Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Lepo očuvano kao na slikama
Solaris
Leva ruka tame objavljena je pre pedeset godina, ali značaj i upečatljivost ovog romana isti su kao i 1969. godine. A možda i snažniji: čini se da nam je više nego ikad potrebna priča o dva bića koja uče da razumeju ono drugo uprkos kulturološkim preprekama i stereotipima seksualnosti. Genli Aj ne veruje svom glavnom savezniku u Getenu. Ne polazi im za rukom da komuniciraju bez zazora, čak i kad prilike u kojima se nalaze počnu da se pogoršavaju.
Ursula Le Gvin besprekorno razotkriva zamke komunikacije koje prebivaju između kultura i način na koji ljudi razgovaraju i razmenjuju se jedni sa drugima.
Ursula Le Gvin (engl. Ursula Kroeber Le Guin; MFA: /ˈɜːrsələ ˈkrəʊbər ləˈgwɪn/; Berkli, 21. oktobar 1929 — Portland, 22. januar 2018) bila je američka spisateljica romana, knjiga za decu i kratkih priča, većinom u žanru fantazije i naučne fantastike. Pisala je i poeziju i eseje.
Ursula Le Gvin
UrsulaLeGuin.01.jpg
Ursula Le Gvin u knjižari, jul 2004. godine
Puno ime
Ursula Krober Le Gvin
Datum rođenja
21. oktobar 1929.
Mesto rođenja
Berkli, Kalifornija, SAD
Datum smrti
22. januar 2018. (88 god.)
Mesto smrti
Portland, Oregon, SAD
Škola
Univerzitet Harvard, Univerzitet Kolumbija
Najvažnija dela
Leva ruka tame, Čovek praznih šaka, Čarobnjak Zemljomorja, Tehanu, Svet se kaže šuma
Nagrade
Nebjula, Hjugo, Lokus...
Zvanični veb-sajt
Od prvog objavljivanja 60-ih godina, njen rad često opisuje futuristične ili izmišljene svetove slične našim u politici, prirodnom okruženju, uzrastu, religiji, seksualnosti i etnografiji.
Inspirisala je dobitnike nagrade Buker i mnoge druge pisce, kao što su Salman Rušdi i Dejvid Mičel – kao i značajne pisce futuristike i fantazije uključujući Nila Gejmana i Ijana Benksa. Nekoliko puta je osvajala Hjugo, Nebjula, Lokus i Svetsku nagradu za fantastiku. Godine 2014. je odlikovana medaljom National Book Award za istaknut doprinos američkoj književnosti.
Biografija
Književna karijera
Nagrade
Uticaji
Teme
Adaptacije
Uredi
Nekoliko njenih glavnih dela je adaptirano za film ili televiziju. Njena novela iz 1971. Godine Nebeski strug je adaptiran dva puta: prva je bila 1979 za Kanal 13, Njujork u kome je i ona sama učestvovala, a druga adaptacija je bila 2002. Godine od strane A&E Network. U intervjuu iz 2008. Godine je rekla kako smatra da je adaptacija iz 1972. Godine “jedina dobra adaptacija za film” do tog trenutka.
U ranim 80-tim animator i režiser Hajao Mijazaki je zatražio od nje dozvolu da uradi animiranu adaptaciju Zemljomorja, međutim Le Gvinova, kojoj u to vreme nije bio poznat njegov rad, je ponudu odbila. Nekoliko godina kasnije, kad je odgledala Moj komšija Totoro, ponovo je razmotrila ponudu i odlučila da jedino Hajao Mijazaki zaslužuje da režira Zemljomorje. Treća i četvrta knjiga Zemljomorja su korišćene kao baza za animirani film Priče iz Zemljomorja (ゲド戦記 Gedo Senki). Film je međutim režirao Mijazakijev sin, Goro, što je razočaralo Le Gvinovu. Inače je bila veoma zadovoljna samom estetikom filma, pišući da je “mnogo toga bilo predivno”, dok sa druge strane nije bila zadovoljna doslednošću, u moralnom smislu, njenim knjigama i velikim fokusom na fizičko nasilje.
CBC Radio, 1987. godine u sklopu antologijskog naučno-fantastičnog programa “Vanishing Point” adaptira roman “Čovek praznih šaka” u radio drame. Tačnije, šest epizoda od 30 minuta, kao i roman “Svet se kaže šuma”. Godine 1995. Lajflajn pozorište iz Čikaga (Lifeline Theatre) predstavlja svoju adaptaciju romana “Leva ruka tame”.
Na Sci Fi kanalu, 2004. godine je prikazana trosatna adaptacija prve dve knjige Zemljomorja (Čarobnjak Zemljomorja i Grobnice Atuana). Le Gvinova je bila veoma kritična prema adaptaciji, ističući da je “daleko od njene zamisli Zemljomorja”, imajući prigovor i na velike promene u karakterima (bela nasuprot crvene, braon ili crne boje kože), kao i neusaglašenosti sa izvršnim producentima, zbog čega nije učestvovala u celom procesu. Njena novela, Izgubljeni raj, objavljena u `Rođendan sveta: i druge priče` (The Birthday of the World: and Other Stories), je adaptirana za operu od strane Američkog kompozitora Stivena Endrua Tejlora i kanadske libretistkinje Marše Džonson. Opera je premijerno prikazana 26. aprila 2012. godine u Kranert centru za izvođačke umetnosti (Krannert Center for the Performing Arts) u kampusu Iliois Univerziteta. Godine 2013. Portland Playhouse i Hand2Mouth pozorište su napravili scensku adaptaciju romana Leve ruka tame.
Dela
Uredi
Knjige o Zemljomorju
Uredi
Čarobnjak Zemljomorja, 1968
Grobnice Atuana, 1971
Najdalja obala, 1972
Tehanu, 1990 (Nebjula i Lokus nagrada)
Priče iz Zemljomorja, 2001
Drugi Vetar, 2002 (Svetska nagrada za fantstiku)
Hainski ciklus
Uredi
Rokanonov svet, 1966
Planeta izgnanstva, 1966
Grad utvara, 1967
Leva ruka tame, 1969 (Hjugo i Nebjula nagrada)
Čovek praznih šaka, 1974 (Nebjula, Hjugo i Lokus nagrada)
Svet se kaže šuma, 1976 (Hjugo nagrada)
Četiri koraka do oproštaja (Four Ways to Forgiveness), 1995
Pripovedanje, 2000 (Lokus i Endeavour nagrada)
Ostalo
Uredi
Nebeski strug, 1971 (Lokus nagrada)
Dvanaest četvrti vetra, 1975
Divlji Anđeli, 1975
Orsinijske priče, 1976
Čapljino oko, 1978
Jezik noći, 1979
Malafrena, 1979
Početište, 1980
Ruža kompasa, 1982
Stalno se vraćajući kući, 1985
Ribar unutrašnjeg mora, 1994
Lavinia, 2008