Cena: |
490 din
(Predmet nije aktivan)
|
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K224
Oblast: Pčelarstvo
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ima starackih pegica, sve ostalo u dobrom stanju!
Med je gusta slatka sirupasta materija, proizvod medonosnih pčela (lat. Apis mellifera ili Apis mellifica) dobijen od sabranih voćnih i drugih sokova prerađenih u pčelinjem želucu.[1] Izlučeni sok odložen poklopljenom saću hemijskim reakcijama pretvara se u med. Prema vrstama biljaka od koje se dobija, med se razvrstava u monoflorni (med dobijen od samo jedne vrste biljke, na primer, bagrema) i poliflorni med (med dobijen sakupljanjem nektara sa više vrsta biljaka, kao na primer, livadski med, šumski i dr.). Med je najvažniji pčelinji proizvod, poznat u ljudskoj ishrani još od praistorijskog doba.[1][2][3] Po definiciji, med je čisti proizvod u kome nema dodataka bilo koje druge supstance.
Med dobija svoju slatkoću od monosaharida fruktoze i glukoze, i ima istu relativnu slatkoću kao i granulirani šećer.[4][5] On ima atraktivna hemijska svojstva za pečenje i osobeni ukus zbog čega neki ljudi preferiraju med u onosu na šećer i druge zaslađivače.[4] Većina mikroorganizama ne raste u medu, tako da se zapečaćeni med ne kvari, čak ni nakon nekoliko hiljada godina.[6][7] Međutim, med ponekad sadrži dormantne endospore bakterije Clostridium botulinum, što može da bude opasno za bebe, jer to može da dovede do botulizma.
Prvi znaci o korišćenju meda javljaju se u sumerskim i vavilonskim tekstovima pisanim klinastim pismom. U početku se koristio kao obredno sredstvo u polivanju pragova kuća i žrtvenika. U mešavini sa vinom, med se koristio za polivanje klinova svetih građevina. Med se spominje i u Bibliji, Kuranu i u spisama mnogih grčkih pisaca.
U Egiptu se med koristio prilikom balzamovanja. U velikom broju domaćinstava upotrebljavao se kao zaslađivač. Zbog svoje dragoceosti služio je i kao sredstvo plaćanja a verovalo se i da životinje hranjene medom predstavljaju poseban dar bogovima.
U Antičkoj Grčkoj med se najčešte koristio kao dar bogovima i dušama umrlih. Grci su smatrali da je Medovina, alhoholno piće sa medom, sveto piće Olimpa.
U Evropi se med koristio najčešće za ishranu, pravljenje maltera i napitaka i kao lekovito sredstvo. U Nemačkoj je tokom 11. veka pivo zaslađivano medom, a nemački feudalci su svoj danak plaćali u pčelinjem vosku i medu.
Na Američkim kontinentima kolonizacijom Španije u 16. veku otkriveno je da su meksički i centralnoamerički domorodci bili iskusni pčelari. Severnoamerički narodi nazivali su evropske pčele za muve belog čoveka.[9]
Ime
Sama reč med potiče od praindoevropskog medhu što se u staroslovenskom transkriptovalo kao медъ, u litvanskom medus, u engleskom mead (medovina), u sanskritu madhu, u grčkom μεθυ (Vino), a u staroirskom mid. Tako su nastali izrazi u ostalim indoevropskim jezicima, a ponekad je naziv dobijen sličnošću s nečim drugim (u germanskim jezicima označava nešto zlatnožuto) ili pak zamenom značenja.