pregleda

Spomen zbirka Pavla Beljanskog - Tijana Palkovljević


Cena:
990 din
Želi ovaj predmet: 5
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (5957)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10874

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K56
Jezik: Srpski

U dobrom stanju!



Spomen zbirka Pavla Beljanskog
Vidosva Kovacevic
Vidosava Kovačević (1889—1913) završila je Umetničko-zanatsku školu u Beogradu kao najtalentovanija i najradinija učenica Bete i Riste Vukanovića i Marka Murata. Slikarstvo je učila zajedno sa Kostom Miličevićem, Živoradom Nastasijevićem, Anđelijom Lazarević, Milošem Golubovićem i, na zajedničkim izložbama, isticala se među njima.

Kovačević, Vidosava, slikarka (Beograd, 15. V 1889 — Beograd, 11. IX 1913)

Otac Ljubomir bio je istoričar i političar, majka Draginja Draga. Školovanje je započela 1895. u osnovnoj varoškoj školi a zatim završila devojačku školu (1899—1905) gde joj je nastavnik crtanja bio slikar Rista Vukanović. Na njegovu sugestiju 1903. pohađala je časove crtanja, a umetničko obrazovanje započela 1905. na Umetničko-zanatskoj školi u Beogradu. Predavali su joj Marko Murat, Rista i Beta Vukanović, Dragutin Inkiostri i Đorđe Jovanović. Završila je opšti kurs (1905—1906), specijalni kurs slikarstva (1906—1909), kurs za učitelje crtanja i lepog pisanja (1909—1910) i stekla najviše umetničko obrazovanje u ondašnjoj Srbiji. Letnje raspuste (1909—1911) provodila je kod sestre Milice, supruge pesnika Milana Rakića, tadašnjeg konzula u Prištini. U Beogradu je slikala u prirodi, ponekad sa grupom umetnika okupljenih oko Koste Miličevića, a najčešće sa Anom Marinković, sa kojom je studirala. U februaru 1912. otišla je u Pariz da nastavi školovanje. Nekoliko meseci pohađala je privatnu školu Rosi i Akademiju Žilijen a u septembru 1912. konkurisala u Školi lepih umetnosti. Bila je osma od 120 kandidata i jedina primljena sa južnoslovenskih prostora. U novembru 1912. vratila se u Beograd zbog pogibije brata Vladete u bici kod Kumanova. Na putu se razbolela od gripa koji je dobila u Gatoriju na francusko-španskoj granici, gde je provela leto. Poslata je u Nicu na oporavak, ali se vratila u Beograd i umrla od tuberkuloze.

Jedna je od prvih srpskih slikara koji su se školovali u Parizu. Njen slikarski razvoj kretao se od školskih pouka u stilu akademizma, preko secesijske stilizacije, rada u pleneru svojstvenog impresionistima do faze ekspresivnog kolorita i snažnog poteza. Na delima nastalim tokom školovanja u Umetničko-zanatskoj školi vidljiv je snažan uticaj profesora — minhenskih đaka i prvih srpskih modernista. Crteži, akvareli, vezovi i ulja na platnu iz tog perioda odlikuju se sigurnim crtežom, studioznošću, izuzetnim smislom za kompoziciju i dobro savladanom anatomijom. Pokazala je i izuzetan smisao za vajarstvo, ali je portretno slikarstvo ostalo dominantan žanr do kraja njenog života. Likove je postavljala na tamnu pozadinu, baveći se isključivo realističnom obradom svetlog lica. Jasnom i detaljnom obradom fizionomije ostajala je u okviru pouka akademizma. U drugom periodu (1911—1912) tragala je za ličnim likovnim izrazom. Pod uticajem K. Miličevića oslobađala je potez, unosila bogatiji kolorit i rasvetljavala paletu. Posebnu pažnju poklanjala je psihologiji ličnosti, karakterologiji pokreta, emocionalnosti i duševnom stanju. Izlagala je na godišnjim izložbama Umetničko-zanatske škole u Beogradu (1908—1911). Nije imala samostalnu izložbu za života. Dela su prikazana 1940. u okviru Prve izložbe radova Udruženja ratnih slikara i vajara 1912—1918. u Beogradu a tek 70-ih godina XX veka uključena u izložbe posvećene srpskom slikarstvu prve polovine XX veka i ženama u srpskom slikarstvu (Beograd, Jagodina, Vrbas, Moskva, Zrenjanin, Čačak, Smederevo, Valjevo, Opovo itd.). Retrospektivne izložbe imala je u Narodnom muzeju u Valjevu (1988) i Spomen-zbirci Pavla Beljanskog (2000). Veliki broj radova izgubljen je u Prvom svetskom ratu, neke od najboljih odnela je u Pariz, oni koji su ostali u porodici u drugoj polovini XX veka dospeli su u muzeje u Srbiji putem otkupa i poklona. Pavle Beljanski otkupljivao je njena dela za svoju kolekciju savremenog srpskog slikarstva.

