pregleda

ŽID: KOVAČI LAŽNOG NOVCA


Cena:
250 din (Predmet je prodat)
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Beograd,
Beograd-Novi Beograd
Prodavac

djulius (2407)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 3436

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

BRATSTVO I JEDNISTVO, NOVI SAD, 1952.G., meke korice, ćirilica, mestimicno pozutelo od stajanja, i neki delovi su odlepljeni, ali sve strane su na broju, a ukupno 336

Andre Žid (1869 – 1951)
Rođen u Parizu 22. novembra 1869. godine od oca koji je bio profesor prava i majke koja potiče iz buržoaske porodice iz Avra. Ovaj, inače jedan od najznačajnijih francuskih pisaca XX vijeka, odrasta u čisto protestantskoj tradiciju. Njegovo djetinjstvo, kao i adolesencija obilježeni su čestim izlivima nervoze, kao i osjećajima da on nije kao i svi drugi. U svojoj petnaestoj godini rasplamsaće se njegov zanos prema Madlen Rondo, sestri od ujaka sa kojom je zajedno odrastao i čitao iste knjige i koja će postati njegova buduća supruga. Ubrzo, inspirisan Malarmeom i družeći se sa Pjer Luisom i Polom Valeriom ulazi u svijet simbolista, pravca koji je vladao krajem XIX vijeka i čiji su „apostoli“ takozvani „ukleti pjesnici“ Bodler, Rembo, Verlen i Malarme koji su se služili simbolima u svom stvaranju ostavili veliki uticaj na pisce sa početka narednog vijeka, a samim tim i Žida. Mada, on nije bio njihov potpuni pristalica.

Andre Valter je bio lik koji je krasio stranice njegovih prvih djela kao što su Sveske Andre Valtera (1891/92), Rasprava o Narcisu (1891), Urijenovo putovanje (1893) i tako dalje. Andre Valter predstavlja Židovo drugo ja, slično nešto imamo i sa Eduarom, likom iz Kovača, ali i on je pisac koji u svom djelu ima svog dvojnika – Alena. Na taj način ostvaruje se umožavanje ličnosti. Andre Valter i njegov autror pojavljuju se u djelu istovremeno kao učesnici u radnji i kao njeni posmatrači. Naravno, Sveske Andre Valtera su djelo koje nije lišeno početničkih slabosti, ali u njemu nalazimo sve teme budućih Židovih romana.
Tema koja se tiče žene i ljubavi ispunjava priča koju mladi Žid objavljuje po naslovom Ljubavni pokušaji (1893). Glavna junakinja Rašela, ime koje srećemo i u Kovačima, je mlada, lijepa i zanosna žena koja sasvim jednostavno i prirodno poziva mladića Luka na ljubavni čin. No, on pred tom mogućnosti uzmiče u ime neukaljane strasti čistog obožavanja. U Židovom junaku izbija autorov vlastiti puritanski strah od čulnosti i grijeha, što smo vidjeli i kod samog Andre Valtera, a kasnije će mnogi Židovi junaci, kao i njihov stvaralac, tu nemogućnost da se obožavanje žene spoji sa tijelesnim oblicima ljubavi prevazići ispoljavanjem homoseksualne sklonosti.
Godina 1893. je predstavljala prekretnicu u Židovom životu. Tada je sa prijateljem i slikarom Polom Loranom krenuo na putovanje zemljama južne Evrope, a naročito sjeverne Afrike. Upravo na tim prostorima, tačnije u Tunisu Žid će spoznati drugu stranu svog bića, onu homoseksualnu, koju više nije mogao negirati i koja će se često javljati kao problematika u njegovim djelima, a obrisi upravo te tema nalaze se i u samim Kovačima lažnog novca između likova Bernara i Olivjea, a tu se negdje između njih nalazi i Eduar, dok Rober de Pasavan na neki način želi da prikrije svoju drugačiju sklonost time što želi da zavede Loru.
Neosporno je to da je Židov privatni život uticao mnogo na njegova djela. Kroz likove koje je stvorio provlači se suština njegove sopstvene ličnosti, njegove misli, strahovi, unutrašnji konflikti, čitav jedan židizam. Takođe ta pisčeva neizmjerna ljubav prema istini je jedna od glavnih motiva u svim njegovim romanima. Kada je 1947. godine primio Nobelovu nagradu za književnost u pohvali koja tradicionalno biva objavljena od strane žirija za svakog dobitnika za Žida je pisalo:
Za sveobuhvatno i umjetnički nadahnuto pisanje, u kojem su ljudski problemi i stanja predstavljeni sa neustrašivom ljubavlju prema istini i oštrom psihološkom pronincljivošću.
Ono što je Žid uradio za književnost uticalo je kasnije na mnoge pisce širom svijeta. Njegova genijalnost dotakla je i naše prostore. Naime, naš slavni pisac Danilo Kiš koji se prije svega dokazao u Francuskoj posvetio je pripovjetku Mehanički lavovi iz Grobnice za Borisa Davidovića upravo ovom velikanu francuske književnosti, autora isto tako velikih romana kao što su Podrumi Vatikana (1914), Uska vrata (1909), Imoralista (1902), zatim krucijalnog dijela o problematici homoseksualnosti Koridon (1924). Njegovi eseji, putopisi, rasprave o socijalnim i političkim problemima su takođe ukrasi njegovog bogatog opusa. Nego, vratimo se našoj glavnoj temi tj. njegovom po mnogima najboljem romanu Kovači lažnog novca.

