pregleda

Václav Havel: A Political Tragedy In Six Acts


Cena:
2.590 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7820)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14587

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Db
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Václav Havel: A Political Tragedy In Six Acts

John Keane

Ova autorizirana biografija Havela, temeljena na neograničenom pristupu njemu, njegovu krugu, pa čak i njegovim neprijateljima, prvi je definitivan prikaz jednog od velikih moralnih i političkih vođa našeg vremena, živopisan portret burnih događaja ovog stoljeća. Započet dok je europski kolonijalizam umirao, a fašizam zahvatio kontinent, Havelov život oblikovali su i određivali veliki politički pomaci stoljeća: Drugi svjetski rat, spuštanje Željezne zavjese, Praško proljeće, pad komunizma i novonastale demokracije istočnog bloka. Čitatelji će se iznenaditi kada otkriju mnoge dosad nepoznate stvari o Havelu. Okusit će trenutke radosti, ironije, farse i nesreće kroz koje je proživio. Iznad svega, otkrit će nešto što i njegovi kritičari i pristaše nikada ne bi smjeli zaboraviti: Havel je svijet naučio više o moćnima i nemoćnima, o otimanju i dijeljenju moći, nego gotovo bilo koji od njegovih suparnika iz dvadesetog stoljeća.



Vaclav Havel (češ. Václav Havel; Prag, 5. oktobar 1936 — Vlčice, 18. decembar 2011) je bio češki političar i jedan od ključnih ljudi tokom pokreta Plišana revolucija. Havel je bio poslednji predsednik Čehoslovačke i prvi predsednik Češke.[1][2] Služio kao poslednji predsednik Čehoslovačke od 1989. do raspada Čehoslovačke 1992, a zatim i kao prvi predsednik Češke od 1993. do 2003. Kao pisac češke književnosti poznat je po dramama, esejima i memoarima.

Havelova partija Građanski forum igrala je značajnu ulogu ulogu u Plišanoj revoluciji koja je srušila komunizam u Čehoslovačkoj 1989. godine. Ubrzo nakon toga, preuzeo je mesto predsednika, a ponovo je izabran uz veliku podršku birača sledeće godine i nakon Slovačke nezavisnosti 1993. Havel je imao ključnu ulogu u demontaži Varšavskog pakta i proširenju članstva u NATO-u na istok. Mnogi od njegovih stavova i politika, poput protivljenja slovačkoj nezavisnosti, osude čehoslovačkog tretmana Sudetskih Nemaca posle Drugog svetskog rata i davanja opšte amnestije svima koji su bili zatvoreni tokom komunizma, bili su veoma kontroverzni u njegovoj zemlji. Kao takav, na kraju svog predsedničkog mandata uživao je veću popularnost u inostranstvu nego kod kuće. Havel je nastavio život javnog intelektualca i nakon završetka predsedničkog mandata, pokrenuvši nekoliko inicijativa, uključujući Prašku deklaraciju o evropskoj savesti i komunizmu,[3][4] fondaciju VIZE 97 i godišnju konferenciju Forum 2000.

Havelova politička filozofija bila je antipotrošačka, humanitarna, ekološka, građanski aktivistička i direktno demokratska.[2] Podržavao je Češku stranku zelenih od 2004. do svoje smrti. Dobitnik je brojnih priznanja, uključujući Predsedničku medalju za slobodu, Gandijevu nagradu za mir, Filadelfijsku medalju slobode, orden Kanade, Nagradu za četiri slobode, Nagradu ambasadora savesti i Hano R. Elenbogen građansku nagradu. Akademska 2012–2013. godina na Evropskom koledžu imenovana je u njegovu čast.[5] Mnogi ga smatraju jednim od najvažnijih intelektualaca 20. veka.[6] Međunarodni aerodrom u Pragu preimenovan je u Aerodrom Vaclava Havela Prag 2012. godine.

Biografija
Rodio se u porodici preduzetnika i intelektualaca koja je bila povezana sa događajima u Češkoj 1920. i 1940. godine.[7] Zbog toga mu je komunistički režim zabranio da studira nakon završenog potrebnog školovanja. To je razlog zašto je otišao u hemijsku laboratoriju. Takođe je dopisno završio još neke škole. Već kao tinejdžer, objavljivao je drame koje su izvođene i donele su mu i međunarodni prestiž. Bio je aktivan sudeonik pokreta Praško proljeće 1968. godine. Zbog toga je stavljen pod prismotru vlasti koje su ga često zlostavljale. Najduže je u zatvoru proveo četiri godine.

