pregleda

Nikola Milićević - OBEĆANJA ŽUTE ZORE


Cena:
499 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3780)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7745

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1956
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Retko u ponudi! Likovni prilozi Miljenko Stančić
Autor - osoba Milićević, Nikola
Naslov Obećanja žute zore / Nikola Milićević ; likovni prilozi Miljenko Stančić
Vrsta građe poezija
Jezik hrvatski
Godina 1956
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Lykos, 1956
Fizički opis 41 str. : ilustr. ; 17 cm
Drugi autori - osoba Miljenko, Stančić
Špoljar, Krsto
Zbirka Mala biblioteka poezije ; 7
Napomene Str. 40-41 : Bilješka o piscu / Krsto Špoljar.

Milićević, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Zvečanje kraj Omiša, 27. XI. 1922 – Zagreb, 1. III. 1999). Studij jugoslavistike završio 1953. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao tezom o V. Čerini. Radio je kao novinar, lektor, književni kritičar Vjesnika (1953–55), lektor hrvatskog jezika u Bordeauxu i profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1955–88). Bio je član uredništva časopisa Krugovi (1952–58). Redoviti član HAZU bio je od 1992. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1994.

Prvu zbirku (dječjih) pjesama objavio je 1952 (Zlatna grana), a generacijski nastupio 1953. zajedničkom zbirkom Pod ravnodušnim zvijezdama sa S. Novakom i V. Pavletićem. Zbirke Obećanja žute zore (1956) i Snijeg i crna ptica (1964) obilježile su ga kao pjesnika određenoga zavičajnom tematikom. I zbirke Prah zemaljski (1974), Nepovrat (1984) i Pjesme iz tišine (1994) objavio je u širim vremenskim rasponima, postupno izgradivši dosljednu poetiku, koja ga je učinila prepoznatljivim imenom hrvatskog pjesništva druge polovice XX. st., a koju određuju prožetost tradicionalizma i suvremenosti, klasične kulture i pučke mediteranske baštine, melankolije i egzistencijalne tjeskobe. Sličan senzibilitet očituje se u njegovu prijevodnom radu, usmjerenome većinom na prepjeve i antologije (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1972; Antologija evropske lirike od srednjeg vijeka do romantizma, 1974; Izabrani prepjevi, 1997). Prevodio je s engleskoga, francuskoga, latinskoga, portugalskoga, ruskoga, talijanskog, a napose sa španjolskog jezika. Posebno se izdvajaju njegovi prepjevi F. Garcíje Lorce i biblijske Pjesme nad pjesmama (1965). Pisao je i autobiografske, memoarske, dnevničke i putopisne zapise te kritike, eseje i rasprave; za Povijest svjetske književnosti napisao je pregled španjolske i hispanoameričke književnosti (knjiga 4, 1974).

Stančić, Miljenko, hrvatski slikar i grafičar (Varaždin, 1. III. 1926 – Zagreb, 13. V. 1977). Diplomirao slikarstvo 1949., pohađao specijalni tečaj grafike kod T. Krizmana (1949–51) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je predavao (1961–77). Začetnik poetskonadrealističkoga smjera u hrvatskom slikarstvu. Njegovo se slikarstvo od samoga početka razvijalo kao osebujna i neovisna slikarska vizija u kojoj se na bizaran način isprepleću stvarni, intimni, autobiografski i imaginarni događaji tvoreći fantastičan svijet zbivanja na granici između sjećanja, sna i čistoga priviđenja. Služeći se tehnikom starih majstora (Vermeer, G. de la Tour) slikao je začuđujućom perfekcijom i istančanim tonskim nijansiranjem, a slijedeći iskustva J. Račića stvorio je jedinstvenu poetsku sintezu staroga i novoga, nostalgičnoga i suvremenoga (Mrtvo dijete, 1954; Stara ulica, 1955; Mrtvačnica, 1956). Značajan dio njegova opusa čine vedute rodnoga Varaždina, uglavnom opustjele ulice i trgovi, obrisi baroknih crkava i krovova u prigušenoj sutonskoj svjetlosti (Sv. Florijan, 1951–52; Panorama Varaždina, 1962; Franjevačka ulica, 1974). Od 1954. slikao je fantazmagorične metamorfoze ljudskih likova (Svadba, Djevojka cvijet, Rasap sna) i kompozicije s metafizički smirenim figurama u začudno osvijetljenim poetskim interijerima (ciklusi Ljubavnici, Kartaši, Ljubavna pisma, Dječje igre) u kojima je oko 1958. prevladavala težnja prema plošnom i dekorativnomu shvaćanju površine. U potonjem razdoblju nastala su djela u kojima je nastojao razgradnjom slikane površine ostvariti nove kromatske vrijednosti (Telegram, 1966; Franck, 1968; Obitelj čuvara pruge, 1971). Promjene koje je postupno uvodio u slikarstvo nakon 1970. označava u prvom redu obogaćenje motiva erotskim sadržajem skladnih organičkih oblika iz kojih izbija punoća životne energije (Pupkovina, 1973; Rađanje, 1976). Crtao je ilustracije za novine i časopise (Vjesnik, Naprijed, Narodni list, Kerempuh, Republika). Izrađivao je zidne slike (na stropu HNK-a u Varaždinu, 1967), grafiku (Varaždinske dopisnice, 1960. i 1977; bibliografska mapa Područje poljubaca s pjesnikom Z. Golobom, 1976) i scenografiju (M. Krleža: U agoniji, 1959). O Miljenku Stančiću snimljeno je nekoliko filmova. Zbirka njegovih slika otvorena je u Varaždinu 2006.
MG13


Predmet: 66719981
Retko u ponudi! Likovni prilozi Miljenko Stančić
Autor - osoba Milićević, Nikola
Naslov Obećanja žute zore / Nikola Milićević ; likovni prilozi Miljenko Stančić
Vrsta građe poezija
Jezik hrvatski
Godina 1956
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Lykos, 1956
Fizički opis 41 str. : ilustr. ; 17 cm
Drugi autori - osoba Miljenko, Stančić
Špoljar, Krsto
Zbirka Mala biblioteka poezije ; 7
Napomene Str. 40-41 : Bilješka o piscu / Krsto Špoljar.

