pregleda

FENOMENOLOGIJA - Zbornik: Izbor Milan Damnjanović


Cena:
890 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (2307)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 3954

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Autori:

- Edmund Huserl
- Eugen Fink
- Hedvig Konrad - Marcijus
- Roman Ingarden
- Maks Šeler
- Martin Hajdeger
- A. De. Vejlens
- Moris Merlo - Ponti
- Tran Duk - Tao
- Enco Paći


Fenomenologija je filozofsko stanovište koje u savremenoj sociologiji predstavlja svojevrsnu reakciju na objektivističke jednostranosti pozitivističkog empirizma, funkcionalizma, strukturalizma i marksizma. Umjesto spoljnog iskustva o pojavama (fenomenolizma), socijalna fenomenologija se usmjerava prema unutrašnjoj suštini fenomena.

Fenomenologija u XX vijeku se odnosi na filozofiju koju je razvio Huserl i neki od njegovih sljedbenika. Sam pojam fenomenologija, se koristi od sredine XVIII vijeka, sa pažljivo odabranim tehničkim značenjem u djelu Kanta i Hegela. Danas se pojam ne odnosi na jasno definisane i homogene filozofske pozicije. Pitanje, „Šta je fenomenologija?“, može sugerisati da je fenomenologija jedna od različitih koncepcija savremene filozofije, koja se sastoji od jasno definisane strukture tijela i doktrina, čije suštinske karakteristike se mogu vrlo lako izraziti i objasniti. Međutim, prije će biti jedan širi pokret, usmjeren na različite pravce, zbog čega fenomenologija danas ima različito značenje za različite ljude.[1]

Iako u samom pokretu fenomenologije, kao jedne cjeline, postoji više povezanih struja, one nisu homogene na bilo koji način, odnosno moguće je naslutiti zajedničku polaznu tačku, ali je cilj u svakom od slučaja, različit. Filozofska misao većine fenomenologa, se izmijenjala toliko, da je njihove doktrine jedino moguće predstaviti u gradualnom razvoju. Ovo ne važi samo za Huserla, osnivača fenomenološkog pokreta, nego takođe za fenomenologe koji slijede, kao Šeler (1874-1928), N. Hartman (1882-1950), Hajdeger (1889-1976), Sartr (1905-1980) i Moris Merlo-Ponti (1908-1961).

Za bilo koga ko proučava fenomenološki pokret, bez predrasuda, različitosti između glavnih struja su jasno vidljive. Govorilo se da se fenomenologija sastoji od analize i opisivanja svijesti; takođe se govorilo da se fenomenologija jednostavno preklapa sa egzistencijalizmom. Fenomenologija u stvari studira i proučava esencije, te takođe pokušava da im nađe mjesto u egzistenciji. U principu, fenomenologija je transcendentalna filozofija, zainteresovana samo za »ono što je ostalo«, poslije praktikovanja fenomenološkog redukovanja, ali takođe smatra da je svijet postojao prije nego je razmišljanje početo. Za neke filozofe, fenomenologija predstavlja spekulaciju o subjektivnoj transcendentalnosti, dok za druge predstavlja metod za određivanje konkretne egzistencije. Neki koriste fenomenologiju kao oruđe za istraživanje filozofije koja će biti osposobljena da da odgovore na pitanja prostora, vremena, kao i uopšte cjelokupne strukture svijeta, onako kako ga sami »doživaljavamo«. Na kraju, takođe je rečeno, da je fenomenologija pokušaj direktnog opisa »iskustva«, bez uzimanja u obzir njegovih psiholoških korjena i njegovog kauzalnog objašnjenja. Sam Huserl, govori u svom djelu, o »genetskoj« i »konstitutivnoj« fenomenologiji.

Za neke, susretanje sa toliko ideja o jednoj te istoj temi, je u najmanju ruku čudna situacija; za druge je iritirajuća tolika »konfuzija«; treći će zaključiti, da filozofija koja ne može definisati svoj prostor djelovanja, ne zaslužuje toliku pažnju i diskusiju. Većina, nasuprot tome, smatra da takvi stavovi, naročito posljednji, nemaju nikakovog osnova, i da treba zauzeti suprotan stav i mišljenje. Kao primjer, može poslužiti stav koji je branio Thevenaz. Po njemu »fenomenologija« je u osnovi »metodološka koncepcija«. Thevenaz je argumentovao, kako fenomenologija, u samom početku, razvijena sa određenim i ograničenim filozofskim ciljem, sposobna da se razgrana na toliko različitih formi, sadrži u sebi latentnu istinu i sposobnost preobraženja, odraz izuzetne plodnosti metoda....