Uopšteno o djelu „Kovači lažnog novca“
Krenućemo najprije od samog naslova romana. Naime, tajna naslova može se protumačiti na više načina. U jednom dijelu u romanu Eduar, po zanimanju pisac, naziva svog oštrog suparnika Robera de Pasavana „kovačem lažnog novca“ aludirajući pritom na originalnost i vrijednost knjiga koje on piše, on je za njega jedan običan „zanatlija“ i „komercijalista“ više nego umjetnik. Zatim u sledećem trenutku, imamo grupu adolscenata medju kojima su Žorž, brat Olivjeov i Vensanov, potom Gerindanisol, glavni krijumčar, Filip i mali Boris koga će ta igra sa lažnim novcima dovesti do tragedije. Oni su došli na ideju da iskuju lažne novce, puste ih u promet i na taj način dođu do što više pravih novaca. To kažnjivo djelo otkriva sudija Alberik Profitandje, Bernarov otac, koji kao prijatelj, a ne kao radnik u pravosuđu dolazi kod Eduara, Žoržovog ujaka, i savjetuje mu da obrati pažnju na svog sestrića. Po mnogima najzanimljiviji podatak u romanu jeste taj da pisac Eduar u ovom Židovom djelu piše roman koji se zove potpuni isto Kovači lažnog novca. On stalno misli na taj roman, a da nije napisao ni jedan jedini red, zbog čega ga njegov rival De Pasavan omalovažava, dok Eduar na svaku njegovu opasku se na spontan, a uz to i inteligentan način brani, govoreći što se tiče ovoga da njemu ne treba nikakva fikcija da mu stvori roman, već da je stvarnost tj. istina upravo ta koja treba svakom dobrom piscu da diktira roman. U ovom trenutku Židovo razmišljanje mnogo posjeća na Prustovo koji kaže da bi napisao suštinsku knjigu, veliki pisac ne mora da izmišlja, jer ona već postoji u svakom od nas, treba da je prevede. Eduar kroz svoj dnevnik opisuje događaje i likove koji ga okružuju, a upravo taj dokumenat bi trebao njemu da posluži za njegov budući roman. Inače, sam Žid je pišući ovo djelo pisao Dnevnik Kovača lažnog novca koji je kasnije postao sam dio romana i posvećen je upravo onima koje zanimaju pitanja spisateljskog zanata. U tom Židovom Dnevniku nalazi se možda ključ, sama srž i objašnjenje o stvaranju Kovača. Uz sve ovo, naslov romana može se objasniti onom poznatom „nije zlato sve što sija“. U svakom liku, kao i u svima nama pored anđela čuči i djavo. `Teorija da se, kao i carstvo božje, i pakao nalazi u nama: A ponekih dana osetim u sebi takvu navalu zla da mi se već čini da car zla pristupa uspostavljanju zla u meni.`

