pregleda

Playback - Rejmond Cendler


Cena:
890 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Dok se otvara `PLAIBACK`, Čendlerov poslednji roman, Filip Marlou upoznaje Eleanor King (poznatu kao Beti Mejfild), dobro opremljenu crvenokosu dok se iskrcava iz Super Chief-a i vodi ga do obale Kalifornije da reši priču o velikom novcu i, naravno, ubistvo.


Rejmond Tornton Čandler (engl. Raymond Thornton Chandler; Čikago, 23. jul 1888 — La Hoja, 26. mart 1959) je bio američki pisac kriminalističkih priča i romana koji je imao bitan uticaj na razvoj moderne kriminalističke literature. Njegov literarni junak Filip Marlou je postao sinonim za „privatnog detektiva“.

Biografija
Rođen je u Čikagu 1888. Posle razvoda roditelja, Čandler je 1895. sa majkom otišao Englesku da živi kod ujaka.[1] Od 1900. se školovao na engl. Dulwich College - колеџу Далиџ u Londonu, gde je stekao klasično obrazovanje. Britansko državljanstvo dobija 1907. da bi mogao da radi u admiralitetu. Na tom poslu je proveo godinu dana, a zatim je neuspešno radio kao novinar. U to vreme je pisao i romantičnu poeziju.

U SAD se vratio 1912. i nastanio se u Los Anđelesu. Duži period je proveo radeći razne poslove i štedeći novac da bi ujaku mogao da vrati pozajmicu. Nakon završenog kursa za knjigovođu dobio je stalan posao. Kad su SAD 1917. ušle u Prvi svetski rat, Čendler se prijavio u kanadsku vojsku i služio u Francuskoj. Posle rata se sa majkom vraća u Los Anđeles, gde se zaljubljuje u Sisi Paskal (rođena engl. Pearl Eugenie Hurlburt - Перл Јуџини Херлберт), udatu ženu koja je bila 18 godina stariju od njega. Venčali su se 1924, nedugo posle smrti Čandlerove majke. Godine 1932. postao je potpredsednik naftne kompanije, ali posle godinu dana napušta taj posao zbog alkoholizma, rasejanosti i suicidalnih misli.

U traženju izvora prihoda, Čendler se okušao u pisanju petparačke literature (engl. pulp fiction). Prvu kriminalističku priču je objavio 1933. u časopisu Crna maska (engl. Black Mask), a potom je u raznim časopisima objavio još nekoliko priča. Neke od njih je kasnije preradio u romane.

Prvi Čandlerov roman bio je Veliki san (engl. The Big Sleep), a objavljen je 1939. i postigao je veliki uspeh. Uspeh je vodio u Holivud, gde je radio kao scenarist: sa Bilijem Vajlderom je napisao scenario za film Dvostruka obmana (engl. Double Indemnity, 1944.), originalni scenario za film Plava dalija (engl. The Blue Dahlia, 1946.), a sarađivao je i na scenariju za Strance u vozu (engl. Strangers on a Train, 1951.) Aflreda Hičkoka.

Čandlerovo zdravstveno i psihičko stanje se pogoršalo posle ženine smrti 1954, kada se ponovo odaje alkoholu i pokušava samoubistvo. Kvalitet i kvantitet njegovih dela je drastično opao. Umro je 1959. od zapaljenja pluća u La Hoji, Kalifornija.

Kritika i priznanja
Proza Rejmonda Čandlera je predmet divljenja kritičara i pisaca. Iako je na njegov tečan stil „grubijana“ nesumnjivo uticao Dašijel Hamet, njegova oštra i lirska poređenja su originalna: „Činilo se da minuti prolaze na vrhovima prstiju, s prstom na ustima“, „Svetlo me prikovalo za zid kao zgnječenu muvu“, definišući stil žanra privatnog detektiva. Mada, njegov junak Filip Marlou nije stereotipan grubijan, već kompleksan, ponekad sentimentalan čovek sa malo prijatelja, studira šahovske partije i sluša klasičnu muziku. On će odbiti novac od klijenta ako etički nije zadovoljan urađenim poslom.

