pregleda

Danil Harms - Čudesna predstava


Cena:
890 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7781)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14498

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 235 / St
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Danil Harms (ru: Даниил Хармс, 30. prosinca 1905. - 2. veljače 1942), bio je satiričar ranog sovjetskog perioda, koji je takođe koristio i nadrealistični i apsurdni stil. Rođen je kao Danil Ivanovič Juvačov (Даниил Иванович Ювачев), a pseudonim Harms je smislio u srednjoj školi. Takođe je koristio i pseudonime Horms, Čarms, Šardam itd.

Njegove priče su uglavnom kratke vinjete, obično dugačke samo par paragrafa, u kojima se scene siromaštva i bede smenjuju s fantastičnim događajima i sa širokom komedijom. Ponekad se u pričama pojave poznati pisci.

Harmsove priče su nepredvidive i neuređene; likovi često ponavljaju istu stvar zaredom i na druge načine ponašaju se iracionalno. Linearna priča počne da se razvija, ali se lako prekine neobjašnjivom katastrofom koja priču povede u drugom pravcu.

Harms nije bio popularan zaživota i većinu stvari je izdao kao samizdat. Bio je osuđen za antisovjetsko delovanje i poslan na godinu dana u zatvor u Kursku. Tokom opsade Lenjingrada 1941. godine, Harms je po drugi put uhapšen, ovaj put za defetizam. Umro je od gladi u zatvoru 1942. godine.


Na kraju 1927. godine Samuil Maršak, Nikolaj Olejnikov i Boris Žitkov privukli su članove OBERIU-a k pisanju dječje književnosti. Od kraja 1920-ih od kraja 1930-ih Harms je aktivno surađivao s dječjim časopisima „Jož“ (rus. Еж - Jež), „Čiž“ (rus. Чиж - Češljugar), „Sverčok“(rus. Сверчок - Cvrčak) i „Oktjabrjata“ (rus. Октябрята) gdje su objavljivane njegove pjesme, priče, ilustracije, šaljive reklame i zagonetke. Za razliku od, na primjer, Aleksandra Vvedenskog Harms je vrlo odgovorno shvaćao rad na dječjoj književnosti koja mi je bila stalni te gotovo jedini izvor prihoda. N. I. Hardžijev, proučavatelj ruske avangarde i prijatelj oberijuta, primijetio je:

„Vvedenskij je dječjoj književnosti pristupao aljkavo: pisao je užasne knjige, onih je dobrih bilo vrlo malo... A Harms je napisao svega 6 dječjih knjiga i sve su izvrsne – nije to volio, no čini se da nije mogao pisati loše.“

Od 1928. do 1931. izašlo je 9 slikovnica s pjesmama i pričama – „Ozornaja probka“ (rus. Озорная пробка - Nestašna gužva) (zabranjena od 1951. do 1961. godine), „O tom, kak Kol`ka Pankin letal v Braziliju, a Pet`ka Eršov ničemu ne veril“ (rus. О том, как Колька Панкин летал в Бразилию, а Петька Ершов ничему не верил - O tome kako je Kol`ka Pankin letio u Brazil i kako Pet`ka Eršov nikomu nije ništa vjerovao), Teatr (rus. Театр - Kazalište), Vo-prevyh i vo-vtoryh (rus. Во-первых и во-вторых - Kao prvo i kao drugo), Ivan Ivanič Samovar (rus. Иван Иваныч Самовар), O tom, kak staruška černila pokupala (rus. О том, как старушка чернила покупала - O tome kako je starica kupovala tintu) koja se našla se na popisu knjiga „nepreporučljivih za narodne biblioteke“, Igra (rus. Игра), O tom, kak papa zastrelil mne hor`ka (rus. О том, как папа застрелил мне хорька - O tome, kako je otac za mene ustrijelio tvora), Million (rus. Миллион - Milijun). Godine 1937 izašla je knjiga Heinricha Christiana Wilhelma Buscha, njemačkog pisca i ilustratora, „Plisch und Plum“ u Harmsovom prijevodu. Godine 1940. izlazi Harmsova dječja knjiga „Lisa i zajac“ (rus. Лиса и заяц - Lisica i zec), a 1944. godine anonimno je tiskana pjesma Udivitel`naja koška (rus. Удивительная кошка - Neobična mačka).