Koliko puta u životu smo se prevarili što se tiče nekih osoba za koje smo mislili da su anđeli tj. zlato, a najednom njihova druga strana ličnosti isplivava, shvatimo da su „lažni“ i mi bivamo povrijeđeni. Bernar otkriva da su ga roditelji lagali čitavog života što se tiče njegovog porijekla, Lora za koju je Duvje želio život dati ostaje trudna sa drugim čovjekom, prijateljstvo Olivjea i Bernara biva uzdrmano pojavom Eduara itd… A samim tim moramo biti svjesni da i svi mi na neki način živimo dvije strane naše ličnosti, ne postoji potpuno dobro, niti potpuno zlo. Svi ljudi su negdje na sredini. U isto vrijeme okolnosti i društvo barataju našim razmišljanjima i postupcima. To je upravo ono o čemu Žid govori u ovom romanu. Opisuje svijet pun laži, sujete, ali u istu ruku i istine.

Značajno je i to da je Žid pisanje ovog djela propratio teorijski produbljenim razmišljanjima o romanu. Njega ne privlači ni realistički, niti naturalistički postupak. Roman, po njemu, ne treba preslikavati činjenice, niti da bude odraz stvarnosti, već tu stvarnost treba osmisliti i održavati stvaranjem jedne druge, fiktivne stvarnosti. Stvarnost je za svakog umjetnika nezamjenjiva građa, ali svaka činjenica postaje tek umjetnički vrijedna kada se u njoj otkrije ideja, ono što je univerzalno. Ovo je roman otvorene forme. Sižea i unaprijed utvrđenog plana nema. Priča uvijek počinje iz početka i uvijek može da se razvija i da se nastavi u nekom drugom pravcu.
* POGLEDAJTE OSTALE AUKCIJE *
http://www.limundo.com/Clan/djulius/SpisakAukcija
http://www.kupindo.com/Clan/djulius/SpisakPredmeta

Beograd, Novi Beograd - stari Merkator

* POGLEDAJTE OSTALE AUKCIJE *
http://www.limundo.com/Clan/djulius/SpisakAukcija
http://www.kupindo.com/Clan/djulius/SpisakPredmeta


Predmet: 11723905
BRATSTVO I JEDNISTVO, NOVI SAD, 1952.G., meke korice, ćirilica, mestimicno pozutelo od stajanja, i neki delovi su odlepljeni, ali sve strane su na broju, a ukupno 336

Andre Žid (1869 – 1951)
Rođen u Parizu 22. novembra 1869. godine od oca koji je bio profesor prava i majke koja potiče iz buržoaske porodice iz Avra. Ovaj, inače jedan od najznačajnijih francuskih pisaca XX vijeka, odrasta u čisto protestantskoj tradiciju. Njegovo djetinjstvo, kao i adolesencija obilježeni su čestim izlivima nervoze, kao i osjećajima da on nije kao i svi drugi. U svojoj petnaestoj godini rasplamsaće se njegov zanos prema Madlen Rondo, sestri od ujaka sa kojom je zajedno odrastao i čitao iste knjige i koja će postati njegova buduća supruga. Ubrzo, inspirisan Malarmeom i družeći se sa Pjer Luisom i Polom Valeriom ulazi u svijet simbolista, pravca koji je vladao krajem XIX vijeka i čiji su „apostoli“ takozvani „ukleti pjesnici“ Bodler, Rembo, Verlen i Malarme koji su se služili simbolima u svom stvaranju ostavili veliki uticaj na pisce sa početka narednog vijeka, a samim tim i Žida. Mada, on nije bio njihov potpuni pristalica.