Glava devojčice iz 1912. godine svakako je najpoznatije delo iz slikarskog opusa Vidosave Kovačević. Na slici je prikazano nasmejano mlado lice okrenuto tri četvrtine ulevo. Devojčica je obučena u prugastu bluzu, ima crvenu ešarpu oko vrata i smeđu kapu na glavi. Po tehnici se logički nadovezuje na ranija Vidosavina dela, ali istovremeno odlazi i korak dalje. Portret je urađen debelom četkom i snažnim potezima, koji su na licu kraći i precizniji, da bi ih na odeći smenili oni duži i slobodniji. Nov je i koloristički kvalitet — snažni tonovi crvene i plave razbijaju dominantnu okerastu pozadinu bojeći sliku vedrinom. Osmeh na devojčicinom licu, anatomski veoma uspešno izveden, novina je u Vidosavinom slikarstvu, ali i srpskom slikarstvu uopšte, budući da je u to vreme iskazivanje emocija i slikanje smeha bilo još uvek prava retkost. Upravo po atmosferi koja ga razlikuje od svih prethodnih radova, ovo delo spada u najbolja ostvarenja autorke. Po načinu izvedbe i odnosu prema portretisanom, ono je sasvim blisko delima njenih savremenica, a pre svega portretu Glava Ciganke Danice Jovanović. Datovanje ovog dečijeg portreta u 1912. godinu potvrđuje ocena da `raspevanost i rafinovanost, upućuju na novi izvor`. Može se pretpostaviti da je taj novi izvor bio Pariz. Glava devojčice, bez sumnje, pripada samom vrhu Vidosavinog umetničkog stvaralaštva, dokaz je njenog slikarskog sazrevanja i predstavlja najviši domet ekspresionističke poetike u njenom opusu. Na njoj je autorka produbila svoj već ranije formirani pristup portretu, iskazan na Studiji za portret i Banaćaninu, ali je otišla i korak dalje. Moglo bi se oceniti da bi tim putem krenuo dalji razvoj njenog slikarstva da nije tako iznenada i tragično prekinut.
Spomen zbirka Pavla Beljanskog



Pavle Beljanski (Veliko Gradište, 19. jun 1892 — Beograd, 14. jul 1965), je bio srpski diplomata i kolekcionar.

Posle završene Prve beogradske gimnazije 1910. godine upisao je Pravni fakultet u Beogradu. Apsolvirao je prava 1914. i po objavljivanju rata stupa u Đački bataljon. Tokom 1915. sa vojskom odstupa preko Albanije. Posle oslobađanja od vojne obaveze 1916. godine nastavlja studije prava na Sorboni u Parizu gde je 1917. diplomirao kao pravnik diplomatsko-konzularne struke. Godine 1918. magistrira na istom fakultetu i prijavljuje doktorat. Međutim, 1919. godine prekida studije zbog nameštenja na prvu diplomatsku dužnost u Kraljevskom poslanstvu u Stokholmu. Diplomatska karijera ga zatim vodi u Berlin (1920), Varšavu (1922) i Beč (1923-1925) kada odlučuje da počne da prikuplja umetnička dela srpskih autora. U Beogradu boravi između 1925. i 1929. godine kada je premešten u Pariz gde se nalazi do 1931. Posle boravka u Beogradu 1935. postavljen je u Kraljevskom poslanstvu u Rimu. Godine 1940. vraća se u Beograd kada je penzionisan 1941.

