Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2002
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Svjedočanstva jednog vremena / Radomir Matović ;
Pljevlja : Informativni centar `Pljevlja`, 2002 ,
Fizički opis 185 str. ; 21 cm
Edicija Tragovi / Informativni centar `Pljevlja` ; 1
Tiraž 650
Bilješka o piscu: str. 185
O rukopisu Radomira Matovića / Momčilo S. Bojovića: str. 183-184.
Други светски рат -- Пљевља -- У сећањима
Пљеваљски крај -- Други светски рат -- У сећањима
Očuvanost 4.
In memoriam: Radomir Matović (1932-2021)
U 90. godini u Podgorici preminuo je Radomir Matović, dugogodišnji privredni, politički, sportski i kulturni radnik.
Matović je rođen 24.2.1932. u trgovačkoj porodici. Dosta rano se našao u vrtlogu rata, i bio njegov aktivni učesnik. Otac i najstariji brat bili su među prvih pljevaljskih ustanika i ispalili su prve ustaničke puške u pljevaljskom kraju.
Italijanski okupator ga sa cijelom porodicom progoni iz Pljevalja 1942. godine i seli se iz zbjega u zbjeg. Otac mu gine 1942. godine, a brat i majka ubijeni su 1944. godine na brutalan način od strane četnika. Pored njega rat su preživjela njegova dva mlađa brata. Matović polovinom 1943. godine stupa u redove Narodno oslobodilačke vojske, sve do demobilizacije maja 1945. godine. U ratu postaje član SKOJ-a političko terenski radnik, obavještajac, kurir i komandir. nakon završetka rada nastavlja školovonje u Pljevaljskoj Gimnaziji, gdje zbog toga što se aktivno uključuje u politički život školovanje prekida u petom razredu. Postaje predsjednik Narodne omladine sreza i grada član Biroa SKJ u koju je primljen nakon rata. Postaje član najužeg rukovodstva Narodne omladine Crne Gore i Jugoslavije. Matović 1954. godine odbija poziv da krene u novinarsku školu u London i nastavlja školovanje u Tehničkoj školi Titograd. Nakon što je redovno završio školovanje raspoređen je da radi u „Pevozu Pljevlja“. Tu se dokazuje kao vrtan privrednik, a „Prevoz“ pod njegovim rukovodstvom, sedmadesetih godina 20. vijeka, postaje jedna od najboljih transportnih firmi u SFRJ.
Bio je predsjednik omladine društva „Salko Aljković“, predsjednik KUD-a „Volođa“ i Sportskog društva „Rudar“.
Napisao je dvije knjige „Svjedočanstva jednog vremena“ i „Krvoločni ubica Božo Milić Bjelica“, koje su izazvale različite komentare.
Radomir Matović sahranjen je u krugu porodice na Grdaskom groblju „Čepurci“ u Podgorici.