Za Harmsova su života izlazila i djela napisana zajedno s S. Maršakom te knjiga „Rasskazy v kartinah“ (rus. Рассказы в картинах - Priče u slikama) koju je Harms napisao s Ninom Gernet i Natal`jom Dilaktorskom.

Prvo uhićenje
U prosincu 1931. godine Harms, Vvedenskij i Bahterev bili su uhićeni pod optužbom za sudjelovanje u antisovjetskoj grupi pisaca, a kao dokaz u suđenju korištena su njihova djela za djecu. Harmsova su djela proglašena antisovjetskima i zabranjena zbog apsurdne logike i izostanka sovjetskih vrijednosti u njima. OGPU (rus. Государственное политическое управление при НКВД РСФСР) Harmsa je osudio na tri godine robije, a na kraju je presuda izmijenjena u kaznu progonstvom i Harms je prognan u Kursk, gdje se već nalazio Vvedenskij. U Lenjingrad se vratio 1932. godine.

Život nakon povratka iz progonstva
Nakon povratka iz progonstva javni su nastupi OBERIU-a zabranjeni, a znatno smanjuje i broj tiskanih dječjih knjiga te se zato Harmsovo materijalno stanje drastično pogoršava. Harmsov se književni interes premješta s poezije na prozu. Ž. F. Žakkar podijelio je Harmsovo stvaralaštvo u dva perioda. Prvi period (1925. – 1930.-ih), metafizičko-poetički, povezan je s utopističkim projektom stvaranja svijeta pomoću pjesničkog jezika. Drugi (1933. – 1941.), prozaički, nastupa nakon duboke osobne krize od 1932. do 1933. izražava nemogućnost ostvarenja takvog projekta te ga obilježava raspad slike svijeta i samog pjesničkog jezika.

Iako je bio svjestan da nikad neće moći objaviti ništa osim dječjih priča, Harms ne prestaje pisati. U 1930-im napisao je svoja najznačajnija djela – zbirku priča „Slučai“ (rus. Случаи), pripovijetku „Staruha“ (rus. Старуха – Starica) kao i veliki broj kratkih priča, pjesama i kratkih drama u stihu i prozi. Nastavio se družiti s Aleksandrom Vvedenskim, Leonidom Lipavskim i Jakobom Druskinom. Sastajali su se nekoliko puta mjesečno kako bi raspravljali o nedavno napisanim djelima i raznim filozofskim pitanjima. Uvid u te susrete daje nam djelo „Razgovory“ (rus. Разговоры) u kojem se nalaze prijepisi razgovora Daniila Harmsa, A. Vvedenskog, N. Olejnikova, Ja. Druskina, T. Mejera i L. Lipavskog iz sredine 1930-ih. Osim dječjih, drugi su njegovi radovi objavljeni u Rusiji tek nakon uvođenja glasnosti.

Drugo uhićenje i smrt
Godine 1941. uhićen je pod optužbom za „širenje defetizma i klevetničkog raspoloženja“ po prijavi Antonine Oranžirejeve, poznanice Ane Ahmatove i dugogodišnje agentice NKVD-a. Da bi izbjegao streljanje glumio je da je lud, pa je zadržan u psihijatrijskoj ustanovi. Daniil Harms umro od gladi je 2. veljače 1942. godine za vrijeme lenjingradske blokade, u mjesecu u kojem je broj umrlih od gladi dosegao vrhunac.

