Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ho
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Tokom dugog života Nina Berberova se oprobala u gotovo svim proznim žanrovima. Počela je sa kratkim pričama, pisala je romane i drame, novinske reportaže, biografije, studije, memoare. Međutim, deo savremene kritike, kao i ona sama (`Najviše mi je ležala novela, duža pripovetka`), najviše je cenio njene duže priče. Godine 1949. Nina Berberova je napravila izbor šest novela, koji je objavljen pod naslovom Ublažavanje sudbine. Ovaj izbor je u osnovi kasnijeg, kanonskog autorskog izbora koji je predstavljen u ovoj knjizi i koji je pod naslovom Priče iz izgnanstva Berberova često objavljivala (to je takođe i njena prva beletristična knjiga koja je objavljena u Rusiji, na žalost posthumno, 1994.godine).
Izbor Berberove obuhvata deset naslova, nastalih u periodu 1934-1960, u kojem su zastupljeni različiti životni i stvaralački periodi.
Nina Nikolajevna Berberova (rus. Ни́на Никола́евна Бербе́рова; Sankt Peterburg, 26. jul 1901 — Filadelfija, 26. septembar 1993) je bila ruski pisac i profesor ruskog jezika na privatnom univerzitetu u Nju Hejvenu. Svetsku slavnu stekla je van granica Rusije.
Nina Berberova rođena je u Sankt Peterburg juna 1901. godine. Majka joj je bila Ruskinja, a otac jermenskog porekla.[1] Sa devetnaest godina udaje se za ruskog pesnika Vladislava Hodaseviča, s kojim emigrira u Nemačku. Narednih godina stanovali su kod Hodasevičevih prijatelja u Rimu, Londonu, Pragu, Vaeneciji, Marijenbadu, Belfastu i Sorentu da bi se 1925. preselili u Pariz[2]. Ubrzo počinje da piše kratke priče za ruske emigrantske časopise Poslednje novosti i Ruska misao.
Godine 1936. piše kontroverznu biografiju Čajkovskog. Razvodi se od Hodaseviča i udaje za Nikolaja Makejeva, bivšeg poslanika Ruske dume. Kao i prethodni, i ovaj brak se ubrzo raspada.
Posle 25 godina boravka u Parizu, sa samo 75 dolara napušta Francusku 1950. i odlazi u SAD, i posle devet godina postaje američka državljanka. Udaje se za koncertnog pijanistu Kočevickog.[3] Karijeru nastavlja na privatnom univerzitetu u Jejlu kao profesor ruskog jezika i književnosti.
Godine 1963. prelazi da radi na Prinstonski univerzitet, gde ostaje do svog penzionisanja 1971.[3] Godine 1991. seli se u Filadelfiju, gde umire dve godine kasnije. Pre svoje smrti posetila je postsovjetsku Rusiju.
Dela
Bila je romanopisac, memoarista, pesnik i kritičar. Njena dela postala su poznata tek posle Drugog svetskog rata. Njena autobiografija pisana na ruskom objavljena je prvo na engleskom 1969, da bi tek 1983. bila objavljena i ruska verzija.
Jedno od najpoznatijih Nininih dela je novela `Klavirska pratnja` koja je 1992. doživela ekranizaciju, u režiji francuskog režisera Kloda Milera...