Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Gljivarstvo
Godina izdanja: K113
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Šampinjon (Agaricus bisporus) je vrsta pečuraka, kvalitetna jestiva gljiva, divlji predak i ekvivalent gajenih šampinjona.[1] Može da raste u velikom broju i nalazi se najviše na otpadnom zemljištu i đubrištima
Raste na đubrištu i pokraj puteva, ponekad u živim ogradama i na malim plantažama, ali vrlo retko u travi. Šampinjoni rastu od početka do kraja leta.
Identifikacija
Klobuk je prečnika 5-10 cm, ima oblik dugmeta, a pred otvaranje je skoro ravan. Na površini ima pahuljaste ljuspice. Boja varira od beličaste do braon. Stabljika je duga 3-5 cm i bele je boje, sa izrazitim prstenom ispod klobuka. Listići su ružičasti, a starenjem potamne. Meso je belo, vremenom postaje crvenkasto i ima izrazit pečurkasti miris. Otisak spora je braon.[2]
Jedno od najvažnijih pravila kod branja gljiva je da se mladi, nerazvijeni primerci ne beru, jer ih nije pouzdano determinisati. Na primer, nerazvijeni šampinjon i sunčanica u toj fazi mogu se zameniti sa jednom od najotrovnijih gljiva na svetu - zelena pupavka (Amanita phalloides).[3]
Upotreba u ishrani
Šampinjon je jestiva gljiva, kvalitetna, vrlo je ukusna i prijatnog gljivljeg mirisa.
Čuvanje
Šampinjon je mala pečurka i dobro se suši, bilo cela ili iseckana na kriške.
Priprema u kulinarstvu
Kako ova pečurka često raste na đubrištima ili na grubom zemljištu, najbolje je da se klobuk temeljno očisti, odsecanjem baze stabljike i njenim presecanjem.