pregleda

Rat i Revolucija naroda Jugoslavije 1941 - 1945


Cena:
990 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spoljasnjost kao na fotografiji, unutrasnjost u dobrom i urednom stanju!
Bogato opremljena fotografijama i dokumentima.

Drugi svetski rat je trajao od 1939. do 1945. godine. U njemu je učestvovala većina tadašnjih država sveta, uključujući i sve velike sile, koje su osnovale dva suprotstavljena vojna saveza: sile Osovine, na čelu sa Nemačkom i Saveznici, na čelu sa SSSR, Ujedinjenim Kraljevstvom i SAD. Po broju država, odnosno ljudi koji su u njemu učestvovali, te broju ljudskih žrtava i stepenu materijalnog razaranja, Drugi svetski rat predstavlja najveći oružani sukob u istoriji čovečanstva, sa više od 100 miliona ljudi koji su služili u vojsci 30 različitih država. U vidu totalnog rata, vodeće zemlje učesnice su stavile sve svoje ekonomske, industrijske i naučne mogućnosti u službu ratnih napora, brišući razlike između vojnih i civilnih izvora. Rat su obeležile masovne smrti civila (najviše u Sovjetskom Savezu i Kini), uključujući i holokaust i jedini primer upotrebe nuklearnog oružja u ratu. To je za posledicu imalo smrt od 50 do 75 miliona osoba. Taj broj stavlja Drugi svetski rat u najsmrtonosniji rat u ljudskoj istoriji.[1][2][3][4]

Japanska imperija je dominirala istočnom Azijom i već je bila u ratu sa Kinom od 1937, ali se obično smatra da je Drugi svetski rat počeo 1. septembra 1939. nemačkom invazijom na Poljsku i potonjom britanskom i francuskom objavom rata Nemačkoj. Od kraja 1939. do početka 1941. nizom pohoda i sporazuma, Nemačka je sklopila savez sa Italijom, pokorivši ili potčinivši veliki deo kontinentalne Evrope. Nakon sporazuma Ribentrop-Molotov, Nemačka i Sovjetski Savez su podelile i pripojile sebi teritorije svojih evropskih suseda, uključujući i Poljsku. Ujedinjeno Kraljevstvo i druge članice Komonvelta su bile jedine savezničke zemlje koje su nastavile da se bore protiv sila Osovine, na bojištima severne Afrike i Atlantskog okeana. U junu 1941. evropske članice sila Osovine su pokrenule invaziju na Sovjetski Savez i tako otvorile najveće kopneno bojište u istoriji, koje je vezalo najveći deo osovinskih snaga do kraja rata. U decembru 1941. Japan se pridružio osovinama, napavši SAD i evropske posede u Tihom okeanu i brzo pokorivši zapadni deo Pacifika.[5]

Napredovanja sila Osovine je zaustavljeno 1942. pošto je Japan izgubio niz pomorskih bitaka, a evropske članice sila Osovine su poražene u severnoj Africi i, presudno, kod Staljingrada. U 1943. nakon niza nemačkih poraza u istočnoj Evropi, savezničke invazije Italije i američkih pobeda na Pacifiku, sile Osovine su izgubile inicijativu i preduzele strategijska povlačenja na svim frontovima. U 1944. zapadni saveznici su izvršile invaziju na Francusku, dok je SSSR povratio sve svoje teritorije i napao Nemačku i njene saveznice. Tokom 1944. i 1945. SAD su porazile japansku mornaricu u zauzele ključna ostrva u zapadnom Pacifiku.[traži se izvor]

Rat u Evropi se završio sovjetskim osvajanjem Berlina i bezuslovnom nemačkom predajom 8. maja 1945. Nakon savezničke Potsdamske deklaracije 26. jula 1945. SAD su bacile atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. Suočen sa neizbežnom invazijom japanskog arhipelaga i sovjetskom invazijom Mandžurije, Japan se predao 15. avgusta 1945. okončavši rat u Aziji i dovevši do totalne pobede Saveznika nad Osovinom.[6]

Drugi svetski rat je izmenio političke saveze i društvene strukture u svetu. Ujedinjene nacije su osnovane da ojačaju međunarodnu saradnju i spreče buduće ratove. Velike sile-pobednice u ratu: SAD, SSSR, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, su postale stalne članice Saveta bezbednosti. SSSR i SAD su postale rivalske supersile i postavile scenu za Hladni rat, koji je trajao narednih 46 godina. U međuvremenu, uticaj velikih evropskih sila je počeo da opada i počele su dekolonijalizacije Azije i Afrike. Većina države čije su privrede bile oštećene su se posvetile ekonomskom oporavku. Politička integracija, posebno u Evropi, se pojavila u pokušaju da se stabilizuju posleratni odnosi i efikasnije bori u Hladnom ratu.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 60343961
Spoljasnjost kao na fotografiji, unutrasnjost u dobrom i urednom stanju!
Bogato opremljena fotografijama i dokumentima.

