pregleda

The Enchanter - Vladimir Nabokov


Cena:
990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7814)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14573

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 5 recenica podvuceno hem .olovkom, nista strasno! Sve osatlo uredno!

Nabokov je ovu novelu, napisanu u Parizu 1939., ali objavljenu tek dvadeset godina kasnije, opisao kao `prvi mali udarac Lolite`. Radnja je slična: muškarac srednjih godina ženi se neprivlačnom udovicom kako bi zadovoljio svoju pedofilsku opsesiju njezinom kćeri.

Međutim, Čarobnjak ima potpuno drugačiju atmosferu, jer vrijeme, mjesto, pa čak i imena ostaju misterij. Nabokov pretvara pokušaje svog protagonista da uljuljka svoju dvanaestogodišnju pokćerku u stanje `očaravanja` u gracioznu, jezivu bajku.



Vladimir Vladimirovič Nabokov (rus. Владимир Владимирович Набоков, Sankt Peterburg, 22. april 1899 — Montre, 2. jul 1977) bio je rusko-američki književnik.


Kuća Vladimira Nabokova u Sankt Peterburgu gde je rođen i živeo do 18. godine
Emigrirao je u Berlin 1919. gde je, nakon studija u Engleskoj, delovao kao književnik, sportski instruktor, prevodilac i novinar. U SAD odlazi 1940, gde živi pišući na engleskom jeziku. Pod uticajem klasične ruske i moderne evropske književnosti piše romane u kojima uz obilje fantazije i humora suprotstavlja tradicionalni i moderni sistem vrednosti.

Biografija
Vladimir Vladimirovič Nabokov rođen je 10. aprila 1899. godine u Sankt Peterburgu. Odrastao je u jednoj od najbogatijih aristokratskih porodica u carskoj Rusiji. Vladimir Sirin, kako je bio njegov ruski pseudonim, pesnik, dramaturg, prevodilac, romanopisac, dobio je izuzetno, vrhunsko kućno obrazovanje, od ranog detinjstva putovao, učio jezike i godine 1910. upisuje Tenjiščevsku veliku školu, jednu od najcenjenijih školskih ustanova u Peterburgu. Istovremeno se bavi šahom, sportom, entimologijom. Sa sedamnaest godina objavljuje prvu zbirku pesama, 1916. godine. Nakon Oktobarske revolucije, porodica Nabokov se sklonila na Krim, da bi 1919. zauvek napustili Rusiju, živeli dve godine u Velikoj Britaniji, gde je Vladimir Nabokov nastavio školovanje, izučavanje romanskih i slovenskih jezika na Triniti koledžu u Kembridžu. Od 1922. godine, pa do 1937. živeo je u Berlinu u vrlo neizvesnim materijalnim uslovima, i izdržavajući se davanjem časova, sastavljanjem šahovskih kombinacija za novine, a ponekad je glumio i u filmovima. Oženio se Verom Slonim i rodio im se sin, ali je opet bio prisiljen da beži. Napušta Hitlerovu Nemačku i živi sa porodicom u Parizu do 1940. godine kada napušta Evropu i odlazi u SAD.

Život u SAD
Nakon dolaska u SAD zahvaljujući velikoj pomoći ruskog kompozitora Rahmanjinova, Vladimir Nabokov sa porodicom prvo živi u Bostonu, postaje predavač najpre na Velesli koledžu, a kasnije i na Kornelu. Ni dolazak u Ameriku, ni stalna potraga za izgubljenim domom nisu uticale na ljubav koju je Vladimir Nabokov otkrio kao dečak na porodičnom seoskom imanju u carskoj Rusiji, a to je ljubav i interesovanje za leptire koje je nastavio da lovi i izučava. Kolekcija od 4324 leptira koja mu je pripadala nalazi se u Muzeju uporedne zoologije na Univerzitetu Harvard, a on je dugo radio kao kustos lepidoptera. U znak poštovanja za tu njegovu sklonost, tekstove koje je napisao o leptirima, i koji imaju naučnu vrednost jedan leptir u svom imenu nosi i prezime Nabokova. Verni životni pratilac V. Nabokova, uprkos bračnim krizama, bila je njegova supruga, Vera Slonim Nabokov, koja ga je nesebično podsticala i pomagala u svemu što je radio. Mnogi smatraju da je presudno uticala i na njegovu literaturu, jer je bio sklon malodušnosti i odustajanju.

Bolest i smrt
Nabokov umire 2. jula 1977. godine od virusne infekcije pluća, izazvane prekomernim pušenjem.

