Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 10 tak recenica poduceno zutim vodenim markerom, nista strasno. Sve ostalo uredno!
Srbija, ni na Istoku, ni na Zapadu
[tekstovi 1989-1996]
Priredio Radovan Čolević
Ništa nije tako opasno i tako otrovno kao pesimizam. Intelektualno preobučeni pesimizam pojavljuje se kao cinizam, ironija, različite vrste nihilizma, u smislu `svi su oni isti`, `ništa se ovde ne može promeniti`, `ovaj narod nije ni zaslužio bolje` i slično. U svakom čoveku postoji nada i strah. Pitanje je samo u tome da li ćete podsticati jedno ili drugo. Ljudi najiskrenije žele da Srbija ponovo postane nešto pozitivno, nešto vredno i uspešno. Ali, ako ih vlast svakodnevno ubija u pojam, ako im sugeriše da treba da budu srećni što ovde ne besni rat i što su živi, naravno da će strah od rizika da povremeno preplavi nadu i želju za promene.
Zoran Đinđić (Bosanski Šamac, 1. avgusta 1952 — Beograd, 12. mart 2003) bio je srpski političar i filozof. Bio je dugogodišnji predsednik Demokratske stranke, predsednik Skupštine grada Beograda[b] (1997) i predsednik Vlade Republike Srbije (2001—2003).
On je bio jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne jugoslovenske Demokratske stranke, osnivajući modernu Demokratsku stranku 1989. godine[3] čiji je predsednik postao 1994. godine.[4] Tokom 1990-ih bio je jedan od lidera opozicije režimu Slobodana Miloševića, a 2001. godine postao je premijer Srbije nakon svrgavanja Miloševića 5. oktobra 2000. godine.[4]
Kao premijer zalagao se za prodemokratske reforme i pristupanje Srbije Evropskoj uniji.[5] Đinđićeva vlada je ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i sprovela inovacije u skladu sa preporukama Saveta Evrope, što je dovelo do uvođenja institucija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i da Savezna Republika Jugoslavija nakon što je preuređena promenivši naziv u Srbija i Crna Gora 2003. godine postane država-članica Saveta Evrope.[6]
Nakon diplomatske inicijative njegove vlade, NATO i OEBS su dozvolili povratak Vojske Jugoslavije u Kopnenu zonu bezbednosti, čime su završeni sukobi na jugu Srbije sa albanskim separatistima. Đinđićeva vlada snažno se zalagala za saradnju sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Nakon hapšenja pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO) i izručenja Haškom tribunalu, JSO je organizovao oružanu pobunu u Beogradu.[7] Đinđić je ubijen u organizovanom atentatu od strane Zvezdana Jovanovića, bivšeg pripadnika JSO koji je bio povezan sa organizovanom kriminalnom grupom poznatijom kao Zemunski klan....