Jedan od ljudi sa kojim se javno svađao je poznati pisac Milan Kundera. Kada je došla 1989. i kada su demokratske promene zahvatile Evropu, Havel se ponovo uključio u revolucionarno delovanje. Kao predsednik organizacije Građanski forum, bio je jedan od onih sa kojima su komunisti morali da pregovaraju. Od 1989. do 1992. bio je deveti predsednik Čehoslovačke, a od 1993. do 2003. bio je predsednik Češke u dva mandata. Njegov prijatelj Ivan Medek je imenovan za direktor Kancelarije predsednika Republike (kancelar).[8]

Bio je veliki zagovornik bombardovanja Srba u Republici Srpskoj a kasnije (1999) i Srbije. Tvorac je fraze `Humanitarno bombardovanje.`

Ženio se dva puta, a prva supruga Olga nije se sviđala njegovoj majci. Ipak, bila je slavljena kao svetica u očima češkog naroda. Nakon Olgine smrti, drugi put se oženio glumicom, danas poznatom kao Dagmar Havlova.

Kako je Havel bio strasni pušač, dijagnoziran mu je rak pluća u decembru 1996. No, uspeo je da ga pobedi.

Dobio je mnoge nagrade, među kojima i onu Amnesti internašonala zbog borbe za ljudska prava.

Smrt
Preminuo je 18. decembra 2011. u 10.15, u 76. godini života. Zbog dugotrajnih zdravstvenih komplikacija se u poslednjim mesecima života nije pojavljivao u javnosti, već je živeo miran život u porodičnoj vikendici u selu Hradeček u Trutnova. U javnosti se poslednji put pojavio 10. decembra 2011, pri dočeku svog dugogodišnjeg prijatelja Dalaj Lame, koji je u Prag došao na Havelov poziv.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 82335129
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Václav Havel: A Political Tragedy In Six Acts

John Keane

Ova autorizirana biografija Havela, temeljena na neograničenom pristupu njemu, njegovu krugu, pa čak i njegovim neprijateljima, prvi je definitivan prikaz jednog od velikih moralnih i političkih vođa našeg vremena, živopisan portret burnih događaja ovog stoljeća. Započet dok je europski kolonijalizam umirao, a fašizam zahvatio kontinent, Havelov život oblikovali su i određivali veliki politički pomaci stoljeća: Drugi svjetski rat, spuštanje Željezne zavjese, Praško proljeće, pad komunizma i novonastale demokracije istočnog bloka. Čitatelji će se iznenaditi kada otkriju mnoge dosad nepoznate stvari o Havelu. Okusit će trenutke radosti, ironije, farse i nesreće kroz koje je proživio. Iznad svega, otkrit će nešto što i njegovi kritičari i pristaše nikada ne bi smjeli zaboraviti: Havel je svijet naučio više o moćnima i nemoćnima, o otimanju i dijeljenju moći, nego gotovo bilo koji od njegovih suparnika iz dvadesetog stoljeća.



Vaclav Havel (češ. Václav Havel; Prag, 5. oktobar 1936 — Vlčice, 18. decembar 2011) je bio češki političar i jedan od ključnih ljudi tokom pokreta Plišana revolucija. Havel je bio poslednji predsednik Čehoslovačke i prvi predsednik Češke.[1][2] Služio kao poslednji predsednik Čehoslovačke od 1989. do raspada Čehoslovačke 1992, a zatim i kao prvi predsednik Češke od 1993. do 2003. Kao pisac češke književnosti poznat je po dramama, esejima i memoarima.