Zahvaljujući agitiranju njegove sestre E. I. Gricine 25. srpnja 1960. godine Generalna prokuratura priznala je njegovu nevinost i rehabilitirala ga.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 69462517
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Danil Harms (ru: Даниил Хармс, 30. prosinca 1905. - 2. veljače 1942), bio je satiričar ranog sovjetskog perioda, koji je takođe koristio i nadrealistični i apsurdni stil. Rođen je kao Danil Ivanovič Juvačov (Даниил Иванович Ювачев), a pseudonim Harms je smislio u srednjoj školi. Takođe je koristio i pseudonime Horms, Čarms, Šardam itd.

Njegove priče su uglavnom kratke vinjete, obično dugačke samo par paragrafa, u kojima se scene siromaštva i bede smenjuju s fantastičnim događajima i sa širokom komedijom. Ponekad se u pričama pojave poznati pisci.

Harmsove priče su nepredvidive i neuređene; likovi često ponavljaju istu stvar zaredom i na druge načine ponašaju se iracionalno. Linearna priča počne da se razvija, ali se lako prekine neobjašnjivom katastrofom koja priču povede u drugom pravcu.

Harms nije bio popularan zaživota i većinu stvari je izdao kao samizdat. Bio je osuđen za antisovjetsko delovanje i poslan na godinu dana u zatvor u Kursku. Tokom opsade Lenjingrada 1941. godine, Harms je po drugi put uhapšen, ovaj put za defetizam. Umro je od gladi u zatvoru 1942. godine.


Na kraju 1927. godine Samuil Maršak, Nikolaj Olejnikov i Boris Žitkov privukli su članove OBERIU-a k pisanju dječje književnosti. Od kraja 1920-ih od kraja 1930-ih Harms je aktivno surađivao s dječjim časopisima „Jož“ (rus. Еж - Jež), „Čiž“ (rus. Чиж - Češljugar), „Sverčok“(rus. Сверчок - Cvrčak) i „Oktjabrjata“ (rus. Октябрята) gdje su objavljivane njegove pjesme, priče, ilustracije, šaljive reklame i zagonetke. Za razliku od, na primjer, Aleksandra Vvedenskog Harms je vrlo odgovorno shvaćao rad na dječjoj književnosti koja mi je bila stalni te gotovo jedini izvor prihoda. N. I. Hardžijev, proučavatelj ruske avangarde i prijatelj oberijuta, primijetio je:

„Vvedenskij je dječjoj književnosti pristupao aljkavo: pisao je užasne knjige, onih je dobrih bilo vrlo malo... A Harms je napisao svega 6 dječjih knjiga i sve su izvrsne – nije to volio, no čini se da nije mogao pisati loše.“

Od 1928. do 1931. izašlo je 9 slikovnica s pjesmama i pričama – „Ozornaja probka“ (rus. Озорная пробка - Nestašna gužva) (zabranjena od 1951. do 1961. godine), „O tom, kak Kol`ka Pankin letal v Braziliju, a Pet`ka Eršov ničemu ne veril“ (rus. О том, как Колька Панкин летал в Бразилию, а Петька Ершов ничему не верил - O tome kako je Kol`ka Pankin letio u Brazil i kako Pet`ka Eršov nikomu nije ništa vjerovao), Teatr (rus. Театр - Kazalište), Vo-prevyh i vo-vtoryh (rus. Во-первых и во-вторых - Kao prvo i kao drugo), Ivan Ivanič Samovar (rus. Иван Иваныч Самовар), O tom, kak staruška černila pokupala (rus. О том, как старушка чернила покупала - O tome kako je starica kupovala tintu) koja se našla se na popisu knjiga „nepreporučljivih za narodne biblioteke“, Igra (rus. Игра), O tom, kak papa zastrelil mne hor`ka (rus. О том, как папа застрелил мне хорька - O tome, kako je otac za mene ustrijelio tvora), Million (rus. Миллион - Milijun). Godine 1937 izašla je knjiga Heinricha Christiana Wilhelma Buscha, njemačkog pisca i ilustratora, „Plisch und Plum“ u Harmsovom prijevodu. Godine 1940. izlazi Harmsova dječja knjiga „Lisa i zajac“ (rus. Лиса и заяц - Lisica i zec), a 1944. godine anonimno je tiskana pjesma Udivitel`naja koška (rus. Удивительная кошка - Neobična mačka).

