pregleda

The Secret History - Donna Tartt, NOVO !


Cena:
2.490 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: St
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Pod utjecajem svog karizmatičnog profesora klasike, skupina pametnih, ekscentričnih neprilagođenih na elitnom koledžu u Novoj Engleskoj otkriva način razmišljanja i života koji je svijet daleko od jednoličnog života njihovih suvremenika. Ali kad odu izvan granica normalnog morala, postupno skliznu od opsesije do korupcije i izdaje, i na kraju - neumoljivo - u zlo.



Dona Tart (engl. Donna Tartt) je američka književnica rođena 1963. u Grinvudu, Misisipi. Slavu je stekla romanima Tajna Istorija (1992), Mali prijatelj (2002) i Češljugar (2013). Za roman Češljugar dobila je Pulicerovu nagradu. 2014. našla se na listi sto najuticajnih osoba koju je sastavio časopis Tajm.

Biografija
Dona Tart je rođena 1963. godine u Grinvudu, država Misisipi, kao ćerka Dona i Tejlor Tart. Odrasla je na obali delte Misisipija u gradu Grenadi. 1981. je otišla na univerzitet u Misisipiju, gde je njeno pisanje privuklo pažnju Vilija Morisa. Na drugoj godini studija premestila se na koledž Benington u Vermontu, gde je studirala klasične nauke. Na univerzitetu se upoznala sa Bretom Istonom Elisom.[1] Svoj prvi roman, Tajna istorija, objavila je 1992. godine. Knjiga donosi priču o grupi od šest studenata klasičnih nauka umešanih u ubistvo. Roman je hvaljen od strane kritičara, a postao je i bestseler. Autorka, kako sama priznaje, nije očekivala ovoliki uspeh: „Stvarno sam mogla da se opkladim u život da ovo nije komercijalna knjiga... Knjiga je dugačka, ima starogrčke fraze i nije napisana popularnim stilom“.[2]

Nakon deset godina, 2002, Tart je objavila svoj drugi roman Mali prijatelj. U ovom romanu se pripoveda o devočici Harijet i njenoj porodici, koji živeći sedamdesetih u Misispiju pokušavaju da prebrode anksioznost nakon nasilnog ubistva Harijetinog devetogodišnjeg brata.

Treći roman Češljugar izlazi 2013. U pitanju je roman obrazovanja koji prati život Teodora Dekera od trenutka kada on čudom preživi veliku eksploziju u muzeju. On iz muzeja odnosi sliku Karela Fabricijusa Češljugar, koja predstavlja osnovni motiv knjige i koja uvlači Dekera u svet umetnosti i kriminala. Roman je osvojio Pulicerovu nagradu za najbolju prozu 2014,[3] i našao se u užem izboru za nagradu Nacionalnog kruga književnih kritičara.[4]

Pored ova tri romana napisala je i nekoliko eseja i dve kratke priče: Božićna predstava i Garterova zmija.

Dona Tart je jedna od potpisnica protestnog pisma protiv Amazonovog blokiranja prodaje određenih knjiga.[5]

Ličnost
Ljudi koji su upoznali Donu Tart stekli su različite utiske o živahnoj i prefinjenoj ženi koja jede skupu hranu i oblači se u skladu sa androginim šikom.[6] Visoka je 152 centimetara (Tart je u jednom intervjuu izjavila da je visoka tačno koliko i Lolita[6]). Živi povučeno i izbegava medijsku pompu. Na pitanje zašto njeni čitaoci moraju da čekaju u proseku deset godina da bi čitali novi roman odgovorila je: „Dosta ljudi me je pitalo zašto ne pišem knjige brže? Probala sam, samo da vidim da li mogu. Ali pisati na taj način, nije karakteristično za mene. Mrzovoljno bih izbacivala knjige na svake tri, četiri godine. Ako ja ne bih uživala dok ih pišem, ljudi ne bi uživali dok ih čitaju. Ne želim da budem samo laka zabava. Pitam se, koja je svrha raditi stvari na takav način?“[7]

Uticaji
Kao devojčica Dona Tart je uživala u knjigama koje joj je čitala baka. Posebno je volela Petra Pana i romane Roberta Luisa Stivensona; Ostrvo sa blagom i Silom odveden, koje je označila kao ključne za sopstveni prelazak iz detinjstva u svet odraslih i kao knjige koje su je predodredile za poziv romanopisca.[8] Neki od književnika koji su izvršili uticaj na njeno pisanje su: Čarls Dikens, P. G. Vudhaus, Džozef Konrad, Ivlin Vo i Henri Džems.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 80658529
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Pod utjecajem svog karizmatičnog profesora klasike, skupina pametnih, ekscentričnih neprilagođenih na elitnom koledžu u Novoj Engleskoj otkriva način razmišljanja i života koji je svijet daleko od jednoličnog života njihovih suvremenika. Ali kad odu izvan granica normalnog morala, postupno skliznu od opsesije do korupcije i izdaje, i na kraju - neumoljivo - u zlo.



