Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 99 din |
Plaćanje: | Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Smederevska Palanka, Smederevska Palanka |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2012.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
U ediciji Sindik Centar za razvoj sindikalizma u saizdavaštvu sa JP Službeni glasnik objavljuje istraživačke i teorijske radove o sindikalnim i radničkim temama. Sindikati Srbije su danas u velikoj krizi. Usponi i krize delovi su uobičajenog razvoja organizacija i institucija savremene civilizacije. Loše je, međutim, što sindikati nemaju odgovore na pitanja koja postavlja kriza. Deluje da je kriza prihvaćena kao jedini oblik sindikalne egzistencije. Edicija Sindik treba da doprinese razbijanju te ravnodušnosti. Sindikatima Srbije danas nedostaju stručnost (ekspertiza, nauka, istraživanja) u pristupu, i debata i rasprava kao forme iniciranja i diseminacije novog pristupa pri rešavanju pitanja koje nameće kriza. Edicija Sindik mogla bi da bude jedan od inicijatora takvog pristupa! Društveni akteri prilično su ravnodušni prema krizi sindikalizma. Sindikati su prepušteni tihom (i samo povremeno bučnom) nestajanju. Može se razumeti, ali ne i opravdati, ravnodušnost socijalnih partnera (države i poslodavaca) i političkih partija, ali zašto je ravnodušno civilno društvo? Edicija Sindik i Centar za razvoj sindikalizma prvi su predstavnici aktivnog odnosa civilnog društva i njegovih organizacija prema sindikatima.
Srećko Mihailović, Zoran Stojiljković, Boris Jašović, Petar Đukić, Nada G. Novaković, Slaviša Orlović, Neven Cvetićanin, Zlatoje Martinov, Vojislav Mihailović, Duško Radosavljević,
Darko Marinković, Bojan Lađevac, Radivoje Jovović, Mira Bogdanović, Mats Erikson, Željko Veselinović.
Okrugli sto `Sindikati i politika`, koji je organizovao Centar za razvoj sindikalizma, održan je 22. marta na Fakultetu političkih nauka. Društveni akteri prilično su ravnodušni prema krizi sindikalizma. Sindikati su prepušteni tihom (i samo povremeno bučnom) nestajanju. Može se razumeti, ali ne i opravdati, ravnodušnost socijalnih partnera (države i poslodavaca) i političkih partija, ali zašto je ravnodušno civilno društvo?