pregleda

Privremene autonomne zone i drugi tekstovi


Cena:
1.500 din
Stanje: Nekorišćen
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Beograd-Vračar,
Beograd-Vračar
Prodavac

talican (2124)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

99,77% pozitivnih ocena

Pozitivne: 4286

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: ostalo
ISBN: ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Hakim Bey, pravim imenom Peter Lamborn Wilson, jedan je od najkontroverznijih suvremenih američkih teoretičara. Pisac je, predavač, radijski voditelj, teoretičar povijesti religije i komunikacije, anarhist, član islamske crkve Moorish Ortodox Church of America. Urednik je kultnog časopisa Semiotext(e) poznate underground izdavačke kuće Autonomedia.

Zbirka anarhističkih tekstova T.A.Z.: The Temporary Autonomous Zone, Ontological Anarchy, Poetic Terrorism (Autonomedia, 1991) najpoznatije je Beyevo djelo kojim, ubrzo po objavljivanju, ulazi u subkulturu i pokreće val komentara i izravnih akcija. U knjizi koja je pred vama donosimo prijevod središnjeg teksta iz ove zbirke, uz još nekoliko odabranih tekstova.

«Privremene autonomne zone» definiraju Beyev koncept pobune, ustanka ili gerilske operacije koja «oslobađa područje... a potom se rasplinjuje... prije nego je Država uspije ugušiti». Riječ je svojevrsnom priručniku (post)revolucionarnih modela i metoda koje danas prepoznajemo na antiglobalističkim prosvjedima, mirovnim povorkama, tribalnim festivalima, partyjima...

Hakim Bey je svojim «privremenim autonomnim zonama» predstavio novu paradigmu otpora za 21. stoljeće. Čak i površan pogled na revolucije 19. i 20. stoljeća jasno nam dočarava kako, bez obzira na njihovo mesijanstvo, nisu uspjele u najbitnijoj stvari, a to je zaštititi prava pojedinca pred nasiljem kolektiva. Za razliku od revolucije, Bey nudi ustanak bez krvi, bez sulude pogibelji, bez direktne konfrontacije s Državom i Spektaklom. Bey nudi privremene autonomne zone u svim varijantama od kojih neke zaista nude praktične i konkretne mogućnosti svakodnevnog otpora. No, tu ostaje vječito pitanje – što je sa stalnim autonomnim zonama?

Dražen Šimleša

Poput čovjeka koji kao da je rođen na nekom asteroidu pa na sve poznate, prolazne svjetove gleda zijevajući, pokušava [Bey] svojim djelovanjem i pisanjem [...] iscrtati ne mapu, nego teritorij nekoga drugoga, alternativnog svijeta slobode, uzbuđenja i značenja. Metodom pragmatičkog nadrealizma sinkretički on spaja apstraktnu anarhiju, spekulativnu fiziku i antropologiju, droge, heretički islam i taktičke halucinacije u literarni TNT za nove buntovnike globaliziranog svijeta.

Zoran Roško

135 str.

LIČNO PREUZIMANJE JE MOGUĆE NA CRVENOM KRSTU!

POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE IZ MOJE PONUDE:
https://www.kupindo.com/MojKupindo/Prodajem/Aktivni

Predmet: 76916093
Hakim Bey, pravim imenom Peter Lamborn Wilson, jedan je od najkontroverznijih suvremenih američkih teoretičara. Pisac je, predavač, radijski voditelj, teoretičar povijesti religije i komunikacije, anarhist, član islamske crkve Moorish Ortodox Church of America. Urednik je kultnog časopisa Semiotext(e) poznate underground izdavačke kuće Autonomedia.

Zbirka anarhističkih tekstova T.A.Z.: The Temporary Autonomous Zone, Ontological Anarchy, Poetic Terrorism (Autonomedia, 1991) najpoznatije je Beyevo djelo kojim, ubrzo po objavljivanju, ulazi u subkulturu i pokreće val komentara i izravnih akcija. U knjizi koja je pred vama donosimo prijevod središnjeg teksta iz ove zbirke, uz još nekoliko odabranih tekstova.

«Privremene autonomne zone» definiraju Beyev koncept pobune, ustanka ili gerilske operacije koja «oslobađa područje... a potom se rasplinjuje... prije nego je Država uspije ugušiti». Riječ je svojevrsnom priručniku (post)revolucionarnih modela i metoda koje danas prepoznajemo na antiglobalističkim prosvjedima, mirovnim povorkama, tribalnim festivalima, partyjima...

Hakim Bey je svojim «privremenim autonomnim zonama» predstavio novu paradigmu otpora za 21. stoljeće. Čak i površan pogled na revolucije 19. i 20. stoljeća jasno nam dočarava kako, bez obzira na njihovo mesijanstvo, nisu uspjele u najbitnijoj stvari, a to je zaštititi prava pojedinca pred nasiljem kolektiva. Za razliku od revolucije, Bey nudi ustanak bez krvi, bez sulude pogibelji, bez direktne konfrontacije s Državom i Spektaklom. Bey nudi privremene autonomne zone u svim varijantama od kojih neke zaista nude praktične i konkretne mogućnosti svakodnevnog otpora. No, tu ostaje vječito pitanje – što je sa stalnim autonomnim zonama?

Dražen Šimleša

Poput čovjeka koji kao da je rođen na nekom asteroidu pa na sve poznate, prolazne svjetove gleda zijevajući, pokušava [Bey] svojim djelovanjem i pisanjem [...] iscrtati ne mapu, nego teritorij nekoga drugoga, alternativnog svijeta slobode, uzbuđenja i značenja. Metodom pragmatičkog nadrealizma sinkretički on spaja apstraktnu anarhiju, spekulativnu fiziku i antropologiju, droge, heretički islam i taktičke halucinacije u literarni TNT za nove buntovnike globaliziranog svijeta.

Zoran Roško

135 str.
76916093 Privremene autonomne zone i drugi tekstovi

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.