Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Kragujevac, Kragujevac-Stari Grad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1963
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Ljubomir Nenadović
Izdavač: Prosveta
Broj strana: 127
Pismo: Ćirilica
Povez: Mek
Format: 20cm
Tokom svojih dugih i nezaboravnih putovanja, Nenadović je prolazio kroz mnoge predele koji su ga inspirisali. Sa željom da sačuva uspomene na gradove i umetnost Italije koje su mu se duboko urezale u sećanje otpočeo je svoj putopis “Pisma iz Italije”, ali je susret sa Njegošem potpuno promenio njegove želje i dalji tok njegovog života. Bio je toliko fasciniran njegovom ličnošču da je zaboravio na sve lepote i dragocenosti Italije. Smatrao je da one ne zaslužuju toliko divljenja i pažnje kao vladika crnogorski, pa je umesto o Italiji u svom putopisu najviše pisao o Njegošu, njegovoj lišnosti, rečima i delima. Sebe je predstavio kao gledaoca koji se neizmerno divi svakom njegovom pokrezu, kao slušaoca koji mu se pokorava i upija svaku njegovu re i. kao pisca koji će sve što je učinio i izrekao ovekovečiti svojim perom na beloj hartiji. Jednom rečju, Njegoš je postao njegova opsesija, njegov najvažniji životni saputnik i centar svih dešavanja. U svojim pismima nije ga prikazivao samo kao velikog vladara, pesnika i tvorca istorije naše nacionalne sudbine, već i kao divnog čoveka, karakternog, osećajnog i duhovitog. Divio se njegovoj čistoj neskvarenoj duši, briljantnom umu i velikom duhu. U svakoj situaciji se trudio da istakne njegove najbolje osobine, veliku mudrost, pamet i oštroumnost, duhovitost i rečitost, a naričito njegovu rodoljubivost i patriotizam iskazane kroz ogromnu ljubav prema svojoj zemlji i zabrinutost za sudbinu svog naroda. Opisivao ga je kao tihog i veoma zamišljenog čoveka sa velikim mislima koji se ne pokorava nikom i koji je u svakom trenutku spreman da brani svoju čast, ponos i ugled. Za Nenadovića Njegoš je bio čovek koji uvek zna šta hoće, ponosan i gord vladar koji uvek drži glavu visoko, ali nikada ne gledao među zvezde i oblake. Njegova gordost, ponos i dostojanstvo izbili su na površinu u trenutku kada odbija da poljubi časne verige u crkvi Svetog Petra uz reči: „Crnogorci ne ljube lance“...
Korice malo slabije očuvane, unutrašnjost dobra.