Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Godina 1984
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Znanje, 1984 (Ljubljana : Delo)
Fizički opis 371 str. ; 20 cm
Zbirka Hit : ǂbiblioteka ǂmoderne literature ; kolo 23, sv. 133
Stanje: Posveta na predlistu, inače dobro očuvano.

Duše robova Araličin je roman koji progovara o ratu između Turaka i Mlečana. Radnja započinje u Trilju, u Grabovčevoj kovačnici, ali se radnja romana odvija i u Makarskoj gdje Matija treba prodati Mesuda, zatim u Splitu gdje Vučković traži pomilovanje za Matiju, u Sinju te u Varvari. Budući da se vode brojne bitke jer je ratno vrijeme, radnja se odvija i u šumi, kod jezera i u špilji. Autor nas uvodi u radnju tri dana prije Božića 1714. godine, a radnja traje sve do 1718. godine.
Glavni je junak djela Matija Grabovac, a sljedeći važan lik je Mesud Zunić. Osim njih dvojice, u djelu se spominju razni likovi koji nemaju toliko utjecaja na glavnu radnju, ali ipak njihovo prisustvo u djelu odaje dojam zbilje. Ono što autor opisuje, može se zamisliti i predočiti kao stvarnost jer je brojnost likova prisutna kao i u životu. Preko lika Matije Grabovca prikazana je borba za vlastitu slobodu i za život.
Matija se kroz djelo prvo bori na strani pobjedničke čete te mu pripadne jedan rob, Mesud Zunić. Kako je Matija bio kršćanski odgojen, imao je moralne odlike i nije mogao prihvatiti činjenicu da jednoga čovjeka mora prodati na galiju samo zato što je druge vjeroispovijesti i nacionalnosti.
Budući da je Matija vrlo mlad, u ratu u kojemu se našao ne vodi ga razum, već srce. On i Mesud kroz djelo su prikazani kao obični mladići koji se razlikuju jedino po nacionalnosti i vjeroispovijesti. Oni dokazuju da su te razlike nevažne i da su oni u duši jednaki. Bez obzira na ono što ih određuje od rođenja, oni dokazuju da bi primarno svaki čovjek trebao biti čovjek prema drugome. U kojoj god situaciji bili, trebali bismo biti ljudi jer je to jedini put ka sretnome i mirnome životu. Svoju sreću nikada ne treba tražiti u tuđoj nesreći.
Roman je pisan u trećoj osobi, pripovjedač je sveznajući te se često služi opisivanjima i pripovjedanjima kako bi predočio radnju ili kontekst u kojemu su se likovi našli. U romanu se pojavljuje i forma pisma preko koje autor nagoviješta nešto ili preko nečijeg pisma iznosi njegovo mišljenje. Osim pisma iz kojega se može iščitati mnogo toga, likovi svojim dijalozima i monolozima upućuju i čitatelja u radnju. Duge monologe autor je upotrijebio i kada se Močivuna obraćao Matiji nakon smrti. On u svojim monolozima upućuje Matiju kako da sretno živi, ali ga i grdi i pripovijeda što će se naknadno dogoditi, kao da je u službi nekakva proročanstva.
Budući da se radnja odvija među muškarcima koji su se našli na ratnome terenu, nerijetko se upotrebljavaju vulgarizmi kojima se pojačava dojam u kojemu su se likovi našli. Pretežno se pojavljuju u dijalozima, ali ih autor koristi i u pripovijedanju.
Zanimljivo je da glavni lik Matija ne govori mnogo, kao ni drugi likovi. Naglasak radnje nije na dijalozima već na pripovijedanju, opisivanju i monolozima. O njemu ne saznajemo iz načina na koji govori, već iz njegovih postupaka i onoga što nam pripovjedač kaže. Svi su likovi okarakterizirani svojim postupcima, dakle autor se služi naracijom kako bi dočarao svijet o kojemu piše.

Vrsta djela: roman
Mjesto radnje: Trilj, Makarska, Split, Sinj, Varvara
Vrijeme radnje: pred Božić 1714. – 1718.
Tema djela: borba za život i slobodu u ratnom razdoblju
Ideja djela: u ratu nitko nije slobodan, i oni koji osvajaju i oni osvojeni robovi su sustav
Pol XXI