Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Novo |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem Lično |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Nova knjiga, 272 strane, Stela 2022, detaljniji opis:
Sveštenikova kći je Orvelov najmanje poznat i često nedovoljno cenjen roman. Crpeći nadahnuće iz sopstvenih iskustava kao berača hmelja, učitelja i gradske skitnice, Orvel pripoveda neobičnu priču o Doroti Her, ćerki sveštenika iz izmišljenog provincijskog gradića. Njen rasejani otac je maltene ne primećuje, njegovi reumatični parohijani je ogovaraju i iskorišćavaju, kućni i crkveni poslovi je iscrpljuju - i Doroti biva iznenada i traumatično preneta u nešto potpuno nepoznato. Roman o gubitku i povratku, Sveštenikova kći ocrtava putovanje jedne mlade žene, uz pomoć fantastičnih elemenata i društveno-političkih tema, kroz pejzaž nezaposlenosti, siromaštva i gladi za vreme Velike depresije u Engleskoj tridesetih godina, neumitnom stvarnošću stavljajući na iskušenje i samu veru.
Džordž Orvel (engl. George Orwell), pravo ime Erik Artur Bler (engl. Eric Arthur Blair; Motihari, 25. jun 1903 — London, 21. januar 1950) je bio engleski književnik. Stekao je slavu romanima, među kojima se posebno ističu „Životinjska farma“ i „1984-ta“, kritikama, političkim i književnim radovima. Orvel se smatra jednim od najpoznatijih engleskih esejista 20. veka
Njegov otac Ričard Bler je bio druga generacija britanskih vojnika. Majka mu je bila francuskog porekla, Ida Mejbel Bler, ćerka neuspešnog trgovca. Kada je napunio godinu dana, majka ga je odvela u London. Oca nije video sve do 1907. godine, kada je ovaj došao u tromesečnu posetu, nakon koje se vratio u Indiju. Erik je imao dve sestre, stariju, Mardžori i mlađu, Avril.
Sa šest godina krenuo je u Anglikansku parohijsku školu. Rastao je kao mrzovoljan, povučen, ekscentričan dečak, a sve nesreće ovog perioda opisao je u posthumno objavljenoj autobiografiji. Dobio je stipendiju za dve najprestižnije škole u Engleskoj, Velington i Iton. Prvi semestar proveo je na Velingtonu, ali se potom prebacio na Iton, gde je studirao u periodu između 1917. i 1921. Neki navode da je bio izuzetan student, dok drugi tvrde potpuno suprotno. Već kao dečak je odlučio da će biti pisac i na Itonu izučava britanske pisce. Ne interesuje se previše za nauku pa završava sa slabim uspehom, nije osvojio stipendiju za univerzitet, pa je morao da prekine sa daljim zvaničnim obrazovanjem i zaposli se.