Drugi svetski rat je trajao od 1939. do 1945. godine. U njemu je učestvovala većina tadašnjih država sveta, uključujući i sve velike sile, koje su osnovale dva suprotstavljena vojna saveza: sile Osovine, na čelu sa Nemačkom i Saveznici, na čelu sa SSSR, Ujedinjenim Kraljevstvom i SAD. Po broju država, odnosno ljudi koji su u njemu učestvovali, te broju ljudskih žrtava i stepenu materijalnog razaranja, Drugi svetski rat predstavlja najveći oružani sukob u istoriji čovečanstva, sa više od 100 miliona ljudi koji su služili u vojsci 30 različitih država. U vidu totalnog rata, vodeće zemlje učesnice su stavile sve svoje ekonomske, industrijske i naučne mogućnosti u službu ratnih napora, brišući razlike između vojnih i civilnih izvora. Rat su obeležile masovne smrti civila (najviše u Sovjetskom Savezu i Kini), uključujući i holokaust i jedini primer upotrebe nuklearnog oružja u ratu. To je za posledicu imalo smrt od 50 do 75 miliona osoba. Taj broj stavlja Drugi svetski rat u najsmrtonosniji rat u ljudskoj istoriji.[1][2][3][4]

Japanska imperija je dominirala istočnom Azijom i već je bila u ratu sa Kinom od 1937, ali se obično smatra da je Drugi svetski rat počeo 1. septembra 1939. nemačkom invazijom na Poljsku i potonjom britanskom i francuskom objavom rata Nemačkoj. Od kraja 1939. do početka 1941. nizom pohoda i sporazuma, Nemačka je sklopila savez sa Italijom, pokorivši ili potčinivši veliki deo kontinentalne Evrope. Nakon sporazuma Ribentrop-Molotov, Nemačka i Sovjetski Savez su podelile i pripojile sebi teritorije svojih evropskih suseda, uključujući i Poljsku. Ujedinjeno Kraljevstvo i druge članice Komonvelta su bile jedine savezničke zemlje koje su nastavile da se bore protiv sila Osovine, na bojištima severne Afrike i Atlantskog okeana. U junu 1941. evropske članice sila Osovine su pokrenule invaziju na Sovjetski Savez i tako otvorile najveće kopneno bojište u istoriji, koje je vezalo najveći deo osovinskih snaga do kraja rata. U decembru 1941. Japan se pridružio osovinama, napavši SAD i evropske posede u Tihom okeanu i brzo pokorivši zapadni deo Pacifika.[5]

Napredovanja sila Osovine je zaustavljeno 1942. pošto je Japan izgubio niz pomorskih bitaka, a evropske članice sila Osovine su poražene u severnoj Africi i, presudno, kod Staljingrada. U 1943. nakon niza nemačkih poraza u istočnoj Evropi, savezničke invazije Italije i američkih pobeda na Pacifiku, sile Osovine su izgubile inicijativu i preduzele strategijska povlačenja na svim frontovima. U 1944. zapadni saveznici su izvršile invaziju na Francusku, dok je SSSR povratio sve svoje teritorije i napao Nemačku i njene saveznice. Tokom 1944. i 1945. SAD su porazile japansku mornaricu u zauzele ključna ostrva u zapadnom Pacifiku.[traži se izvor]

Rat u Evropi se završio sovjetskim osvajanjem Berlina i bezuslovnom nemačkom predajom 8. maja 1945. Nakon savezničke Potsdamske deklaracije 26. jula 1945. SAD su bacile atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. Suočen sa neizbežnom invazijom japanskog arhipelaga i sovjetskom invazijom Mandžurije, Japan se predao 15. avgusta 1945. okončavši rat u Aziji i dovevši do totalne pobede Saveznika nad Osovinom.[6]

Drugi svetski rat je izmenio političke saveze i društvene strukture u svetu. Ujedinjene nacije su osnovane da ojačaju međunarodnu saradnju i spreče buduće ratove. Velike sile-pobednice u ratu: SAD, SSSR, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, su postale stalne članice Saveta bezbednosti. SSSR i SAD su postale rivalske supersile i postavile scenu za Hladni rat, koji je trajao narednih 46 godina. U međuvremenu, uticaj velikih evropskih sila je počeo da opada i počele su dekolonijalizacije Azije i Afrike. Većina države čije su privrede bile oštećene su se posvetile ekonomskom oporavku. Politička integracija, posebno u Evropi, se pojavila u pokušaju da se stabilizuju posleratni odnosi i efikasnije bori u Hladnom ratu.
60343961 Rat i Revolucija naroda Jugoslavije 1941 - 1945

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.