24. septembra 1944. godine nemački avion je bombardovao Svilajnac. Među poginulima je i sedmoro najbližih rođaka Beljanskog.

U diplomatsku službu je vraćen 1945. i ponovo penzionisan 1958. godine.

Nosilac je velikog broja domaćih i stranih odlikovanja od kojih su najznačajnija Orden Legije časti (1927), Orden Belog orla (1928), Orden Svetog Save (1939), Orden Jugoslovenske zastave (1954), belgijski Orden Leopolda IV stepena i Orden Italijanske krune II stepena.

Gotovo celog života je sakupljao umetnička dela. Neposredno posle Prvog svetskog rata počeo je da prikuplja umetnička dela inostranih majstora, ali je ubrzo video da je to pozamašni zahvat, koji je napustio 1923. godine. Tada se okrenuo sakupljanju dela srpskih umetnika. Danas Kolekcija ima 185 dela 37 autora - slika, skulptura i tapiserija sa najznačajnijim delima od početka 20. veka do sedme decenije.

Tijana Palkovljević rođena je Novosađanka. U našem gradu završila je osnovnu školu i Gimnaziju `Isidora Sekulić`, a istoriju umetnosti s temom `Slikarstvo Vidosave Kovačević` diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1999. godine. Nakon toga nastavila je magistarske studije na Katedri za istoriju umetnosti i magistrirala 2003. godine sa temom `Slikarstvo Milivoja Nikolajevića`. Doktorsku tezu sa temom `Galerija Matice srpske – slika kulturnog identiteta posredstvom prezentacije umetničkih dela`, prijavila je 2012. godine na Katedri za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.

U Galeriji Matice srpske zaposlena je od 2001. godine, najpre na mestu kustosa pedagoga, a zatim pomoćnika upravnika. U januaru 2010. godine Upravni odbor Matice srpske imenovao ju je na mesto upravnika Galerije Matice srpske, a u decembru 2014. produžio mandat na još četiri godine.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 52746249
U dobrom stanju!



Spomen zbirka Pavla Beljanskog
Vidosva Kovacevic
Vidosava Kovačević (1889—1913) završila je Umetničko-zanatsku školu u Beogradu kao najtalentovanija i najradinija učenica Bete i Riste Vukanovića i Marka Murata. Slikarstvo je učila zajedno sa Kostom Miličevićem, Živoradom Nastasijevićem, Anđelijom Lazarević, Milošem Golubovićem i, na zajedničkim izložbama, isticala se među njima.

Kovačević, Vidosava, slikarka (Beograd, 15. V 1889 — Beograd, 11. IX 1913)

Otac Ljubomir bio je istoričar i političar, majka Draginja Draga. Školovanje je započela 1895. u osnovnoj varoškoj školi a zatim završila devojačku školu (1899—1905) gde joj je nastavnik crtanja bio slikar Rista Vukanović. Na njegovu sugestiju 1903. pohađala je časove crtanja, a umetničko obrazovanje započela 1905. na Umetničko-zanatskoj školi u Beogradu. Predavali su joj Marko Murat, Rista i Beta Vukanović, Dragutin Inkiostri i Đorđe Jovanović. Završila je opšti kurs (1905—1906), specijalni kurs slikarstva (1906—1909), kurs za učitelje crtanja i lepog pisanja (1909—1910) i stekla najviše umetničko obrazovanje u ondašnjoj Srbiji. Letnje raspuste (1909—1911) provodila je kod sestre Milice, supruge pesnika Milana Rakića, tadašnjeg konzula u Prištini. U Beogradu je slikala u prirodi, ponekad sa grupom umetnika okupljenih oko Koste Miličevića, a najčešće sa Anom Marinković, sa kojom je studirala. U februaru 1912. otišla je u Pariz da nastavi školovanje. Nekoliko meseci pohađala je privatnu školu Rosi i Akademiju Žilijen a u septembru 1912. konkurisala u Školi lepih umetnosti. Bila je osma od 120 kandidata i jedina primljena sa južnoslovenskih prostora. U novembru 1912. vratila se u Beograd zbog pogibije brata Vladete u bici kod Kumanova. Na putu se razbolela od gripa koji je dobila u Gatoriju na francusko-španskoj granici, gde je provela leto. Poslata je u Nicu na oporavak, ali se vratila u Beograd i umrla od tuberkuloze.