Književni rad

Statua Vladimira Nabokova u Montreu
Jedina zvanično objavljena knjiga u Rusiji za života Vladimira Nabokova je zbirka Pesme ( 68 pesama). U Berlinu će 1922. godine objaviti prvo priče, a zatim uz pomoć ruske emigracije i svoj prvi roman Maša (1926). Dok je boravio u Berlinu Vladimir Nabokov je napisao osam romana na ruskom jeziku: Čovek iz SSSR, Kralj, kraljica, pub, Lužinova odbrana, Povratak Čorba, Kamera obskura, Podvig, Očajanje, Poziv na pogubljenje, Dar, Stvarni život Sebastijana Najta… Kasnije će svoje romane, zajedno sa sinom, Dmitrom Nabokovim prevesti na engleski. Prvi roman koji je Nabokov napisao na engleskom je U znaku nezakonito rođenih koji je tematski vrlo blizak romanu Poziv na pogubljenje jer u njemu se na groteskan način bavi mehanizmima nasilja u totalitarim policijskim državama.

Još od malena Nabokov je znao engleski jezik, govorio je da ga je naučio pre ruskog, te je tako preveo na engleski Alisu u zemlji čuda, zatim Puškinovog Jevgenija Onjegina, Ljermontovljevog Junaka našeg doba i dr. Njegova prva knjiga koja se pojavila na engleskom bio je roman Stvarni život Sebastijana Najta, ali planetarnu slavu i interesovanje ovom piscu doneće Lolita. Ovaj roman prvo je objavljen u Evropi, tačnije 1955. u Parizu, 1958. u Americi. Priča o ljubavi između zrelog muškarca i dvanaestogodišnje devojčice predstavljala je kršenje tabua čak i u književnim krugovima, i zbog provokativnosti roman je označen između ostalog i kao pornografski. Ideja za roman Lolita začeta je još u Parizu 1940. godine, Vladimir Nabokov je napisao na ruskom, čak pročitao grupi prijatelja “jedne zamračene ratne noći“, da bi nakon preseljenja u Ameriku uništio tu verziju Lolite i napisao je ponovo. Provokativna priča donela je autoru mnoštvo različitih neprilika, počev od odbijanja američkih izdavača da objave roman, pa do optužbi za plagijat koje su nastavljene i nakon autorove smrti. Trebalo je da prođe neko vreme pa da u prvi plan izbiju umetničke vrednosti ovog romana i složena slika duševnih stanja kroz koje prolazi glavni junak. Stenli Kjubrik je otkupio prava i po scenariju Vladimira Nabokova, koji je prilično izmenio, snimio 1962. godine Lolitu, kasnije, 1997. godine i Andrijan Lajn je po ovom romanu snimio film. Pored Lolite ekranizovana su i sledeća dela Vladimira Nabokova: Smeh u tami, Kralj, kraljica, pub, Razočarenje, Mašenjka, Gospođica O., Odbrana…

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 82320153
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 5 recenica podvuceno hem .olovkom, nista strasno! Sve osatlo uredno!

Nabokov je ovu novelu, napisanu u Parizu 1939., ali objavljenu tek dvadeset godina kasnije, opisao kao `prvi mali udarac Lolite`. Radnja je slična: muškarac srednjih godina ženi se neprivlačnom udovicom kako bi zadovoljio svoju pedofilsku opsesiju njezinom kćeri.

Međutim, Čarobnjak ima potpuno drugačiju atmosferu, jer vrijeme, mjesto, pa čak i imena ostaju misterij. Nabokov pretvara pokušaje svog protagonista da uljuljka svoju dvanaestogodišnju pokćerku u stanje `očaravanja` u gracioznu, jezivu bajku.



Vladimir Vladimirovič Nabokov (rus. Владимир Владимирович Набоков, Sankt Peterburg, 22. april 1899 — Montre, 2. jul 1977) bio je rusko-američki književnik.


Kuća Vladimira Nabokova u Sankt Peterburgu gde je rođen i živeo do 18. godine
Emigrirao je u Berlin 1919. gde je, nakon studija u Engleskoj, delovao kao književnik, sportski instruktor, prevodilac i novinar. U SAD odlazi 1940, gde živi pišući na engleskom jeziku. Pod uticajem klasične ruske i moderne evropske književnosti piše romane u kojima uz obilje fantazije i humora suprotstavlja tradicionalni i moderni sistem vrednosti.

Biografija
Vladimir Vladimirovič Nabokov rođen je 10. aprila 1899. godine u Sankt Peterburgu. Odrastao je u jednoj od najbogatijih aristokratskih porodica u carskoj Rusiji. Vladimir Sirin, kako je bio njegov ruski pseudonim, pesnik, dramaturg, prevodilac, romanopisac, dobio je izuzetno, vrhunsko kućno obrazovanje, od ranog detinjstva putovao, učio jezike i godine 1910. upisuje Tenjiščevsku veliku školu, jednu od najcenjenijih školskih ustanova u Peterburgu. Istovremeno se bavi šahom, sportom, entimologijom. Sa sedamnaest godina objavljuje prvu zbirku pesama, 1916. godine. Nakon Oktobarske revolucije, porodica Nabokov se sklonila na Krim, da bi 1919. zauvek napustili Rusiju, živeli dve godine u Velikoj Britaniji, gde je Vladimir Nabokov nastavio školovanje, izučavanje romanskih i slovenskih jezika na Triniti koledžu u Kembridžu. Od 1922. godine, pa do 1937. živeo je u Berlinu u vrlo neizvesnim materijalnim uslovima, i izdržavajući se davanjem časova, sastavljanjem šahovskih kombinacija za novine, a ponekad je glumio i u filmovima. Oženio se Verom Slonim i rodio im se sin, ali je opet bio prisiljen da beži. Napušta Hitlerovu Nemačku i živi sa porodicom u Parizu do 1940. godine kada napušta Evropu i odlazi u SAD.

