ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: St
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Hunger Games Collection by Suzanne Collins - 4 Books Set - The Ballad of Songbirds and Snakes
1) The Hunger Games
2) Catching Fire
3) Mockingjay
4) The Ballad of Songbirds and Snakes
Suzan Kolins (rođena 10. avgusta 1962) je američka književnica i televizijska spisateljica. Najpoznatija je kao autorka serije distopijskih knjiga za mlade Igre gladi.
Mladost
Suzan Kolins je rođena 10. avgusta 1962. u Hartfordu, u Konektikatu, u porodici Džejn Brejdi Kolins (rođena 1931) i potpukovnika Majkla Džona Kolinsa (1931–2003),[1] oficira američkog vazduhoplovstva koji je služio u korejskom i vijetnamskom ratu. Ona je najmlađa od četvoro dece, među kojima su Ketrin (rođena 1957), Endru (rođen 1958) i Džoan (rođena 1960). Kao ćerka vojnog oficira, ona i njena porodica su se stalno selili. Detinjstvo je provela na istoku Sjedinjenih Država.[2]
Kolinsova je diplomirala na Školi lepih umetnosti u Alabami u Birmingemu 1980. godine na smeru pozorišne umetnosti.[3] Diplomirala je na Univerzitetu Indijana u Blumingtonu 1985. godine na smerovima pozorište i telekomunikacije.[4][5] Godine 1989, Kolinsova je magistrirala iz dramskog pisanja na Tišovoj školi umetnosti Univerziteta u Njujorku.[6]
Karijera
Suzan Kolins je započela svoju karijeru 1991. godine kao pisac dečjih televizijskih emisija.[7] Radila je na nekoliko emisija za Nickelodeon, uključujući Clarissa Explains It All, The Mystery Files of Shelby Woo, Little Bear, Oswald i Wow! Wow! Wubbzy!. Nije napisala knjigu za decu Little Bear, koja se ponekad pogrešno smatra njenom knjigom. Takođe je bila glavni pisac za Clifford`s Puppy Days kompanije Scholastic Entertainment.[8] Dobila je nominaciju za animaciju, Udruženja pisaca Amerike kao ko-scenarista božićnog specijala, Santa, Baby![9] Nakon što je upoznala dečjeg autora Džejmsa Proimosa dok je radio na Kids` WB emisiji Generation O!, Kolinsova se inspirisala da sama piše knjige za decu.[7] Njena inspiracija za Gregor the Overlander-a, prvu knjigu serije bestselera The New York Times-a The Underland Chronicles, došla je iz Alise u zemlji čuda, kada je razmišljala o tome kako je veća verovatnoća da će neko pasti u šaht nego u zečju rupu, a našao bi nešto drugo osim čajanke.[7][9] Između 2003. i 2007. napisala je pet knjiga The Underland Chronicles: Gregor the Overlander, Gregor and the Prophecy of Bane, Gregor and the Curse of the Warmbloods, Gregor and the Marks of Secret i Gregor and the Code of Claw. Napisala i rimovanu slikovnicu, When Charlie McButton Lost Power (2005), koju je ilustrovao Majk Lester.[7]
U septembru 2008, Scholastic Corporation je objavio Igre gladi, prvu knjigu trilogije Suzan Kolins. Igre gladi su delimično inspirisane grčkim mitom o Tezeju i Minotauru. Još jedna inspiracija bila je karijera njenog oca u vazduhoplovstvu, koja joj je dala uvid u siromaštvo, glad i posledice rata.[10] Druga knjiga trilogije, Lov na vatru, objavljena je u septembru 2009. godine, a treća knjiga, Sjaj slobode, objavljena je 24. avgusta 2010.[11] U roku od 14 meseci, samo u Severnoj Americi štampano je 1,5 miliona primeraka prve dve knjige Igre gladi.[12] Igre gladi bile su na listi najprodavanijih Njujork tajmsa više od 60 nedelja zaredom.[12] Lionsgate je stekao prava na distribuciju širom sveta filmske adaptacije Igara gladi, koju je producirala producentska kuća Color Force.[13][14] Kolinsova je sama adaptirala roman za film.[14] U režiji Gerija Rosa, snimanje je počelo u kasno proleće 2011. godine, a Dženifer Lorens je glumila glavnu junakinju Ketnis Everdin.[15] Džoš Hačerson je igrao Pitu Melarka, a Lijam Hemsvort Gejla Hotorna.[16] Naredna dva romana su takođe adaptirana u filmove, pri čemu je poslednja knjiga podeljena na dva filmska dela, za ukupno četiri filma koja predstavljaju tri knjige. Kao rezultat popularnosti knjiga Igre gladi, Kolins je proglašena za jednog od najuticajnijih ljudi časopisa Time u 2010.[17] U martu 2012. Amazon je objavio da je postala najprodavaniji Kindle autor svih vremena.[18] Amazon je takođe otkrio da je Kolinsova napisala 29 od 100 najistaknutijih odlomaka u Kindle e-knjigama — a na zasebnoj Amazon listi nedavno istaknutih pasusa napisala je 17 od 20 najboljih.[19] Kolinsova je 17. juna 2019. najavila da će prednastavak Igara gladi biti objavljen 19. maja 2020. Premisa je zasnovana na životu budućeg predsednika Koriolana Snoua, 64 godine pre događaja iz trilogije Igre gladi.[20] Dana 4. oktobra 2019. otkriveno je da je naslov Balada o ptici pevačici i zmiji.
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`