Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K68
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
1938 god.
Uspomene iz srpsko - turskog rata 1876 godine
Petronije „Pera” Todorović (2. maj 1852 — 24. oktobar 1907) je bio srpski novinar i pisac, jedan od osnivača i vođa Narodne radikalne stranke. Pored novinarstva i pisanja, Todorović je ostao zabeležen po tome što je prvi srpski narkoman i prvi srpski urednik senzacionalističke štampe.[1]
Poreklom je iz dobrostojeće porodice iz sela Vodica u okolini Smederevske Palanke. Studirao je pedagogiju u Cirihu, ali je nije završio. U ranoj mladosti bio je jedan od prvih pristalica Svetozara Markovića. Kao briljantan govornik, Todorović je odigrao važnu ulogu u pridobijanju velikog broja pristalica Radikalne stranke. Zbog Timočke bune 1883. godine, bio je zatvoren i osuđen na smrt, ali mu je ta kazna zamenjena robijom. Stranka ga je izbacila iz svojih redova zbog toga što je, na zahtev kralja Milana, koji ga je oslobodio kazne, pokušao radikale da uputi u pravcu sporazuma s naprednjacima i kraljem (1886).
Od tada se bavio isključivo novinarstvom, uređujući svoj list „Male novine“, prvi informativno-senzacionalistički list u Srbiji, zbog čega je bio izrazito neomiljen. Pošto je homofobija i tada bila vrlo snažna u Srbiji, i jedan ugledni pisac kao Janko Veselinović optužio je Todorovića da je “jedna vrlo gadna bolest društvena... Jedan nazadnjak i u umnom i u moralnom i u seksualnom smislu”, zbog čega ga je Todorović tužio.[2] Zanimljivo je da ce i njegova druga žena (prva Milica Ninković je bila umrla) pridružila optužbama o Todorevićevoj homoseksualnosti.[3]
Rodna kuća Pere Todorovića
Zajedno sa Čedomiljom Mijatovićem je izmislio seriju tekstova o Kremanskom proročanstvu.
U književnosti se najviše bavio istorijskim temama i prevodio je ruskog pisca Nikolaja Gavriloviča Černiševskog. Vlasnik i urednik je Velikog narodnog kalendara u slikama pod imenom Smiljevac od 1893. godine. Kalendar je bio izuzetno sadržajan. [5]
Dela: Dnevnik jednog dobrovoljca, Silazak s prestola, Karađorđe.