Ne saljem u inostranstvo!
Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
Tu sam za sva pitanja!
Knjige saljem nakon uplate!
POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!



Predmet: 62727709
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Autori:

- Edmund Huserl
- Eugen Fink
- Hedvig Konrad - Marcijus
- Roman Ingarden
- Maks Šeler
- Martin Hajdeger
- A. De. Vejlens
- Moris Merlo - Ponti
- Tran Duk - Tao
- Enco Paći


Fenomenologija je filozofsko stanovište koje u savremenoj sociologiji predstavlja svojevrsnu reakciju na objektivističke jednostranosti pozitivističkog empirizma, funkcionalizma, strukturalizma i marksizma. Umjesto spoljnog iskustva o pojavama (fenomenolizma), socijalna fenomenologija se usmjerava prema unutrašnjoj suštini fenomena.

Fenomenologija u XX vijeku se odnosi na filozofiju koju je razvio Huserl i neki od njegovih sljedbenika. Sam pojam fenomenologija, se koristi od sredine XVIII vijeka, sa pažljivo odabranim tehničkim značenjem u djelu Kanta i Hegela. Danas se pojam ne odnosi na jasno definisane i homogene filozofske pozicije. Pitanje, „Šta je fenomenologija?“, može sugerisati da je fenomenologija jedna od različitih koncepcija savremene filozofije, koja se sastoji od jasno definisane strukture tijela i doktrina, čije suštinske karakteristike se mogu vrlo lako izraziti i objasniti. Međutim, prije će biti jedan širi pokret, usmjeren na različite pravce, zbog čega fenomenologija danas ima različito značenje za različite ljude.[1]

Iako u samom pokretu fenomenologije, kao jedne cjeline, postoji više povezanih struja, one nisu homogene na bilo koji način, odnosno moguće je naslutiti zajedničku polaznu tačku, ali je cilj u svakom od slučaja, različit. Filozofska misao većine fenomenologa, se izmijenjala toliko, da je njihove doktrine jedino moguće predstaviti u gradualnom razvoju. Ovo ne važi samo za Huserla, osnivača fenomenološkog pokreta, nego takođe za fenomenologe koji slijede, kao Šeler (1874-1928), N. Hartman (1882-1950), Hajdeger (1889-1976), Sartr (1905-1980) i Moris Merlo-Ponti (1908-1961).

Za bilo koga ko proučava fenomenološki pokret, bez predrasuda, različitosti između glavnih struja su jasno vidljive. Govorilo se da se fenomenologija sastoji od analize i opisivanja svijesti; takođe se govorilo da se fenomenologija jednostavno preklapa sa egzistencijalizmom. Fenomenologija u stvari studira i proučava esencije, te takođe pokušava da im nađe mjesto u egzistenciji. U principu, fenomenologija je transcendentalna filozofija, zainteresovana samo za »ono što je ostalo«, poslije praktikovanja fenomenološkog redukovanja, ali takođe smatra da je svijet postojao prije nego je razmišljanje početo. Za neke filozofe, fenomenologija predstavlja spekulaciju o subjektivnoj transcendentalnosti, dok za druge predstavlja metod za određivanje konkretne egzistencije. Neki koriste fenomenologiju kao oruđe za istraživanje filozofije koja će biti osposobljena da da odgovore na pitanja prostora, vremena, kao i uopšte cjelokupne strukture svijeta, onako kako ga sami »doživaljavamo«. Na kraju, takođe je rečeno, da je fenomenologija pokušaj direktnog opisa »iskustva«, bez uzimanja u obzir njegovih psiholoških korjena i njegovog kauzalnog objašnjenja. Sam Huserl, govori u svom djelu, o »genetskoj« i »konstitutivnoj« fenomenologiji.

Za neke, susretanje sa toliko ideja o jednoj te istoj temi, je u najmanju ruku čudna situacija; za druge je iritirajuća tolika »konfuzija«; treći će zaključiti, da filozofija koja ne može definisati svoj prostor djelovanja, ne zaslužuje toliku pažnju i diskusiju. Većina, nasuprot tome, smatra da takvi stavovi, naročito posljednji, nemaju nikakovog osnova, i da treba zauzeti suprotan stav i mišljenje. Kao primjer, može poslužiti stav koji je branio Thevenaz. Po njemu »fenomenologija« je u osnovi »metodološka koncepcija«. Thevenaz je argumentovao, kako fenomenologija, u samom početku, razvijena sa određenim i ograničenim filozofskim ciljem, sposobna da se razgrana na toliko različitih formi, sadrži u sebi latentnu istinu i sposobnost preobraženja, odraz izuzetne plodnosti metoda....
62727709 FENOMENOLOGIJA - Zbornik: Izbor Milan Damnjanović

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.