Čandlerove priče i romani su pisani u prvom licu, kroz sećanja glavnog junaka, pri čemu nam prenose vreme, mesto i ambijent Los Anđelesa iz 1930-ih i 1940-ih godina. Mesta su stvarna, pod pseudonimima: Bej Siti je Santa Monika, Grej Lejk je Silver Lejk, a Ajdl Veli je sinteza zapravo San Fernando Vali.

Čandler je bio i dobar kritičar kriminalističke literature, pa je esejom „Jednostavna umetnost ubistva“ (engl. The Simple Art of Murder) postavio visoke standarde u literarnoj kritici.

Svi njegovi romani su ekranizovani; najpoznatija je ekranizacija romana Veliki san (1946) reditelja Hauarda Hoksa, sa Hemfrijem Bogartom u ulozi Filipa Marloua; koscenarist je bio Vilijam Fokner. Rad Rejmonda Čandlera na scenarijima i adaptaciji njegovih romana značajno je uticao na razvoj i kvalitet američkog „film noara“ (crnog filma).

Godine 1955. dobio je nagradu Edgar (engl. Edgar Award) Američkog udruženja pisaca krimića (engl. Mystery Writers of America) za roman Dugi oproštaj, a februara 1959. je postao predsednik Udruženja.

Komisija za kulturno nasleđe Los Anđelesa je jednoglasno usvojila predlog novinara Džesa Brejvina (Jess Bravin), pa je Gradska uprava Losa Anđelesa 5. avgusta 1994. zvanično imenovala „Trg Rejmonda Čandlera“ (Raymond Chandler Square) kao kulturno istorijski spomenik, u počast Rejmondu Čandleru, za doprinos u pisanju hronike Los Anđelesa. Trg se nalazi na raskrsnici bulevara „Kauenga“ i „Holivud“, gde se nalazi kancelarija Filipa Marloua u Čendlerovim romanima.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 79810973
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Dok se otvara `PLAIBACK`, Čendlerov poslednji roman, Filip Marlou upoznaje Eleanor King (poznatu kao Beti Mejfild), dobro opremljenu crvenokosu dok se iskrcava iz Super Chief-a i vodi ga do obale Kalifornije da reši priču o velikom novcu i, naravno, ubistvo.


Rejmond Tornton Čandler (engl. Raymond Thornton Chandler; Čikago, 23. jul 1888 — La Hoja, 26. mart 1959) je bio američki pisac kriminalističkih priča i romana koji je imao bitan uticaj na razvoj moderne kriminalističke literature. Njegov literarni junak Filip Marlou je postao sinonim za „privatnog detektiva“.

Biografija
Rođen je u Čikagu 1888. Posle razvoda roditelja, Čandler je 1895. sa majkom otišao Englesku da živi kod ujaka.[1] Od 1900. se školovao na engl. Dulwich College - колеџу Далиџ u Londonu, gde je stekao klasično obrazovanje. Britansko državljanstvo dobija 1907. da bi mogao da radi u admiralitetu. Na tom poslu je proveo godinu dana, a zatim je neuspešno radio kao novinar. U to vreme je pisao i romantičnu poeziju.

U SAD se vratio 1912. i nastanio se u Los Anđelesu. Duži period je proveo radeći razne poslove i štedeći novac da bi ujaku mogao da vrati pozajmicu. Nakon završenog kursa za knjigovođu dobio je stalan posao. Kad su SAD 1917. ušle u Prvi svetski rat, Čendler se prijavio u kanadsku vojsku i služio u Francuskoj. Posle rata se sa majkom vraća u Los Anđeles, gde se zaljubljuje u Sisi Paskal (rođena engl. Pearl Eugenie Hurlburt - Перл Јуџини Херлберт), udatu ženu koja je bila 18 godina stariju od njega. Venčali su se 1924, nedugo posle smrti Čandlerove majke. Godine 1932. postao je potpredsednik naftne kompanije, ali posle godinu dana napušta taj posao zbog alkoholizma, rasejanosti i suicidalnih misli.