Jedna je od prvih srpskih slikara koji su se školovali u Parizu. Njen slikarski razvoj kretao se od školskih pouka u stilu akademizma, preko secesijske stilizacije, rada u pleneru svojstvenog impresionistima do faze ekspresivnog kolorita i snažnog poteza. Na delima nastalim tokom školovanja u Umetničko-zanatskoj školi vidljiv je snažan uticaj profesora — minhenskih đaka i prvih srpskih modernista. Crteži, akvareli, vezovi i ulja na platnu iz tog perioda odlikuju se sigurnim crtežom, studioznošću, izuzetnim smislom za kompoziciju i dobro savladanom anatomijom. Pokazala je i izuzetan smisao za vajarstvo, ali je portretno slikarstvo ostalo dominantan žanr do kraja njenog života. Likove je postavljala na tamnu pozadinu, baveći se isključivo realističnom obradom svetlog lica. Jasnom i detaljnom obradom fizionomije ostajala je u okviru pouka akademizma. U drugom periodu (1911—1912) tragala je za ličnim likovnim izrazom. Pod uticajem K. Miličevića oslobađala je potez, unosila bogatiji kolorit i rasvetljavala paletu. Posebnu pažnju poklanjala je psihologiji ličnosti, karakterologiji pokreta, emocionalnosti i duševnom stanju. Izlagala je na godišnjim izložbama Umetničko-zanatske škole u Beogradu (1908—1911). Nije imala samostalnu izložbu za života. Dela su prikazana 1940. u okviru Prve izložbe radova Udruženja ratnih slikara i vajara 1912—1918. u Beogradu a tek 70-ih godina XX veka uključena u izložbe posvećene srpskom slikarstvu prve polovine XX veka i ženama u srpskom slikarstvu (Beograd, Jagodina, Vrbas, Moskva, Zrenjanin, Čačak, Smederevo, Valjevo, Opovo itd.). Retrospektivne izložbe imala je u Narodnom muzeju u Valjevu (1988) i Spomen-zbirci Pavla Beljanskog (2000). Veliki broj radova izgubljen je u Prvom svetskom ratu, neke od najboljih odnela je u Pariz, oni koji su ostali u porodici u drugoj polovini XX veka dospeli su u muzeje u Srbiji putem otkupa i poklona. Pavle Beljanski otkupljivao je njena dela za svoju kolekciju savremenog srpskog slikarstva.

Glava devojčice iz 1912. godine svakako je najpoznatije delo iz slikarskog opusa Vidosave Kovačević. Na slici je prikazano nasmejano mlado lice okrenuto tri četvrtine ulevo. Devojčica je obučena u prugastu bluzu, ima crvenu ešarpu oko vrata i smeđu kapu na glavi. Po tehnici se logički nadovezuje na ranija Vidosavina dela, ali istovremeno odlazi i korak dalje. Portret je urađen debelom četkom i snažnim potezima, koji su na licu kraći i precizniji, da bi ih na odeći smenili oni duži i slobodniji. Nov je i koloristički kvalitet — snažni tonovi crvene i plave razbijaju dominantnu okerastu pozadinu bojeći sliku vedrinom. Osmeh na devojčicinom licu, anatomski veoma uspešno izveden, novina je u Vidosavinom slikarstvu, ali i srpskom slikarstvu uopšte, budući da je u to vreme iskazivanje emocija i slikanje smeha bilo još uvek prava retkost. Upravo po atmosferi koja ga razlikuje od svih prethodnih radova, ovo delo spada u najbolja ostvarenja autorke. Po načinu izvedbe i odnosu prema portretisanom, ono je sasvim blisko delima njenih savremenica, a pre svega portretu Glava Ciganke Danice Jovanović. Datovanje ovog dečijeg portreta u 1912. godinu potvrđuje ocena da `raspevanost i rafinovanost, upućuju na novi izvor`. Može se pretpostaviti da je taj novi izvor bio Pariz. Glava devojčice, bez sumnje, pripada samom vrhu Vidosavinog umetničkog stvaralaštva, dokaz je njenog slikarskog sazrevanja i predstavlja najviši domet ekspresionističke poetike u njenom opusu. Na njoj je autorka produbila svoj već ranije formirani pristup portretu, iskazan na Studiji za portret i Banaćaninu, ali je otišla i korak dalje. Moglo bi se oceniti da bi tim putem krenuo dalji razvoj njenog slikarstva da nije tako iznenada i tragično prekinut.
Spomen zbirka Pavla Beljanskog



