ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: St
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Fazil Iskander
Fazil Abdulovich Iskander[a] (6. ožujka 1929. - 31. srpnja 2016.) bio je sovjetski i ruski [1] pisac i pjesnik poznat u bivšem Sovjetskom Savezu po svojim opisima života Kavkaza. Napisao je razne priče, uključujući `Zashita Chika`, koja prikazuje lukavog i simpatičnog dječaka po imenu `Chik`, ali je vjerojatno najpoznatiji po pikaresknom romanu Sandro od Chegema i njegovom nastavku Evanđelje po Chegemu.
Biografija
Rani život
Fazil Abdulovich Iskander rođen je 1929. u kozmopolitskom lučkom gradu Sukhumi, Gruzija (tada dio SSSR-a) od oca Iranca (Abdul Ibragimovich Iskander) i majke Abhazije (Leili Khasanovna Iskander).[2][3] Otac mu je deportiran u Iran 1938. i poslan u kazneni logor gdje je umro 1957. [4] Njegov je otac bio žrtva politike deportacije nacionalnih manjina Kavkaza koju je vodio Josip Staljin.[2] Kao rezultat toga, Fazila i njegovog brata Fereduna i njegovu sestru Giuli odgajala je abhaska obitelj njegove majke.[2][4] Fazil je tada imao samo devet godina.[5][6]
Karijera
Najpoznatiji intelektualac Abhazije [potreban citat] prvi put je postao poznat sredinom 1960-ih zajedno s drugim predstavnicima pokreta `mlade proze` kao što su Jurij Kazakov i Vasilij Aksjonov, posebno po njegovoj možda najboljoj priči, [7] Sozvezdie kozlotura (1966.), različito prevedenoj kao `Zviježđe Goatibex`, `Zviježđe Goat-Buffalo` i `Constellation of Capritaurus`. Napisana je iz perspektive mladog novinara koji se vraća u svoju rodnu Abhaziju, pridružuje se osoblju lokalnih novina i biva uhvaćen u reklamnu kampanju za tek uzgojenu domaću životinju, križanca koze i zapadnokavkaskog tura (Capra caucasica); `izvanredna satira Lisenkove genetike i Hruščovljevih poljoprivrednih kampanja, bila je oštro kritizirana jer je Sovjetski Savez prikazala u lošem svjetlu.` [8][9]
Vjerojatno je najpoznatiji u engleskom govornom području po Sandru iz Chegema, pikaresknom romanu koji pripovijeda o životu u izmišljenom abhaskom selu od ranih godina 20. stoljeća do 1970-ih, koji je izazvao pohvale za autora kao `abhaskog Marka Twaina.`[10] Humor gospodina Iskandera, poput Marka Twaina, ima tendenciju prišuljati vam se umjesto da vas udari. preko glave.[10] Ovo lutajuće, zabavno i ironično djelo smatra se primjerom magičnog realizma, iako je sam Iskander rekao da `nije mario za latinoamerički magični realizam općenito`.[11] Na temelju dijelova romana snimljeno je pet filmova.[12]
Iskander se distancirao od abhaskih secesionističkih težnji kasnih 1980-ih i kritizirao je i gruzijsku i abhasku zajednicu u Abhaziji zbog njihovih etničkih predrasuda. [potreban citat] Upozorio je da bi Abhazija mogla postati novi Nagorno-Karabah. [potreban citat] Kasnije je Iskander boravio u Moskvi i bio pisac za novine Kultura.[13]
Dana 3. rujna 2011., kip Iskanderova književnog lika Chika otkriven je na keju Muhadžir u Sukhumiju.[14]
Obitelj
Iskander je bio u braku s ruskom pjesnikinjom Antoninom Mihajlovnom Khlebnikovom od 1960. godine. Par je 2011. objavio knjigu pjesama pod naslovom Snijeg i grožđe kako bi proslavili zlatnu godišnjicu braka.[1] Imali su jednog sina i jednu kćer.
Smrt
Iskander je preminuo u svom domu 31. srpnja 2016. u Peredelkinu, u dobi od 87 godina.[15][16][17][18]
Citati
`Možda je najdirljivija i najdublja karakteristika djetinjstva neupitna vjera u vladavinu zdravog razuma. Dijete vjeruje da je svijet racionalan i stoga sve iracionalno smatra nekom vrstom prepreke koju treba gurnuti u stranu... Mislim da su najbolji ljudi oni koji su tijekom godina uspjeli zadržati tu vjeru iz djetinjstva u racionalnost svijeta. Jer ta je vjera ono što čovjeku daje strast i revnost u njegovoj borbi protiv dvostruke ludosti okrutnosti i gluposti.` (Sazviježđe Goatibex)
„sva ozbiljna ruska i europska književnost beskrajni su komentari evanđelja.“
(„Razmišljanja jednog pisca“ Fazila Iskandera)
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`