U traženju izvora prihoda, Čendler se okušao u pisanju petparačke literature (engl. pulp fiction). Prvu kriminalističku priču je objavio 1933. u časopisu Crna maska (engl. Black Mask), a potom je u raznim časopisima objavio još nekoliko priča. Neke od njih je kasnije preradio u romane.

Prvi Čandlerov roman bio je Veliki san (engl. The Big Sleep), a objavljen je 1939. i postigao je veliki uspeh. Uspeh je vodio u Holivud, gde je radio kao scenarist: sa Bilijem Vajlderom je napisao scenario za film Dvostruka obmana (engl. Double Indemnity, 1944.), originalni scenario za film Plava dalija (engl. The Blue Dahlia, 1946.), a sarađivao je i na scenariju za Strance u vozu (engl. Strangers on a Train, 1951.) Aflreda Hičkoka.

Čandlerovo zdravstveno i psihičko stanje se pogoršalo posle ženine smrti 1954, kada se ponovo odaje alkoholu i pokušava samoubistvo. Kvalitet i kvantitet njegovih dela je drastično opao. Umro je 1959. od zapaljenja pluća u La Hoji, Kalifornija.

Kritika i priznanja
Proza Rejmonda Čandlera je predmet divljenja kritičara i pisaca. Iako je na njegov tečan stil „grubijana“ nesumnjivo uticao Dašijel Hamet, njegova oštra i lirska poređenja su originalna: „Činilo se da minuti prolaze na vrhovima prstiju, s prstom na ustima“, „Svetlo me prikovalo za zid kao zgnječenu muvu“, definišući stil žanra privatnog detektiva. Mada, njegov junak Filip Marlou nije stereotipan grubijan, već kompleksan, ponekad sentimentalan čovek sa malo prijatelja, studira šahovske partije i sluša klasičnu muziku. On će odbiti novac od klijenta ako etički nije zadovoljan urađenim poslom.

Čandlerove priče i romani su pisani u prvom licu, kroz sećanja glavnog junaka, pri čemu nam prenose vreme, mesto i ambijent Los Anđelesa iz 1930-ih i 1940-ih godina. Mesta su stvarna, pod pseudonimima: Bej Siti je Santa Monika, Grej Lejk je Silver Lejk, a Ajdl Veli je sinteza zapravo San Fernando Vali.

Čandler je bio i dobar kritičar kriminalističke literature, pa je esejom „Jednostavna umetnost ubistva“ (engl. The Simple Art of Murder) postavio visoke standarde u literarnoj kritici.

Svi njegovi romani su ekranizovani; najpoznatija je ekranizacija romana Veliki san (1946) reditelja Hauarda Hoksa, sa Hemfrijem Bogartom u ulozi Filipa Marloua; koscenarist je bio Vilijam Fokner. Rad Rejmonda Čandlera na scenarijima i adaptaciji njegovih romana značajno je uticao na razvoj i kvalitet američkog „film noara“ (crnog filma).

Godine 1955. dobio je nagradu Edgar (engl. Edgar Award) Američkog udruženja pisaca krimića (engl. Mystery Writers of America) za roman Dugi oproštaj, a februara 1959. je postao predsednik Udruženja.

Komisija za kulturno nasleđe Los Anđelesa je jednoglasno usvojila predlog novinara Džesa Brejvina (Jess Bravin), pa je Gradska uprava Losa Anđelesa 5. avgusta 1994. zvanično imenovala „Trg Rejmonda Čandlera“ (Raymond Chandler Square) kao kulturno istorijski spomenik, u počast Rejmondu Čandleru, za doprinos u pisanju hronike Los Anđelesa. Trg se nalazi na raskrsnici bulevara „Kauenga“ i „Holivud“, gde se nalazi kancelarija Filipa Marloua u Čendlerovim romanima.
79810973 Playback - Rejmond Cendler

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.