Milićević, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Zvečanje kraj Omiša, 27. XI. 1922 – Zagreb, 1. III. 1999). Studij jugoslavistike završio 1953. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao tezom o V. Čerini. Radio je kao novinar, lektor, književni kritičar Vjesnika (1953–55), lektor hrvatskog jezika u Bordeauxu i profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1955–88). Bio je član uredništva časopisa Krugovi (1952–58). Redoviti član HAZU bio je od 1992. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1994.

Prvu zbirku (dječjih) pjesama objavio je 1952 (Zlatna grana), a generacijski nastupio 1953. zajedničkom zbirkom Pod ravnodušnim zvijezdama sa S. Novakom i V. Pavletićem. Zbirke Obećanja žute zore (1956) i Snijeg i crna ptica (1964) obilježile su ga kao pjesnika određenoga zavičajnom tematikom. I zbirke Prah zemaljski (1974), Nepovrat (1984) i Pjesme iz tišine (1994) objavio je u širim vremenskim rasponima, postupno izgradivši dosljednu poetiku, koja ga je učinila prepoznatljivim imenom hrvatskog pjesništva druge polovice XX. st., a koju određuju prožetost tradicionalizma i suvremenosti, klasične kulture i pučke mediteranske baštine, melankolije i egzistencijalne tjeskobe. Sličan senzibilitet očituje se u njegovu prijevodnom radu, usmjerenome većinom na prepjeve i antologije (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1972; Antologija evropske lirike od srednjeg vijeka do romantizma, 1974; Izabrani prepjevi, 1997). Prevodio je s engleskoga, francuskoga, latinskoga, portugalskoga, ruskoga, talijanskog, a napose sa španjolskog jezika. Posebno se izdvajaju njegovi prepjevi F. Garcíje Lorce i biblijske Pjesme nad pjesmama (1965). Pisao je i autobiografske, memoarske, dnevničke i putopisne zapise te kritike, eseje i rasprave; za Povijest svjetske književnosti napisao je pregled španjolske i hispanoameričke književnosti (knjiga 4, 1974).

Stančić, Miljenko, hrvatski slikar i grafičar (Varaždin, 1. III. 1926 – Zagreb, 13. V. 1977). Diplomirao slikarstvo 1949., pohađao specijalni tečaj grafike kod T. Krizmana (1949–51) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je predavao (1961–77). Začetnik poetskonadrealističkoga smjera u hrvatskom slikarstvu. Njegovo se slikarstvo od samoga početka razvijalo kao osebujna i neovisna slikarska vizija u kojoj se na bizaran način isprepleću stvarni, intimni, autobiografski i imaginarni događaji tvoreći fantastičan svijet zbivanja na granici između sjećanja, sna i čistoga priviđenja. Služeći se tehnikom starih majstora (Vermeer, G. de la Tour) slikao je začuđujućom perfekcijom i istančanim tonskim nijansiranjem, a slijedeći iskustva J. Račića stvorio je jedinstvenu poetsku sintezu staroga i novoga, nostalgičnoga i suvremenoga (Mrtvo dijete, 1954; Stara ulica, 1955; Mrtvačnica, 1956). Značajan dio njegova opusa čine vedute rodnoga Varaždina, uglavnom opustjele ulice i trgovi, obrisi baroknih crkava i krovova u prigušenoj sutonskoj svjetlosti (Sv. Florijan, 1951–52; Panorama Varaždina, 1962; Franjevačka ulica, 1974). Od 1954. slikao je fantazmagorične metamorfoze ljudskih likova (Svadba, Djevojka cvijet, Rasap sna) i kompozicije s metafizički smirenim figurama u začudno osvijetljenim poetskim interijerima (ciklusi Ljubavnici, Kartaši, Ljubavna pisma, Dječje igre) u kojima je oko 1958. prevladavala težnja prema plošnom i dekorativnomu shvaćanju površine. U potonjem razdoblju nastala su djela u kojima je nastojao razgradnjom slikane površine ostvariti nove kromatske vrijednosti (Telegram, 1966; Franck, 1968; Obitelj čuvara pruge, 1971). Promjene koje je postupno uvodio u slikarstvo nakon 1970. označava u prvom redu obogaćenje motiva erotskim sadržajem skladnih organičkih oblika iz kojih izbija punoća životne energije (Pupkovina, 1973; Rađanje, 1976). Crtao je ilustracije za novine i časopise (Vjesnik, Naprijed, Narodni list, Kerempuh, Republika). Izrađivao je zidne slike (na stropu HNK-a u Varaždinu, 1967), grafiku (Varaždinske dopisnice, 1960. i 1977; bibliografska mapa Područje poljubaca s pjesnikom Z. Golobom, 1976) i scenografiju (M. Krleža: U agoniji, 1959). O Miljenku Stančiću snimljeno je nekoliko filmova. Zbirka njegovih slika otvorena je u Varaždinu 2006.
MG13
66719981 Nikola Milićević - OBEĆANJA ŽUTE ZORE

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.