Andre Valter je bio lik koji je krasio stranice njegovih prvih djela kao što su Sveske Andre Valtera (1891/92), Rasprava o Narcisu (1891), Urijenovo putovanje (1893) i tako dalje. Andre Valter predstavlja Židovo drugo ja, slično nešto imamo i sa Eduarom, likom iz Kovača, ali i on je pisac koji u svom djelu ima svog dvojnika – Alena. Na taj način ostvaruje se umožavanje ličnosti. Andre Valter i njegov autror pojavljuju se u djelu istovremeno kao učesnici u radnji i kao njeni posmatrači. Naravno, Sveske Andre Valtera su djelo koje nije lišeno početničkih slabosti, ali u njemu nalazimo sve teme budućih Židovih romana.
Tema koja se tiče žene i ljubavi ispunjava priča koju mladi Žid objavljuje po naslovom Ljubavni pokušaji (1893). Glavna junakinja Rašela, ime koje srećemo i u Kovačima, je mlada, lijepa i zanosna žena koja sasvim jednostavno i prirodno poziva mladića Luka na ljubavni čin. No, on pred tom mogućnosti uzmiče u ime neukaljane strasti čistog obožavanja. U Židovom junaku izbija autorov vlastiti puritanski strah od čulnosti i grijeha, što smo vidjeli i kod samog Andre Valtera, a kasnije će mnogi Židovi junaci, kao i njihov stvaralac, tu nemogućnost da se obožavanje žene spoji sa tijelesnim oblicima ljubavi prevazići ispoljavanjem homoseksualne sklonosti.
Godina 1893. je predstavljala prekretnicu u Židovom životu. Tada je sa prijateljem i slikarom Polom Loranom krenuo na putovanje zemljama južne Evrope, a naročito sjeverne Afrike. Upravo na tim prostorima, tačnije u Tunisu Žid će spoznati drugu stranu svog bića, onu homoseksualnu, koju više nije mogao negirati i koja će se često javljati kao problematika u njegovim djelima, a obrisi upravo te tema nalaze se i u samim Kovačima lažnog novca između likova Bernara i Olivjea, a tu se negdje između njih nalazi i Eduar, dok Rober de Pasavan na neki način želi da prikrije svoju drugačiju sklonost time što želi da zavede Loru.
Neosporno je to da je Židov privatni život uticao mnogo na njegova djela. Kroz likove koje je stvorio provlači se suština njegove sopstvene ličnosti, njegove misli, strahovi, unutrašnji konflikti, čitav jedan židizam. Takođe ta pisčeva neizmjerna ljubav prema istini je jedna od glavnih motiva u svim njegovim romanima. Kada je 1947. godine primio Nobelovu nagradu za književnost u pohvali koja tradicionalno biva objavljena od strane žirija za svakog dobitnika za Žida je pisalo:
Za sveobuhvatno i umjetnički nadahnuto pisanje, u kojem su ljudski problemi i stanja predstavljeni sa neustrašivom ljubavlju prema istini i oštrom psihološkom pronincljivošću.
Ono što je Žid uradio za književnost uticalo je kasnije na mnoge pisce širom svijeta. Njegova genijalnost dotakla je i naše prostore. Naime, naš slavni pisac Danilo Kiš koji se prije svega dokazao u Francuskoj posvetio je pripovjetku Mehanički lavovi iz Grobnice za Borisa Davidovića upravo ovom velikanu francuske književnosti, autora isto tako velikih romana kao što su Podrumi Vatikana (1914), Uska vrata (1909), Imoralista (1902), zatim krucijalnog dijela o problematici homoseksualnosti Koridon (1924). Njegovi eseji, putopisi, rasprave o socijalnim i političkim problemima su takođe ukrasi njegovog bogatog opusa. Nego, vratimo se našoj glavnoj temi tj. njegovom po mnogima najboljem romanu Kovači lažnog novca.

