| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: Gar
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost, u donjem delu knjige blago talasasti listovi, nista strasno, sve ostalo uredno, nema neprijatnih mirisa niti bilo cega slicnog.
Advanced Dungeons & Dragons Dungeon Master Guide TSR 1995 1st Print 90s 2160
Advanced Dungeons & Dragons (AD&D) Dungeon Master Guide predstavlja temeljni pravilnik za voditelje igre (DM-ove) i nezaobilazan deo istorije stonih igara uloga. Dok je Player`s Handbook služio igračima da naprave likove, ova knjiga je sadržala stvarna mehanička pravila, tabele borbe, magične predmete i smernice za vođenje svetova.
Kao i kod Monstrous Manual knjige, istorija ovog priručnika je podeljena na prvo (1e) i drugo (2e) izdanje, koja se drastično razlikuju po strukturi i tonu:
1. Prvo izdanje: AD&D 1st Edition Dungeon Masters Guide (1979)
Napisao ga je lično Gari Gajgaks (Gary Gygax) i objavio pod šifrom TSR 2011.
• Specifičnost sadržaja: Ova knjiga se smatra „svetim gralom” staromodnog dizajna (OSG/OSR). Ona zapravo sadrži srž mehanike igre – pravila za borbu, provere, sisteme bolesti, ludila, pa čak i kreiranje zamkova. Izuzetno je poznata po svojim masivnim tabelama za nasumično generisanje svega – od izgleda tamnica do specifičnih dragulja i artefakata.
• Vizuelni identitet: Originalno izdanje krasi kultna naslovnica Dejvida Trampijera (David C. Sutherland III / David A. Trampier) sa pljačkašima koji otvaraju kovčeg. Kasnija štampanja iz 1983. godine dobila su narandžastu marginu i novu ilustraciju čiji je autor Džef Izli (Jeff Easley).
2. Drugo izdanje: AD&D 2nd Edition Dungeon Master Guide (1989)
Dizajnirao ga je Dejvid Kuk (David `Zeb` Cook`) pod šifrom TSR 2100.
• Promena filozofije: Za razliku od 1e gde su pravila bila sakrivena od igrača, ovde su osnovne borbene mehanike prebačene u Player`s Handbook. Zbog toga je 2e verzija postala pravi priručnik za pripovedanje, sa savetima o kreiranju kampanja, upravljanju igračima i kreiranju jedinstvenih svetova.
• Kolekcionarske verzije (identično kao i kod Monstrous Manual):
1. Bela pozadina (1989): Prvo izdanje sa čarobnjakom koji gleda u kristalnu kuglu na belim koricama.
2. Crna pozadina (1995 - Revised): Prerađeno izdanje sa modernijim rasporedom i promenjenim ilustracijama.
3. Premium reprint (2013): Luksuzno izdanje sa reljefnim koricama koje je izdao Wizards of the Coast.
Dungeons & Dragons (često skraćeno D&D ili DnD)[2] je fantastična stona igra uloga (engl. tabletop role-playing game, TTRPG) koju su prvobitno osmislili i dizajnirali Gari Gajgaks i Dejv Arneson.[3][4][5] Igra je prvi put objavljena 1974. godine od strane Tactical Studies Rules (TSR).[5] Od 1997. objavljuje je Wizards of the Coast, kasnije podružnica Hasbroa. Igra je proistekla iz ratnih igara sa minijaturama, pri čemu je varijacija igre Chainmail iz 1971. poslužila kao početni sistem pravila.[4][6] Objavljivanje D&D-a se obično smatra početkom modernih igara uloga i industrije igara uloga,[5][7] a što je takođe duboko uticalo na video-igre, posebno na žanr igara uloga.