Za Harmsova su života izlazila i djela napisana zajedno s S. Maršakom te knjiga „Rasskazy v kartinah“ (rus. Рассказы в картинах - Priče u slikama) koju je Harms napisao s Ninom Gernet i Natal`jom Dilaktorskom.

Prvo uhićenje
U prosincu 1931. godine Harms, Vvedenskij i Bahterev bili su uhićeni pod optužbom za sudjelovanje u antisovjetskoj grupi pisaca, a kao dokaz u suđenju korištena su njihova djela za djecu. Harmsova su djela proglašena antisovjetskima i zabranjena zbog apsurdne logike i izostanka sovjetskih vrijednosti u njima. OGPU (rus. Государственное политическое управление при НКВД РСФСР) Harmsa je osudio na tri godine robije, a na kraju je presuda izmijenjena u kaznu progonstvom i Harms je prognan u Kursk, gdje se već nalazio Vvedenskij. U Lenjingrad se vratio 1932. godine.

Život nakon povratka iz progonstva
Nakon povratka iz progonstva javni su nastupi OBERIU-a zabranjeni, a znatno smanjuje i broj tiskanih dječjih knjiga te se zato Harmsovo materijalno stanje drastično pogoršava. Harmsov se književni interes premješta s poezije na prozu. Ž. F. Žakkar podijelio je Harmsovo stvaralaštvo u dva perioda. Prvi period (1925. – 1930.-ih), metafizičko-poetički, povezan je s utopističkim projektom stvaranja svijeta pomoću pjesničkog jezika. Drugi (1933. – 1941.), prozaički, nastupa nakon duboke osobne krize od 1932. do 1933. izražava nemogućnost ostvarenja takvog projekta te ga obilježava raspad slike svijeta i samog pjesničkog jezika.

Iako je bio svjestan da nikad neće moći objaviti ništa osim dječjih priča, Harms ne prestaje pisati. U 1930-im napisao je svoja najznačajnija djela – zbirku priča „Slučai“ (rus. Случаи), pripovijetku „Staruha“ (rus. Старуха – Starica) kao i veliki broj kratkih priča, pjesama i kratkih drama u stihu i prozi. Nastavio se družiti s Aleksandrom Vvedenskim, Leonidom Lipavskim i Jakobom Druskinom. Sastajali su se nekoliko puta mjesečno kako bi raspravljali o nedavno napisanim djelima i raznim filozofskim pitanjima. Uvid u te susrete daje nam djelo „Razgovory“ (rus. Разговоры) u kojem se nalaze prijepisi razgovora Daniila Harmsa, A. Vvedenskog, N. Olejnikova, Ja. Druskina, T. Mejera i L. Lipavskog iz sredine 1930-ih. Osim dječjih, drugi su njegovi radovi objavljeni u Rusiji tek nakon uvođenja glasnosti.

Drugo uhićenje i smrt
Godine 1941. uhićen je pod optužbom za „širenje defetizma i klevetničkog raspoloženja“ po prijavi Antonine Oranžirejeve, poznanice Ane Ahmatove i dugogodišnje agentice NKVD-a. Da bi izbjegao streljanje glumio je da je lud, pa je zadržan u psihijatrijskoj ustanovi. Daniil Harms umro od gladi je 2. veljače 1942. godine za vrijeme lenjingradske blokade, u mjesecu u kojem je broj umrlih od gladi dosegao vrhunac.

Zahvaljujući agitiranju njegove sestre E. I. Gricine 25. srpnja 1960. godine Generalna prokuratura priznala je njegovu nevinost i rehabilitirala ga.
69462517 Danil Harms - Čudesna predstava

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.