Uopšteno o djelu „Kovači lažnog novca“
Krenućemo najprije od samog naslova romana. Naime, tajna naslova može se protumačiti na više načina. U jednom dijelu u romanu Eduar, po zanimanju pisac, naziva svog oštrog suparnika Robera de Pasavana „kovačem lažnog novca“ aludirajući pritom na originalnost i vrijednost knjiga koje on piše, on je za njega jedan običan „zanatlija“ i „komercijalista“ više nego umjetnik. Zatim u sledećem trenutku, imamo grupu adolscenata medju kojima su Žorž, brat Olivjeov i Vensanov, potom Gerindanisol, glavni krijumčar, Filip i mali Boris koga će ta igra sa lažnim novcima dovesti do tragedije. Oni su došli na ideju da iskuju lažne novce, puste ih u promet i na taj način dođu do što više pravih novaca. To kažnjivo djelo otkriva sudija Alberik Profitandje, Bernarov otac, koji kao prijatelj, a ne kao radnik u pravosuđu dolazi kod Eduara, Žoržovog ujaka, i savjetuje mu da obrati pažnju na svog sestrića. Po mnogima najzanimljiviji podatak u romanu jeste taj da pisac Eduar u ovom Židovom djelu piše roman koji se zove potpuni isto Kovači lažnog novca. On stalno misli na taj roman, a da nije napisao ni jedan jedini red, zbog čega ga njegov rival De Pasavan omalovažava, dok Eduar na svaku njegovu opasku se na spontan, a uz to i inteligentan način brani, govoreći što se tiče ovoga da njemu ne treba nikakva fikcija da mu stvori roman, već da je stvarnost tj. istina upravo ta koja treba svakom dobrom piscu da diktira roman. U ovom trenutku Židovo razmišljanje mnogo posjeća na Prustovo koji kaže da bi napisao suštinsku knjigu, veliki pisac ne mora da izmišlja, jer ona već postoji u svakom od nas, treba da je prevede. Eduar kroz svoj dnevnik opisuje događaje i likove koji ga okružuju, a upravo taj dokumenat bi trebao njemu da posluži za njegov budući roman. Inače, sam Žid je pišući ovo djelo pisao Dnevnik Kovača lažnog novca koji je kasnije postao sam dio romana i posvećen je upravo onima koje zanimaju pitanja spisateljskog zanata. U tom Židovom Dnevniku nalazi se možda ključ, sama srž i objašnjenje o stvaranju Kovača. Uz sve ovo, naslov romana može se objasniti onom poznatom „nije zlato sve što sija“. U svakom liku, kao i u svima nama pored anđela čuči i djavo. `Teorija da se, kao i carstvo božje, i pakao nalazi u nama: A ponekih dana osetim u sebi takvu navalu zla da mi se već čini da car zla pristupa uspostavljanju zla u meni.`

Koliko puta u životu smo se prevarili što se tiče nekih osoba za koje smo mislili da su anđeli tj. zlato, a najednom njihova druga strana ličnosti isplivava, shvatimo da su „lažni“ i mi bivamo povrijeđeni. Bernar otkriva da su ga roditelji lagali čitavog života što se tiče njegovog porijekla, Lora za koju je Duvje želio život dati ostaje trudna sa drugim čovjekom, prijateljstvo Olivjea i Bernara biva uzdrmano pojavom Eduara itd… A samim tim moramo biti svjesni da i svi mi na neki način živimo dvije strane naše ličnosti, ne postoji potpuno dobro, niti potpuno zlo. Svi ljudi su negdje na sredini. U isto vrijeme okolnosti i društvo barataju našim razmišljanjima i postupcima. To je upravo ono o čemu Žid govori u ovom romanu. Opisuje svijet pun laži, sujete, ali u istu ruku i istine.

Značajno je i to da je Žid pisanje ovog djela propratio teorijski produbljenim razmišljanjima o romanu. Njega ne privlači ni realistički, niti naturalistički postupak. Roman, po njemu, ne treba preslikavati činjenice, niti da bude odraz stvarnosti, već tu stvarnost treba osmisliti i održavati stvaranjem jedne druge, fiktivne stvarnosti. Stvarnost je za svakog umjetnika nezamjenjiva građa, ali svaka činjenica postaje tek umjetnički vrijedna kada se u njoj otkrije ideja, ono što je univerzalno. Ovo je roman otvorene forme. Sižea i unaprijed utvrđenog plana nema. Priča uvijek počinje iz početka i uvijek može da se razvija i da se nastavi u nekom drugom pravcu.
* POGLEDAJTE OSTALE AUKCIJE *
http://www.limundo.com/Clan/djulius/SpisakAukcija
http://www.kupindo.com/Clan/djulius/SpisakPredmeta
11723905 ŽID: KOVAČI LAŽNOG NOVCA

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.