ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1966
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Živulović, Žika, 1925-2001 = Živulović, Žika, 1925-2001
Naslov Leksikon istorijskih objektivnih teškoća / Žika Živulović Serafim ; [ilustracije Ivan Kušanić]
Vrsta građe humor, satira, parodija
Jezik srpski
Godina 1966
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Panorama, 1966 (Zagreb : Vjesnik)
Fizički opis 171 str. : ilustr. ; 20 X 20 cm
Drugi autori - osoba Kušanić, Ivo, 1924-2003 (ilustrator)
Kušanić, Ivo, 1924-2003 (ilustrator)
Zbirka Humoristički leksikon
(Karton sa omotom)

ŽIVULOVIĆ Žika Serafim – novinar, književnik i dramski pisac (Mirovo, Srbija, 6. II 1925 – Beograd, 20. II 2001). Otac mu je bio željezničar i učesnik Narodnooslobodilačke borbe. Novinarstvom i književnim radom počeo je da se bavi u Radio-Beogradu 1947. Uređivao je emisiju „Veselo veče“ do 1957, kada je postao stalni saradnik „Borbe“ i „Sporta“ (u kojem je počeo da koristi pseudonim Serafim), a od 1960. stalni reporter „Politike“. Objavio je tri knjige humoreski, zapravo lake satire, na aktuelne teme: Crveno jaje, Doživljaji humoriste i Leksikon istorijskih objektivnih teškoća. Napisao je pet komedija, među njima i Levo od savesti, koja je igrana u Savremenom pozorištu u Bgdu. U SNP su izvedene dve Ž. komedije: 1960. Tri luda dana i 1968. Ružičasti pedigre.

KUŠANIĆ, Ivo (Ivan), karikaturist i ilustrator (Zagreb, 9. V 1924 – Beograd, 21. III 2003). Polazeći arhitektonski smjer u Tehničkoj školi, objavio 1939. svoj prvi strip za redakciju Mickey stripa te 1940. kao suradnik Novoga vandrokaša, lista N. i W. Neugebauera, nekoliko nastavaka realističkoga stripa Marko Polo. Kao član SKOJ-a uhićen i odveden u logor Jasenovac pa u Staru Gradišku. Partizanima se priključio 1943. U listu Mladi udarnik objavljuje prvu karikaturu i počinje raditi za Agitprop; u listovima Mi mladi (Omladina) crta karikature i ilustracije te humoristični strip Pioniri Ćira i Mira (1944), u kojem nastavlja graditi vlastiti stripovski izraz oscilirajući između disneyevskoga, pod utjecajem braće Neugebauer, i realističkoga. Potom do 1962. objavljuje karikature u beogradskom časopisu Bodljikavi jež (poslije Jež). God. 1946. upisuje se na beogradsku ALU, a počinje surađivati i u zagrebačkom humorističnom tjedniku Kerempuh. Studij slikarstva nastavlja 1947. na ALU u Zagrebu (diplomirao 1952; I. Režek i J. Miše), a ubrzo se posvećuje i animiranomu filmu; glavni je crtač u filmovima Zagreb-filma Susret u snu N. Kostelca i Strašilo V. Mimice (1957) te Lažni kanarinac N. Neugebauera (1958). Istodobno objavljuje ilustracije i karikature u beogradskim listovima Poletarac (od 1951), Pioniri (od 1955) i Vetrenjača (od 1955), pri čem nastavlja razvijati u karikaturi jednostavan crtež jasne kompozicije bez previše detalja, a u ilustraciji slobodniji crtež s reduciranim ekspresivnim detaljima, kojima nerijetko uspijeva istaknuti i interpretirati glavne odrednice teksta. Od 1962. u Beogradu je zaposlen u Politici, u kojoj objavljuje karikature i ilustracije (i u Ilustrovanoj politici), a istodobno radi i na filmovima u Studiju animiranoga filma Kulturnoga centra. Redatelj je i glavni crtač u filmovima Rampa i Konfekcija (1967) te I tako dalje (1969), u koje prenosi osnovne značajke svoje karikature, ponajprije redukciju crteža radi izravnoga izražavanja biti ideje. Od 1970. i u tjedniku NIN objavljuje ilustracije i političke karikature, kojima nastavlja duhovitim komentarom situacije isticati apsurdnost političkih odluka. Bavio se i portretnom karikaturom, podređujući likovni izraz karakternim osobinama karikirane osobe. Umirovljen je 1977, no nastavlja suradnju u beogradskom i zagrebačkom tisku (Večernji list), napose zapaženom rubrikom Tuš Ive Kušanića u Vjesnikovu prilogu Panorama subotom (1977–88). Od 1988. posvećuje se isključivo štafelajnom slikarstvu. Slika tonski vedute, krajolike i marine, uglavnom istarske i dalmatinske, te portrete. Bavio se i ilustriranjem knjiga (B. Ćopić, Muhaste pripovetke. Ljubljana 1949; J. S. Popović, Pokondirena tikva. Zagreb 1961; B. Nušić, Narodni poslanik. Zagreb 1964). Izlagao na Međunarodnom salonu karikature (Bordighera 1960), izložbama NOB u jugoslovenskom stripu (Beograd 1986), Partizanska karikatura (Zagreb 1989) te samostalno u Šapcu 1972. i Beogradu 1997, a posmrtno mu je priređena 2003. izložba u Beogradu. Dobitnik je nagrada „Svetozar Marković“ 1969, Zlatno pero Beograda 1973, „Pjer“ 1974, Zlatni jež 1985. te nagrada za životno djelo „Svetozar Marković«“ 1980. i Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Srbije 1990.

MG P45 (N)