Havelova partija Građanski forum igrala je značajnu ulogu ulogu u Plišanoj revoluciji koja je srušila komunizam u Čehoslovačkoj 1989. godine. Ubrzo nakon toga, preuzeo je mesto predsednika, a ponovo je izabran uz veliku podršku birača sledeće godine i nakon Slovačke nezavisnosti 1993. Havel je imao ključnu ulogu u demontaži Varšavskog pakta i proširenju članstva u NATO-u na istok. Mnogi od njegovih stavova i politika, poput protivljenja slovačkoj nezavisnosti, osude čehoslovačkog tretmana Sudetskih Nemaca posle Drugog svetskog rata i davanja opšte amnestije svima koji su bili zatvoreni tokom komunizma, bili su veoma kontroverzni u njegovoj zemlji. Kao takav, na kraju svog predsedničkog mandata uživao je veću popularnost u inostranstvu nego kod kuće. Havel je nastavio život javnog intelektualca i nakon završetka predsedničkog mandata, pokrenuvši nekoliko inicijativa, uključujući Prašku deklaraciju o evropskoj savesti i komunizmu,[3][4] fondaciju VIZE 97 i godišnju konferenciju Forum 2000.

Havelova politička filozofija bila je antipotrošačka, humanitarna, ekološka, građanski aktivistička i direktno demokratska.[2] Podržavao je Češku stranku zelenih od 2004. do svoje smrti. Dobitnik je brojnih priznanja, uključujući Predsedničku medalju za slobodu, Gandijevu nagradu za mir, Filadelfijsku medalju slobode, orden Kanade, Nagradu za četiri slobode, Nagradu ambasadora savesti i Hano R. Elenbogen građansku nagradu. Akademska 2012–2013. godina na Evropskom koledžu imenovana je u njegovu čast.[5] Mnogi ga smatraju jednim od najvažnijih intelektualaca 20. veka.[6] Međunarodni aerodrom u Pragu preimenovan je u Aerodrom Vaclava Havela Prag 2012. godine.

Biografija
Rodio se u porodici preduzetnika i intelektualaca koja je bila povezana sa događajima u Češkoj 1920. i 1940. godine.[7] Zbog toga mu je komunistički režim zabranio da studira nakon završenog potrebnog školovanja. To je razlog zašto je otišao u hemijsku laboratoriju. Takođe je dopisno završio još neke škole. Već kao tinejdžer, objavljivao je drame koje su izvođene i donele su mu i međunarodni prestiž. Bio je aktivan sudeonik pokreta Praško proljeće 1968. godine. Zbog toga je stavljen pod prismotru vlasti koje su ga često zlostavljale. Najduže je u zatvoru proveo četiri godine.

Jedan od ljudi sa kojim se javno svađao je poznati pisac Milan Kundera. Kada je došla 1989. i kada su demokratske promene zahvatile Evropu, Havel se ponovo uključio u revolucionarno delovanje. Kao predsednik organizacije Građanski forum, bio je jedan od onih sa kojima su komunisti morali da pregovaraju. Od 1989. do 1992. bio je deveti predsednik Čehoslovačke, a od 1993. do 2003. bio je predsednik Češke u dva mandata. Njegov prijatelj Ivan Medek je imenovan za direktor Kancelarije predsednika Republike (kancelar).[8]

Bio je veliki zagovornik bombardovanja Srba u Republici Srpskoj a kasnije (1999) i Srbije. Tvorac je fraze `Humanitarno bombardovanje.`

Ženio se dva puta, a prva supruga Olga nije se sviđala njegovoj majci. Ipak, bila je slavljena kao svetica u očima češkog naroda. Nakon Olgine smrti, drugi put se oženio glumicom, danas poznatom kao Dagmar Havlova.

Kako je Havel bio strasni pušač, dijagnoziran mu je rak pluća u decembru 1996. No, uspeo je da ga pobedi.

Dobio je mnoge nagrade, među kojima i onu Amnesti internašonala zbog borbe za ljudska prava.

Smrt
Preminuo je 18. decembra 2011. u 10.15, u 76. godini života. Zbog dugotrajnih zdravstvenih komplikacija se u poslednjim mesecima života nije pojavljivao u javnosti, već je živeo miran život u porodičnoj vikendici u selu Hradeček u Trutnova. U javnosti se poslednji put pojavio 10. decembra 2011, pri dočeku svog dugogodišnjeg prijatelja Dalaj Lame, koji je u Prag došao na Havelov poziv.
82335129 Václav Havel: A Political Tragedy In Six Acts

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.