također je zagovarao tada popularne zdravstvene teorije `Velikog žvakača` Horacea Fletchera, kao i `Plan bez doručka` Edwarda Hookera Deweyja,[17] za koji je tvrdio da ga je primijenio na vlastiti život. Napisao je knjige u kojima je ocrtao ta načela i prakse, dajući im naslove koji opisuju njihov sadržaj, kao što su Zdravlje kroz novu misao i post i Znanost biti velik. Njegova kći Florence prisjetila se da je `proživio svaku stranicu` svojih knjiga.

Praktični autor, Wattles je ohrabrivao svoje čitatelje da testiraju njegove teorije na sebi, a ne da uzimaju njegovu riječ kao autoritet, a tvrdio je da je testirao svoje metode na sebi i drugima prije nego što ih je objavio.[18]

Wattles je prakticirao tehniku ​​kreativne vizualizacije. Prema riječima svoje kćeri Florence, on je `formirao mentalnu sliku` ili vizualnu sliku, a zatim `radio na ostvarenju ove vizije`:[3]

Pisao je gotovo neprestano. Tada je formirao svoju mentalnu sliku. Vidio je sebe kao uspješnog pisca, moćnu osobu, čovjeka koji je napredovao i počeo je raditi na ostvarenju te vizije. Proživio je svaku stranicu... Njegov život je uistinu bio moćan život.

Utjecaj
Rhonda Byrne rekla je intervjueru za Newsweek da je njezina inspiracija za stvaranje hit filma Tajna iz 2006. godine, a kasnije i istoimene knjige, bila njezina izloženost Wattlesovoj knjizi The Science of Getting Rich.[19] Byrneova kći, Hayley, dala je svojoj majci primjerak Wattlesove knjige kako bi joj pomogla da se oporavi od sloma.[20] Sam film također referencira, ponovnim populariziranjem pojma Zakon privlačnosti,[19] knjigu drugog autora Nove misli, Williama Walkera Atkinsona, iz 1908., pod naslovom Vibracija misli ili zakon privlačnosti u svijetu misli.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 69098781
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Tajne sticanja bogatstva i blagostanja – Kako obezbediti sebi bogat i ispunjen život – autor Valas D. Vejtls

Tajne sticanja bogatstva i blagostanja je pristupačan, lako razumljiv i praktičan vodič o tome kako se obogatiti pomoću duhovnih principa. Prema rečima samog autora, knjiga je namenjena onima kojima je novac najhitnije potreban, koji najpre žele da se obogate a kasnije da filozofiraju.

Zato nas ovaj tekst, korak po korak, vodi do sticanja bogatstva, bez mudrovanja i filozofije. Kako kaže Vejtls, šta god da je rečeno u prilog siromaštvu, ostaje činjenica da nije moguće živeti zaista potpunim i uspešnim životom ukoliko nismo bogati. Jer nedostatak novca osujećuje korišćenje sopstvenih potencijala i talenata, a time i dalji razvoj duše tokom ovozemaljskog života.

Nema ničeg lošeg u htenju da se bude bogat. Želja za bogatstvom u stvari je želja za bogatijim, ispunjenijim i sadržajnijim životom, a ta je želja hvale vredna.

Postoje tri motiva zbog kojih živimo: živimo za telo, živimo za um, živimo za dušu. Svaki od ovih motiva je podjenako potreban i nijedno od ovo troje ne može živeti potpuno ako je preostalo dvoje odsečeno od punog izražaja života.



Wallace Delois Wattles (/ˈwɑːtəlz/; 1860–1911) bio je američki pisac nove misli. Osobno ostaje pomalo nejasan,[1] ali njegovo pisanje je naširoko citirano i ostaje tiskano u New Thought i pokretima za samopomoć.

Wattlesovo najpoznatije djelo je knjiga iz 1910. pod nazivom The Science of Getting Rich u kojoj objašnjava kako postati bogat.

Wattlesova kći, Florence A. Wattles, opisala je očev život u `Pismu` koje je objavljeno ubrzo nakon njegove smrti u časopisu New Thought Nautilus, koji je uređivala Elizabeth Towne. Nautilus je ranije u gotovo svakom broju nosio Wattlesove članke, a Towne je također bio njegov izdavač knjige. Florence Wattles napisala je da je njezin otac rođen u SAD-u 1860., da je dobio malo formalnog obrazovanja i da je bio isključen iz svijeta trgovine i bogatstva.[3]

Prema Federalnom popisu stanovništva SAD-a iz 1880. [4] Wallace je živio sa svojim roditeljima na farmi u Nunda Townshipu, McHenry County, Illinois, i radio je kao poljoprivredni radnik. Njegov otac je naveden kao vrtlar, a majka kao `čuvarkuća`. Wallace je naveden kao rođen u Illinoisu, dok su njegovi roditelji navedeni kao rođeni u New Yorku. Niti jedna druga braća i sestre nisu zabilježeni da žive s obitelji.[5] Prema popisu stanovništva iz 1910., Wattles je bio oženjen s Abbie Wattles (rođ. Bryant), 47. Imali su troje djece: Florence Wattles, 22, Russell H. Wattles, 27, i Agnes Wattles, 16. To također pokazuje da je u to vrijeme Wallaceova majka Mary A. Wattles živjela je s obitelji u dobi od 79 godina.