D&D se razlikuje od tradicionalnih ratnih igara po tome što svakom igraču omogućava da stvori sopstvenog lika za igru umesto vojne formacije. Ovi likovi kreću u avanture unutar fantastičnog okruženja. Vođa tamnice (engl. Dungeon Master, DM) služi kao sudija i pripovedač igre, istovremeno održavajući okruženje u kome se avanture odvijaju i igrajući ulogu stanovnika sveta igre, poznatih kao neigrački likovi (engl. non-player characters, NPC-ovi). Likovi formiraju grupu i stupaju u interakciju sa stanovnicima okruženja i međusobno. Zajedno rešavaju probleme, upuštaju se u bitke, istražuju i sakupljaju blago i znanje. Tokom tog procesa, likovi igrača zarađuju iskustvene poene (XP) kako bi napredovali na nivoima i postajali sve moćniji kroz niz odvojenih igračkih sesija.[3][7][11] Igrači biraju klasu kada stvaraju svog lika, što im daje posebne pogodnosti i sposobnosti na svakih nekoliko nivoa.
Rani uspeh D&D-a doveo je do proliferacije sličnih sistema igara. Uprkos konkurenciji, D&D je ostao lider na tržištu industrije igara uloga.[12][13] Godine 1977. igra je podeljena u dve grane: relativno jednostavan sistem pravila osnovnih Dungeons & Dragons-a i strukturisaniji, kompleksniji sistem Advanced Dungeons & Dragons (skraćeno AD&D).[14][15][16] AD&D 2. izdanje objavljeno je 1989. Godine 2000. izašao je novi sistem kao D&D 3. izdanje, nastavljajući numeraciju od AD&D-a; revidirana verzija 3.5 objavljena je u junu 2003. Ova pravila 3. izdanja činila su osnovu d20 sistema, koji je dostupan pod Licencom otvorene igre (OGL) za korišćenje od strane drugih izdavača. D&D 4. izdanje objavljeno je u junu 2008.[17] 5. izdanje D&D-a, najnovije, objavljeno je tokom druge polovine 2014.[13]
Godine 2004. D&D je ostao najpoznatija[18] i najprodavanija[19] igra uloga u SAD, sa procenjenih 20 miliona ljudi koji su igrali igru i više od milijardu američkih dolara prodaje knjiga i opreme širom sveta.[3] Godina 2017. imala je „najveći broj igrača u svojoj istoriji – 12 do 15 miliona samo u Severnoj Americi“.[20] Prodaja D&D 5. izdanja „porasla je 41 odsto u 2017. u odnosu na prethodnu godinu, a zatim skočila još 52 odsto u 2018., što je bila najveća godina prodaje igre do tada“.[13] Igra je dopunjena brojnim unapred pripremljenim avanturama, kao i komercijalnim okruženjima za kampanje pogodnim za upotrebu od strane redovnih igračkih grupa.[21] D&D je poznat izvan same igre po drugim proizvodima sa brendom D&D, referencama u popularnoj kulturi i nekim od kontroverzi koje su ga okruživale, posebno moralnoj panici 1980-ih koja je pokušala da ga poveže sa satanizmom i samoubistvom.[3][22][23] Igra je osvojila više nagrada i prevedena na mnoge jezike.
Pregled igre
Kockice na vrhu lista lika
Igrači koriste i kockice i listove likova tokom igračke sesije.
