| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: 128
Godina izdanja: 1948
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Josip Broz Tito
Izdavač: Beograd
Godina: 1948
Obim: 96 str.
U knjizi je na nekoliko stranica podvlačeno olovkom, kao što je prikazano na fotografiji.
Knjiga „Politički izvještaj Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije“ zapravo je tekst istorijskog referata koji je Josip Broz Tito održao na V kongresu KPJ u julu 1948. godine u Beogradu.
Ovo štampano izdanje predstavlja jedan od najvažnijih političkih dokumenata posleratne Jugoslavije, a prepoznatljivo je po sledećim karakteristikama:
- Istorijski kontekst: Kongres je sazvan neposredno nakon donošenja Rezolucije Informbiroa (28. juna 1948.), kojom je Staljin javno osudio jugoslovensko rukovodstvo. Ovaj izveštaj bio je zvanični odgovor KPJ i Tita na sovjetske optužbe i potvrda jugoslovenskog suverenog puta.
- U izveštaju Tito detaljno analizira razvoj partije između dva svetska rata, strategiju tokom Narodnooslobodilačke borbe (NOB), kao i trenutnu spoljnopolitičku i unutrašnju situaciju zemlje nakon raskida sa Moskvom.
Ova knjiga je ključna za sve koji proučavaju istoriju Jugoslavije, sukob Tito–Staljin i transformaciju KPJ u Savez komunista Jugoslavije.
Josip Broz Tito (1892–1980) bio je doživotni predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), vrhovni komandant Jugoslovenske narodne armije i jedan od ključnih globalnih lidera 20. veka. Njegova biografija obuhvata transformaciju od metalskog radnika iz skromnog sela u Hrvatskoj do državnika koji je uspešno balansirao između Istoka i Zapada tokom Hladnog rata.
Tokom 1920-ih i 1930-ih bio je ilegalni komunistički aktivista pod pseudonimom „Tito“. Na čelo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) dolazi 1937. godine, gde sprovodi potpunu reorganizaciju partijskog vrha. Predvodio je Narodnooslobodilački pokret (partizane), koji je prepoznat kao najefikasniji pokret otpora u okupiranoj Evropi. Uspeo je da oslobodi zemlju uglavnom sopstvenim snagama, što mu je dalo ogroman unutrašnji i međunarodni legitimitet. Odbijanjem diktata Moskve i istorijskim „ne“ Staljinu, Tito je transformisao Jugoslaviju u nezavisnu socijalističku državu. Ovaj događaj je direktan povod za nastanak političkog izveštaja o kome smo prethodno govorili. Zajedno sa liderima Indije (Nehru) i Egipta (Naser), Tito je 1961. godine u Beogradu osnovao Pokret nesvrstanih. Ovaj savez država izvan NATO-a i Varšavskog pakta pozicionirao je Jugoslaviju kao važnog diplomatskog posrednika na svetskoj sceni.
Unutar zemlje, Titov režim se oslanjao na koncept „bratstva i jedinstva“ među jugoslovenskim narodima i specifičan ekonomski sistem poznat kao radničko samoupravljanje. Iako je njegova vladavina obezbedila višedecenijsku stabilnost, modernizaciju i visok međunarodni ugled zemlje, sistem je funkcionisao kao jednopartijska autokratija sa kontrolisanim medijima i političkom represijom prema neistomišljenicima (poput logora na Golom otoku).
Njegova sahrana u maju 1980. godine okupila je rekordan broj svetskih državnika, kraljeva i predsednika iz oba hladnoratovska bloka, što svedoči o njegovom jedinstvenom geopolitičkom značaju.