Florence je napisala da je `zarađivao puno novca i imao dobro zdravlje, osim svoje ekstremne slabosti` u posljednje tri godine prije smrti.[3] Wattles je umro 7. veljače 1911. u Ruskin, Tennessee, a njegovo tijelo prevezeno je kući radi pokopa u Elwood, Indiana.[6] U znak poštovanja, u poslijepodnevnim satima nakon njegovog sprovoda na dva sata zatvorene su tvrtke po cijelom gradu.[6]

Njegova je smrt u 51. godini života smatrala `nepravovremenom` od strane njegove kćeri; [3] u prethodnoj godini ne samo da je objavio dvije knjige (Nauka o dobrobiti i Nauka o bogaćenju), već se također kandidirao za javnost ured.[7]

kršćanski socijalizam
Godine 1896. u Chicagu, Illinois, Wattles je prisustvovao `konvenciji reformatora` i susreo Georgea Davisa Herrona,[8][9], svećenika Kongregacijske crkve i profesora primijenjenog kršćanstva na Grinnell College[10] koji je tada privukao pozornost cijele zemlje propovijedanjem oblik kršćanskog socijalizma.[11]

Nakon što je upoznao Herrona, Wattles je postao društveni vizionar i počeo objašnjavati ono što je Florence nazvala `divnom, društvenom porukom Isusa.`[3] Prema Florence, on je svojedobno bio na poziciji u Metodističkoj crkvi, ali je izbačen izbačen. za njegovu `herezu`.[3] Dvije njegove knjige (Novi Krist i Isus: Čovjek i njegovo djelo) bavile su se kršćanstvom iz socijalističke perspektive.

Na izborima 1908. kandidirao se kao kandidat Socijalističke partije Amerike u Osmom kongresnom okrugu;[12] 1910. ponovno se kandidirao kao socijalistički kandidat, za ured tužitelja okruga Madison, 50. sudski okrug Indiane. 7] Nije pobijedio niti na izborima. Florence Wattles je ostala socijalist nakon njegove smrti, a bila je izaslanica Nacionalnog komiteta Socijalističke partije 1912. i 1915. godine.

Nova misao
Kao stanovnik Srednjeg Zapada, Wattles je otputovao u Chicago, gdje se nalazilo nekoliko vodećih vođa Nove misli, među njima Emma Curtis Hopkins i William Walker Atkinson, i držao je `predavanja nedjeljom navečer` u Indiani;[3] međutim, njegov primarni izdavač bio je Massachusetts-- temelji Elizabeth Towne.[14]

Proučavao je spise Georga Wilhelma Friedricha Hegela i Ralpha Walda Emersona [15] i preporučio proučavanje njihovih knjiga svojim čitateljima koji su željeli razumjeti ono što je on okarakterizirao kao `monističku teoriju kozmosa.`[15][16]

Svojim osobnim proučavanjem i eksperimentiranjem Wattles je tvrdio da je otkrio istinu načela Nove misli i proveo ih u praksi u svom životu. Također je zagovarao tada popularne zdravstvene teorije `Velikog žvakača` Horacea Fletchera, kao i `Plan bez doručka` Edwarda Hookera Deweyja,[17] za koji je tvrdio da ga je primijenio na vlastiti život. Napisao je knjige u kojima je ocrtao ta načela i prakse, dajući im naslove koji opisuju njihov sadržaj, kao što su Zdravlje kroz novu misao i post i Znanost biti velik. Njegova kći Florence prisjetila se da je `proživio svaku stranicu` svojih knjiga.

Praktični autor, Wattles je ohrabrivao svoje čitatelje da testiraju njegove teorije na sebi, a ne da uzimaju njegovu riječ kao autoritet, a tvrdio je da je testirao svoje metode na sebi i drugima prije nego što ih je objavio.[18]

Wattles je prakticirao tehniku ​​kreativne vizualizacije. Prema riječima svoje kćeri Florence, on je `formirao mentalnu sliku` ili vizualnu sliku, a zatim `radio na ostvarenju ove vizije`:[3]

Pisao je gotovo neprestano. Tada je formirao svoju mentalnu sliku. Vidio je sebe kao uspješnog pisca, moćnu osobu, čovjeka koji je napredovao i počeo je raditi na ostvarenju te vizije. Proživio je svaku stranicu... Njegov život je uistinu bio moćan život.

Utjecaj
Rhonda Byrne rekla je intervjueru za Newsweek da je njezina inspiracija za stvaranje hit filma Tajna iz 2006. godine, a kasnije i istoimene knjige, bila njezina izloženost Wattlesovoj knjizi The Science of Getting Rich.[19] Byrneova kći, Hayley, dala je svojoj majci primjerak Wattlesove knjige kako bi joj pomogla da se oporavi od sloma.[20] Sam film također referencira, ponovnim populariziranjem pojma Zakon privlačnosti,[19] knjigu drugog autora Nove misli, Williama Walkera Atkinsona, iz 1908., pod naslovom Vibracija misli ili zakon privlačnosti u svijetu misli.
69098781 Tajne sticanja bogatstva i blagostanja, Valas D. Vejtls

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.