pregleda

Pisma bez adrese - Milovan Danojlić


Cena:
2.200 din
Stanje: Nekorišćen
Garancija: 7
Isporuka: Pošta
Post Express
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Grad: Vranje,
Vranje
Prodavac

stefika123 (398)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 701

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Knjiga je kao nova.

Pisma bez adrese - Milovan Danojlić

Izdavač: Službeni glasnik
Godina izdanja: 2012
Broj strana: 310
Format: 20 cm
Povez: Broširani

Kad malo razmislim, kroz vek sam prošao primenjujući strategiju bežanja. Bilo kuda izvan ovog sveta, život je uvek negde drugde. Prvo geslo je Bodlerovo, drugo Remboovo. Tako sam mislio, tako sam disao pre nego što sam i čuo za ove pesnike. Iz rodne kuće sam pobegao u sedamnaestoj, iz rodne zemlje u četrdeset sedmoj. Bežao sam iz stalnih radnih odnosa, iz dvosobnih stanova, iz brakova, iz političkih poredaka i prirodnih kruženja. Istorijski okvir te celoživotne bežanije jeste umiranje ruralne civilizacije i raseljavanje sela. Svake nedelje na našoj planeti milion ljudi napusti mesto rođenja i nastani se u gradu. Selo umire, a zadah smrti je odvratan. Osetio sam ga najpre u zavičaju, potom se proširio po celoj Titoslaviji. Od onoga čemu nema leka spasavamo se bezglavom trkom. „Bežimo, jer uvek iz nečeg nekuda bežati treba.“ Pesmu koja se završava ovim stihom objavio sam u osamnaestoj.
* * *
Zavičaj je zavetni teret porekla; ako sam, povremeno, pokušavao da odahnem od tog tereta, ako sam zapostavljao sinovske dužnosti, bombardovanje iz 1999. me je vratilo zemlji i njenoj istini. Agresija, bilo da je verbalna ili oružana, postavlja pitanja koja traže nedvosmislen odgovor. Ili si sa svojima, ili si prešao na suprotnu stranu. Naš svet, čije mane dobro poznajem, pod sankcijama i bombama držao se gospodski. Od onakvog držanja je i neprijatelj, da je hteo, mogao ponešto naučiti.
Milovan Danojlić

Lično preuzimanje je moguće u Beogradu ili u Vranju, zavisno od toga koja knjiga je u pitanju. Ukoliko ste zainteresovani, javite mi se pre kupovine kako biste proverili gde se knjiga može preuzeti. Iz tog razloga sam na većini predmeta prodaje izbacio opciju ličnog preuzimanja da ne bi dolazilo do nesporazuma.

Pre kupovine predmeta predlažem da me kontaktirate da proverim status knjige. U malom broju slučajeva je moguće da knjiga nije na stanju, pošto prodajem i van Kupinda, pa se ponekad, retko, može desiti da zaboravim da ažuriram stanje. U slučaju da knjiga nije dostupna vraćam eventualno uplaćeni novac i razmenjujemo pozitivne ocene.

Slanje knjiga se obavlja bar jednom nedeljno, uglavnom češće. Držim se rokova Kupinda i molim Vas bez požurivanja. Ukoliko je nešto hitno pitajte me pre kupovine da li mogu da pošaljem odmah nakon uplate.

Pakujem dobro zaštićeno. Za CC paket i post-express mogu garantovati da će pošiljka stići neoštećena, za preporučenu tiskovinu ne mogu garantovati je je to otvorena pošiljka, mada smatram da pakujem i nju bolje od 95% prodavaca i da će i ona stići bezbedno.

Na sve kupljene knjige dajem garanciju kvaliteta (ukoliko nedostaje stranica, ima fabricke greske ili druge mane koja nije navedena u opisu).

Besplatna dostava (tamo gde je označena) odnosi se na Srbiju i slanje regularnom poštom po mom izboru.

Cene pojedinačnih knjiga su fiksne.

Šaljem u inostranstvo, ali savetujem da me pre kupovine kontaktirate zbog dogovora oko uplate i slanja. Poštarine nisu male.

Predmet: 75282169
Knjiga je kao nova.

Pisma bez adrese - Milovan Danojlić

Izdavač: Službeni glasnik
Godina izdanja: 2012
Broj strana: 310
Format: 20 cm
Povez: Broširani

Kad malo razmislim, kroz vek sam prošao primenjujući strategiju bežanja. Bilo kuda izvan ovog sveta, život je uvek negde drugde. Prvo geslo je Bodlerovo, drugo Remboovo. Tako sam mislio, tako sam disao pre nego što sam i čuo za ove pesnike. Iz rodne kuće sam pobegao u sedamnaestoj, iz rodne zemlje u četrdeset sedmoj. Bežao sam iz stalnih radnih odnosa, iz dvosobnih stanova, iz brakova, iz političkih poredaka i prirodnih kruženja. Istorijski okvir te celoživotne bežanije jeste umiranje ruralne civilizacije i raseljavanje sela. Svake nedelje na našoj planeti milion ljudi napusti mesto rođenja i nastani se u gradu. Selo umire, a zadah smrti je odvratan. Osetio sam ga najpre u zavičaju, potom se proširio po celoj Titoslaviji. Od onoga čemu nema leka spasavamo se bezglavom trkom. „Bežimo, jer uvek iz nečeg nekuda bežati treba.“ Pesmu koja se završava ovim stihom objavio sam u osamnaestoj.
* * *
Zavičaj je zavetni teret porekla; ako sam, povremeno, pokušavao da odahnem od tog tereta, ako sam zapostavljao sinovske dužnosti, bombardovanje iz 1999. me je vratilo zemlji i njenoj istini. Agresija, bilo da je verbalna ili oružana, postavlja pitanja koja traže nedvosmislen odgovor. Ili si sa svojima, ili si prešao na suprotnu stranu. Naš svet, čije mane dobro poznajem, pod sankcijama i bombama držao se gospodski. Od onakvog držanja je i neprijatelj, da je hteo, mogao ponešto naučiti.
Milovan Danojlić
75282169 Pisma bez adrese - Milovan Danojlić

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.