Život u SAD
Nakon dolaska u SAD zahvaljujući velikoj pomoći ruskog kompozitora Rahmanjinova, Vladimir Nabokov sa porodicom prvo živi u Bostonu, postaje predavač najpre na Velesli koledžu, a kasnije i na Kornelu. Ni dolazak u Ameriku, ni stalna potraga za izgubljenim domom nisu uticale na ljubav koju je Vladimir Nabokov otkrio kao dečak na porodičnom seoskom imanju u carskoj Rusiji, a to je ljubav i interesovanje za leptire koje je nastavio da lovi i izučava. Kolekcija od 4324 leptira koja mu je pripadala nalazi se u Muzeju uporedne zoologije na Univerzitetu Harvard, a on je dugo radio kao kustos lepidoptera. U znak poštovanja za tu njegovu sklonost, tekstove koje je napisao o leptirima, i koji imaju naučnu vrednost jedan leptir u svom imenu nosi i prezime Nabokova. Verni životni pratilac V. Nabokova, uprkos bračnim krizama, bila je njegova supruga, Vera Slonim Nabokov, koja ga je nesebično podsticala i pomagala u svemu što je radio. Mnogi smatraju da je presudno uticala i na njegovu literaturu, jer je bio sklon malodušnosti i odustajanju.

Bolest i smrt
Nabokov umire 2. jula 1977. godine od virusne infekcije pluća, izazvane prekomernim pušenjem.

Književni rad

Statua Vladimira Nabokova u Montreu
Jedina zvanično objavljena knjiga u Rusiji za života Vladimira Nabokova je zbirka Pesme ( 68 pesama). U Berlinu će 1922. godine objaviti prvo priče, a zatim uz pomoć ruske emigracije i svoj prvi roman Maša (1926). Dok je boravio u Berlinu Vladimir Nabokov je napisao osam romana na ruskom jeziku: Čovek iz SSSR, Kralj, kraljica, pub, Lužinova odbrana, Povratak Čorba, Kamera obskura, Podvig, Očajanje, Poziv na pogubljenje, Dar, Stvarni život Sebastijana Najta… Kasnije će svoje romane, zajedno sa sinom, Dmitrom Nabokovim prevesti na engleski. Prvi roman koji je Nabokov napisao na engleskom je U znaku nezakonito rođenih koji je tematski vrlo blizak romanu Poziv na pogubljenje jer u njemu se na groteskan način bavi mehanizmima nasilja u totalitarim policijskim državama.

Još od malena Nabokov je znao engleski jezik, govorio je da ga je naučio pre ruskog, te je tako preveo na engleski Alisu u zemlji čuda, zatim Puškinovog Jevgenija Onjegina, Ljermontovljevog Junaka našeg doba i dr. Njegova prva knjiga koja se pojavila na engleskom bio je roman Stvarni život Sebastijana Najta, ali planetarnu slavu i interesovanje ovom piscu doneće Lolita. Ovaj roman prvo je objavljen u Evropi, tačnije 1955. u Parizu, 1958. u Americi. Priča o ljubavi između zrelog muškarca i dvanaestogodišnje devojčice predstavljala je kršenje tabua čak i u književnim krugovima, i zbog provokativnosti roman je označen između ostalog i kao pornografski. Ideja za roman Lolita začeta je još u Parizu 1940. godine, Vladimir Nabokov je napisao na ruskom, čak pročitao grupi prijatelja “jedne zamračene ratne noći“, da bi nakon preseljenja u Ameriku uništio tu verziju Lolite i napisao je ponovo. Provokativna priča donela je autoru mnoštvo različitih neprilika, počev od odbijanja američkih izdavača da objave roman, pa do optužbi za plagijat koje su nastavljene i nakon autorove smrti. Trebalo je da prođe neko vreme pa da u prvi plan izbiju umetničke vrednosti ovog romana i složena slika duševnih stanja kroz koje prolazi glavni junak. Stenli Kjubrik je otkupio prava i po scenariju Vladimira Nabokova, koji je prilično izmenio, snimio 1962. godine Lolitu, kasnije, 1997. godine i Andrijan Lajn je po ovom romanu snimio film. Pored Lolite ekranizovana su i sledeća dela Vladimira Nabokova: Smeh u tami, Kralj, kraljica, pub, Razočarenje, Mašenjka, Gospođica O., Odbrana…
82320153 The Enchanter - Vladimir Nabokov

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.