Igrači okupljeni oko stola za sesiju igre Dungeons and Dragons
Sesija igre Dungeons & Dragons sa mapom, minijaturama, kockicama i listovima likova
Dungeons & Dragons je strukturisana, ali otvorena igra uloga.[24] Obično jedan igrač preuzima ulogu Vođe tamnice (engl. Dungeon Master, DM) ili Vođe igre (engl. Game Master, GM), dok ostali kontrolišu po jednog lika, predstavljajući pojedinca u izmišljenom okruženju.[24] Kada rade zajedno kao grupa, likovi igrača (engl. player characters, PC) se često opisuju kao „družina“ avanturista, pri čemu svaki član često ima svoju oblast specijalizacije koja doprinosi uspehu grupe kao celine.[25][26] Tokom igre, svaki igrač usmerava postupke svog lika i njegove interakcije sa drugim likovima u igri.[7] Ova aktivnost se izvodi verbalnim oponašanjem likova od strane igrača, uz upotrebu različitih društvenih i drugih korisnih kognitivnih veština, kao što su logika, osnovna matematika i mašta.[27] Igra se često nastavlja kroz niz susreta kako bi se završila jedna avantura, a zatim i duži niz povezanih igračkih avantura, nazvan „kampanja“.[7][28][29]
Rezultate izbora družine i ukupnu priču igre određuje Vođa tamnice prema pravilima igre i sopstvenom tumačenju tih pravila.[29][30] Vođa tamnice bira i opisuje različite neigračke likove (NPC-ove) sa kojima se družina susreće, okruženja u kojima se ove interakcije dešavaju i ishode tih susreta zasnovane na izborima i akcijama igrača.[7][25] Susreti često poprimaju oblik borbi sa „čudovištima“ – generički termin koji se u D&D-u koristi za opisivanje potencijalno neprijateljskih bića kao što su životinje, aberantna bića ili mitska stvorenja.[29] Pored dragulja i zlatnika, magični predmeti čine deo blaga koje igrači često traže u tamnici.[31] Magični predmeti se uglavnom nalaze u gomilama blaga ili se uzimaju od poraženih protivnika; ponekad je moćan ili važan magični predmet predmet potrage.[32] Obimna pravila igre – koja pokrivaju različite teme kao što su društvene interakcije,[30] upotreba magije,[33] borba,[30] i uticaj okruženja na likove igrača[34] – pomažu Vođi tamnice da donese ove odluke. Vođa tamnice može da odstupi od objavljenih pravila[30] ili da smisli nova ako smatra da je to potrebno.[35]
Najnovije verzije pravila igre detaljno su opisane u tri osnovne knjige pravila: Player`s Handbook, Dungeon Master`s Guide i Monster Manual.[21][36] Jedini predmeti potrebni za igranje igre su knjige pravila, list lika za svakog igrača i određeni broj poliedarskih kockica. Mnogi igrači takođe koriste minijaturne figure na mrežnoj mapi kao vizuelno pomagalo ako žele, posebno tokom borbe. Neka izdanja igre pretpostavljaju takvu upotrebu. Dostupni su mnogi opcioni dodaci za poboljšanje igre, kao što su proširene knjige pravila, unapred osmišljene avanture i razna okruženja za kampanje.[21][25]
Mehanika igre
Glavni članci: Dungeons & Dragons gameplay i Character class (Dungeons & Dragons)
D&D koristi poliedarske kockice za rešavanje događaja u igri. One se skraćuju slovom `d` iza koga sledi broj strana. Prikazane su sleva nadesno: d20, d12, d%, d10, d8, d6 i d4. d% i d10 se mogu bacati zajedno da bi se dobio broj između 1 i 100.
Pre nego što igra počne, svaki igrač stvara svog lika igrača i beleži detalje (opisane dole) na listu lika. Prvo, igrač određuje karakteristike svog lika, koje se sastoje od Snage, Spretnosti, Građe, Inteligencije, Mudrosti i Harizme. Svako izdanje igre je nudilo različite metode određivanja ovih karakteristika.[37] Zatim igrač bira vrstu,[a] klasu lika, poredak i druge osobine kako bi zaokružio sposobnosti i pozadinu lika, koje su se razlikovale po prirodi kroz različita izdanja.[25][40][39][41]