Dona Tart (engl. Donna Tartt) je američka književnica rođena 1963. u Grinvudu, Misisipi. Slavu je stekla romanima Tajna Istorija (1992), Mali prijatelj (2002) i Češljugar (2013). Za roman Češljugar dobila je Pulicerovu nagradu. 2014. našla se na listi sto najuticajnih osoba koju je sastavio časopis Tajm.

Biografija
Dona Tart je rođena 1963. godine u Grinvudu, država Misisipi, kao ćerka Dona i Tejlor Tart. Odrasla je na obali delte Misisipija u gradu Grenadi. 1981. je otišla na univerzitet u Misisipiju, gde je njeno pisanje privuklo pažnju Vilija Morisa. Na drugoj godini studija premestila se na koledž Benington u Vermontu, gde je studirala klasične nauke. Na univerzitetu se upoznala sa Bretom Istonom Elisom.[1] Svoj prvi roman, Tajna istorija, objavila je 1992. godine. Knjiga donosi priču o grupi od šest studenata klasičnih nauka umešanih u ubistvo. Roman je hvaljen od strane kritičara, a postao je i bestseler. Autorka, kako sama priznaje, nije očekivala ovoliki uspeh: „Stvarno sam mogla da se opkladim u život da ovo nije komercijalna knjiga... Knjiga je dugačka, ima starogrčke fraze i nije napisana popularnim stilom“.[2]

Nakon deset godina, 2002, Tart je objavila svoj drugi roman Mali prijatelj. U ovom romanu se pripoveda o devočici Harijet i njenoj porodici, koji živeći sedamdesetih u Misispiju pokušavaju da prebrode anksioznost nakon nasilnog ubistva Harijetinog devetogodišnjeg brata.

Treći roman Češljugar izlazi 2013. U pitanju je roman obrazovanja koji prati život Teodora Dekera od trenutka kada on čudom preživi veliku eksploziju u muzeju. On iz muzeja odnosi sliku Karela Fabricijusa Češljugar, koja predstavlja osnovni motiv knjige i koja uvlači Dekera u svet umetnosti i kriminala. Roman je osvojio Pulicerovu nagradu za najbolju prozu 2014,[3] i našao se u užem izboru za nagradu Nacionalnog kruga književnih kritičara.[4]

Pored ova tri romana napisala je i nekoliko eseja i dve kratke priče: Božićna predstava i Garterova zmija.

Dona Tart je jedna od potpisnica protestnog pisma protiv Amazonovog blokiranja prodaje određenih knjiga.[5]

Ličnost
Ljudi koji su upoznali Donu Tart stekli su različite utiske o živahnoj i prefinjenoj ženi koja jede skupu hranu i oblači se u skladu sa androginim šikom.[6] Visoka je 152 centimetara (Tart je u jednom intervjuu izjavila da je visoka tačno koliko i Lolita[6]). Živi povučeno i izbegava medijsku pompu. Na pitanje zašto njeni čitaoci moraju da čekaju u proseku deset godina da bi čitali novi roman odgovorila je: „Dosta ljudi me je pitalo zašto ne pišem knjige brže? Probala sam, samo da vidim da li mogu. Ali pisati na taj način, nije karakteristično za mene. Mrzovoljno bih izbacivala knjige na svake tri, četiri godine. Ako ja ne bih uživala dok ih pišem, ljudi ne bi uživali dok ih čitaju. Ne želim da budem samo laka zabava. Pitam se, koja je svrha raditi stvari na takav način?“[7]

Uticaji
Kao devojčica Dona Tart je uživala u knjigama koje joj je čitala baka. Posebno je volela Petra Pana i romane Roberta Luisa Stivensona; Ostrvo sa blagom i Silom odveden, koje je označila kao ključne za sopstveni prelazak iz detinjstva u svet odraslih i kao knjige koje su je predodredile za poziv romanopisca.[8] Neki od književnika koji su izvršili uticaj na njeno pisanje su: Čarls Dikens, P. G. Vudhaus, Džozef Konrad, Ivlin Vo i Henri Džems.
80658529 The Secret History - Donna Tartt, NOVO !

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.