Pavle Beljanski (Veliko Gradište, 19. jun 1892 — Beograd, 14. jul 1965), je bio srpski diplomata i kolekcionar.

Posle završene Prve beogradske gimnazije 1910. godine upisao je Pravni fakultet u Beogradu. Apsolvirao je prava 1914. i po objavljivanju rata stupa u Đački bataljon. Tokom 1915. sa vojskom odstupa preko Albanije. Posle oslobađanja od vojne obaveze 1916. godine nastavlja studije prava na Sorboni u Parizu gde je 1917. diplomirao kao pravnik diplomatsko-konzularne struke. Godine 1918. magistrira na istom fakultetu i prijavljuje doktorat. Međutim, 1919. godine prekida studije zbog nameštenja na prvu diplomatsku dužnost u Kraljevskom poslanstvu u Stokholmu. Diplomatska karijera ga zatim vodi u Berlin (1920), Varšavu (1922) i Beč (1923-1925) kada odlučuje da počne da prikuplja umetnička dela srpskih autora. U Beogradu boravi između 1925. i 1929. godine kada je premešten u Pariz gde se nalazi do 1931. Posle boravka u Beogradu 1935. postavljen je u Kraljevskom poslanstvu u Rimu. Godine 1940. vraća se u Beograd kada je penzionisan 1941.

24. septembra 1944. godine nemački avion je bombardovao Svilajnac. Među poginulima je i sedmoro najbližih rođaka Beljanskog.

U diplomatsku službu je vraćen 1945. i ponovo penzionisan 1958. godine.

Nosilac je velikog broja domaćih i stranih odlikovanja od kojih su najznačajnija Orden Legije časti (1927), Orden Belog orla (1928), Orden Svetog Save (1939), Orden Jugoslovenske zastave (1954), belgijski Orden Leopolda IV stepena i Orden Italijanske krune II stepena.

Gotovo celog života je sakupljao umetnička dela. Neposredno posle Prvog svetskog rata počeo je da prikuplja umetnička dela inostranih majstora, ali je ubrzo video da je to pozamašni zahvat, koji je napustio 1923. godine. Tada se okrenuo sakupljanju dela srpskih umetnika. Danas Kolekcija ima 185 dela 37 autora - slika, skulptura i tapiserija sa najznačajnijim delima od početka 20. veka do sedme decenije.

Tijana Palkovljević rođena je Novosađanka. U našem gradu završila je osnovnu školu i Gimnaziju `Isidora Sekulić`, a istoriju umetnosti s temom `Slikarstvo Vidosave Kovačević` diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1999. godine. Nakon toga nastavila je magistarske studije na Katedri za istoriju umetnosti i magistrirala 2003. godine sa temom `Slikarstvo Milivoja Nikolajevića`. Doktorsku tezu sa temom `Galerija Matice srpske – slika kulturnog identiteta posredstvom prezentacije umetničkih dela`, prijavila je 2012. godine na Katedri za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.

U Galeriji Matice srpske zaposlena je od 2001. godine, najpre na mestu kustosa pedagoga, a zatim pomoćnika upravnika. U januaru 2010. godine Upravni odbor Matice srpske imenovao ju je na mesto upravnika Galerije Matice srpske, a u decembru 2014. produžio mandat na još četiri godine.

52746249 Spomen zbirka Pavla Beljanskog - Tijana Palkovljević

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.