Tokom igre, igrači opisuju Vođi tamnice nameravane akcije svojih likova, koji zatim opisuje rezultat ili odgovor.[42] Trivijalne radnje, poput podizanja pisma ili otvaranja otključanih vrata, obično su automatski uspešne. Ishodi složenijih ili rizičnijih akcija, poput penjanja uz liticu ili obijanja brave, određuju se bacanjem kockica.[43] Različite poliedarske kockice se koriste za različite radnje. Na primer, dvadesetostrana kockica se koristi za određivanje da li je pogodak postignut u borbi, dok se druge kockice, poput četvorostranih, šestostranih, osmostranih, desetostranih ili čak dvanaestostranih, koriste za određivanje koliko je štete naneta.[44] Faktori koji doprinose ishodu uključuju karakteristike lika, veštine i težinu zadatka.[45] U okolnostima u kojima lik pokušava da izbegne negativan ishod, poput izbegavanja zamke ili odupiranja dejstvu čini, zaštitni bacaj se može koristiti za određivanje da li se rezultujući efekat smanjuje ili izbegava.[46][47] U ovom slučaju na šanse za uspeh utiču klasa, nivoi i karakteristike lika.[46][48] U okolnostima kada lik pokušava da izvrši zadatak kao što je obijanje brave, deaktiviranje zamke ili guranje kamena, mora se postići ili premašiti Klasa težine. Relevantni bonusi sposobnosti se dodaju kako bi pomogli igračima da uspeju.[49]
Kako igra napreduje, svaki lik igrača se menja tokom vremena i uglavnom povećava svoje sposobnosti. Likovi stiču (ili ponekad gube) iskustvo, veštine[50] i bogatstvo, a mogu čak i promeniti svoj poredak[51] ili steći dodatne klase likova, što se naziva „višeklasnost“.[52] Ključni način na koji likovi napreduju je zarađivanje iskustvenih poena (XP), što se dešava kada pobede neprijatelja ili izvrše težak zadatak.[53] Sticanje dovoljno XP-a omogućava liku da napreduje na nivou, što mu daje poboljšane osobine klase, sposobnosti i veštine.[54] XP se može izgubiti u nekim okolnostima, kao što su susreti sa stvorenjima koja crpe životnu energiju, ili korišćenjem određenih magičnih moći koje dolaze sa troškom XP-a.[55]
Životni bodovi (HP) su mera vitalnosti i zdravlja lika i određuju se klasom, nivoom i Građom svakog lika. Oni se mogu privremeno izgubiti kada lik zadobije rane u borbi ili na drugi način bude povređen, a gubitak HP-a je najčešći način da lik umre u igri.[56] Smrt takođe može nastupiti usled gubitka ključnih karakteristika[57] ili nivoa lika.[58] Kada lik igrača umre, često je moguće da se mrtvi lik oživi magijom, iako se mogu nametnuti neke kazne kao posledica. Ako oživljavanje nije moguće ili poželjno, igrač umesto toga može stvoriti novog lika da bi nastavio igru.[59]
Avanture i kampanje
Glavni članci: Adventure (Dungeons & Dragons) i Dungeons & Dragons campaign settings
Sveska Vođe tamnice sa avanturom prilagođenog dizajna
Tipična igra Dungeons & Dragons sastoji se od „avanture“, što je otprilike ekvivalentno jednoj priči ili potrazi.[60] Vođa tamnice može ili da osmisli originalnu avanturu ili da prati jednu od mnogih unapred napravljenih avantura (takođe poznatih kao „moduli“) koje su objavljivane tokom istorije Dungeons & Dragons-a. Objavljene avanture obično uključuju pozadinsku priču, ilustracije, mape i ciljeve koje igrači treba da postignu. Neke mogu uključivati opise lokacija i štampane materijale, iako nisu potrebni za igru. Iako je mala avantura pod nazivom „Temple of the Frog“ bila uključena u dodatak pravila Blackmoor 1975. godine, prvi samostalni D&D modul koji je objavio TSR bio je Steading of the Hill Giant Chief iz 1978. godine, koji je napisao Gajgaks.
Povezani niz avantura se obično naziva „kampanja“.[61] Lokacije na kojima se ove avanture dešavaju, kao što su grad, država, planeta ili čitav izmišljeni univerzum, nazivaju se „okruženja kampanje“ ili „svetovi“.[62] D&D okruženja su zasnovana na različitim fantastičnim žanrovima i sadrže različite nivoe i tipove magije i tehnologije.[63] Popularna komercijalno objavljena okruženja kampanja za Dungeons & Dragons uključuju Greyhawk, Dragonlance, Forgotten Realms, Mystara, Spelljammer, Ravenloft, Dark Sun, Planescape, Birthright i Eberron.
Alternativno, Vođe tamnica mogu razviti sopstvene izmišljene svetove za korišćenje kao okruženja kampanja, bilo planirajući avanturu unapred ili je proširujući kako igrači napreduju.