ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2009/10.
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autotopografija I: 1924.-1946.
Autotopografija II: Moja sveučilišta 1946.-2010.


Zagreb 2009/2010. Tvrd povez, zaštitni omot, 311 + 474 strane.
Knjige su odlično očuvane.


Aleksandar Flaker, profesor književnosti, esejist, urednik i intelektualac svjetskog glasa, donosi svoju autobiografiju. Nakon brojnih teoretskih i književno–povijesnih knjiga, sjeća se djetinjstva u Poljskoj, dječaštva i prvog mladalaštva u Zagrebu tridesetih, no i toga kako kao gimnazijalac doživljava sumrak prve Jugoslavije, njemačku okupaciju i ustaški režim. To će ga odvesti u talijansku zonu u Hrvatskom primorju, a od 1943. u partizansku vojsku s kojom se kao pobjednicom vraća u Zagreb. Svezak završava sjećanjima na kratkotrajnu vojnu službu u Beogradu i Mostaru.
Upravo monumentalna su poglavlja o Poljskoj Białystoka, Łódza, Gdanska i Varšave, hommage njegovom prvom zavičaju. Godine »udomljavanja« i upoznavanja novoga odvijaju se pak na potki europske i jugoslavenske propasti pod udarom hitlerizma. Nastupanje kataklizme 1941.–1945., rat, nestanci ubijenih vršnjaka, ozračje tjeskobe i otpora ali i prva poratna razočaranja, u autoru međutim neće poljuljati, već učvrstiti osjećaj i uvjerenje gdje je pronašao svoju pravu duhovnu i ljudsku domovinu. Time je ova knjiga veliki esej o Europi i europejizmu, i ujedno nezaobilazno svjedočenje o kulturnoj, političkoj i — privatnoj povijesti moderne Hrvatske.


Druga knjiga »Autotopografije« nastavlja se na kronologiju prvoga sveska samo u dijelu koji je posvećen studiju i akademskoj djelatnosti na Sveučilištu u Zagrebu, sve do umirovljenja 1989. Međutim, brojni odlasci bilo na specijalizaciju bilo na prihvaćena gostovanja tretirani su kao zasebne cjeline i uklapaju se u opći naslov knjige »Moja sveučilišta«. Opsežan je tematski krug posvećen boravku u Moskvi 1956/57, ali i putovanjima u Kijev i Minsk te fascinaciji Uzbekistanom. Posebno se u knjizi raspravlja o Americi koja najprije kao da je gledana iz zrakoplova, a zatim se epistolarni dio izlaže kolegi što smo ga bili upoznali u prvoj knjizi. Uz autorove dojmove iz Amerike »od obale do obale«, pohvalne ali i kritičke, jamačno će čitatelja zanimati i tragična sudbina njihova kolege koje su potankosti imali prilike tek kasnije saznati! U poglavlju o »Baki Augusti« čitatelj će saznati nešto više o autorovu odnosu prema vlastitoj njemačkoj lozi i njegovu prihvaćanju njemačkog jezika kao sastavnoga dijela vlastite kulture. Nimalo slučajno rusist po obrazovanju i struci, ali i kroatist po vokaciji, prihvatit će poslije 1989. profesure u Beču, Innsbrucku, Baselu, a naposljetku i Göttingenu, pri čemu će prihvaćati i kraća gostovanja pa će i druga sveučilišta ući u krug »njegovih«. Jadranska će pak »slikovnica« dopuniti vizualni doživljaj njemačkih gradova.