Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Satire Decima Junija Juvenala Akvinskog
Decimi Iunii Iuvenalis Aquinatis - Satirae

U doslovnom prevodu sa osnovnim objasnjenjima i napomenama

Skraceno izdanje

Priredio i preveo Milos B. Jankovic

Prevodilacko izdanje, Beograd, 2023.
Meki povez, 240 strana.
U ovom izdanju dat je prevod latinskog teksta uz kratke napomene.
IZUZETNO RETKO!



Ono što je Horacije učinio za dekor i ukus, Juvenal je kasnije uradio za moral i slobodu. Ovo je razumljivo kada se uzme u obzir da ih deli ceo vek i da je Juvenal morao da se susretne i bori s porocima, ljudskom glupošću i tiranijom koji su Horaciju bili nepoznati. Dok kod Horacija primećujemo njegovu povremenu simpatiju prema poroku, Juvenal prema njemu uvek pokazuje samo prezir. On se ne igra ljudskim emocijama kao Horacije, on ne pravi kompromise i ne želi da se prilagodi svom iskvarenom okruženju. Horacijeva zlatna sredina (aurea mediocritas) njega ne privlači, pa je otuda njegov ideal često nepraktičan, ali je to ideal za koji svaki pošten čovek mora da prizna da je plemenit. Međutim, u celom njegovom delu osećamo da se Juvenal ne razračunava s osobama već s porokom. On je kao neki iskren i prilježan učitelj koji se trudi da kod svojih đaka rečima i prutom iskoreni loše odlike pre nego što one uznapreduju do zla za koje će da budu kažnjeni surovim bičevanjem.

Juvenal kao s mačem žuri od palate do krčme, od rimskih kapija do granica carstva, uvek u potrazi za moralnim i političkim značajem društvenih događanja, te seče bez razlike svakog koji skreće s puteva koje su odredili priroda i čast. On u tome pokazuje realizam cenzora koji skida odeću sa ličnosti da bi otkrio njihove tajne belege i spremio ih za bičevanje. Njegove satire, neprevaziđene po stilu (mnogi se slažu da je u tome prevazišao poznate stiliste Lucilija i Varona, pa čak i Horacija) pune su peckavog humora koji ne služi da zasmeje zbog smejanja, nego da bi jače ukazao na porok (što se najbolje vidi u četvrtoj satiri gde neke u suštini komične scene Juvenal obrađuje tako da one kod čitaoca ostavljaju vrlo gorak ukus u ustima). Pa ako pretpostavimo da je pesnik na nekim mestima zaista i preterao, to njemu služi samo zato da bi čitaocu bolje izložio jednu stvar koja je i istinita i vrlo bitna. Preterivanje u takvim slučajevima nije obmanjivanje, već pokušaj da se hiperbolom učini skoro nemoguće da čitalac ne shvati suštinu onoga što pisac želi da kaže. Juvenalova stalna želja jeste da čitalac nepogrešivo razlikuje dobro i zlo, a ne da ostavi prostor za sholastičku filozofiju besposličara i njena nadmudrivanja i relativizovanja stvari. Uostalom, on nije lirski pesnik, nego ozbiljan satiričar čiji je zadatak da svim sredstvima ukaže na ružnoću poroka.

Satire je naziv za zbirku satiričkih pjesama koje je krajem 1. i/li početkom 2. vijeka napisao rimski pjesnik Juvenal. Zbirka se sastoji od 16 pjesama grupiranih u pet knjiga; pjesme za temu imaju društvo i običaje tadašnjeg Rima, a Juvenal, naslanjajući se na tradiciju ranijih autora kao što su Gaj Lucilije, Horacije i Persije iznosi kritički stav prema svojim suvremenicima, dijelom kroz ironiju, a dijelom iskazujući neskriveni bijes. Vjeruje se da je oštra kritika poganskog Rima razlog zbog koga je Juvenalov tekst bio popularan među kasnijim kršćanskim prepisivačima te, za razliku od djela drugih antičkih autora ostao relativno sačuvan do srednjeg vijeka.

Juvenalove Satire su poznate kao i izvor brojnih današnjih popularnih poslovica kao što `u zdravom tijelu zdrav duh` (mens sana in corpora sano) i `tko će čuvati čuvare` (Quis custodiet ipsos custodes?), odnosno izraza kao `rijetka ptica` (rara avis) i `hljeba i igara` (panem et circenses)