Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
kao na slikama
retko u ponudi
David Albahari (Peć, 15. mart 1948 — Beograd, 30. jul 2023) bio je srpski književnik, prevodilac i akademik. Uglavnom je pisao romane i kratke priče koje su često autobiografske. Prevodio je sa engleskog jezika i bio član Srpske akademije nauka i umetnosti.[1]
David Albahari
Albahari (2011)
Lični podaci
Datum rođenja
15. mart 1948.
Mesto rođenja
Peć, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Datum smrti
30. jul 2023. (75 god.)
Mesto smrti
Beograd, Srbija
Državljanstvo
SrbijaKanada
Srednja škola
Zemunska gimnazija
Univerzitet
Univerzitet u Beogradu
Porodica
Deca
Natan Albahari
Biografija
uredi
Rođen je 15. marta 1948. godine u porodici jevrejsko-srpskog porekla u Peći.[2][3] Prvu zbirku kratkih priča Porodično vreme je objavio 1973. godine. Postao je popularan u književnim krugovima četvrtom knjigom Opis smrti, za koju je dobio Andrićevu nagradu.
Godine 1991. postao je predsednik Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. Godine 1994. preselio se s porodicom u kanadski grad Kalgari.
Bio je član je van radnog sastava Srpske akademije nauka i umetnosti pri Odeljenju jezika i književnosti od 2. novembra 2006. godine.[4]
Pisac je prilično zatvorenog, na momente čak hermetičnog izraza, autor koji zahteva ne samo veliki čitalački napor, već i punu saradnju čitaoca u izgrađivanju značenja pojedinih dela. Uprkos tome, on je tokom svog pedesetogodišnjeg postojanja u srpskoj literaturi stekao ne samo nepodeljenu naklonost kritike, već i prilično veliki broj čitalaca. Interesantna je pojava da se među ljubiteljima knjige u Srbiji teško može naći čitalac koji nema jasno izražen vrednosni stav prema Albaharijevom opusu: s jedne strane nalazi se prilično širok sloj obožavalaca njegove proze među kojima on često predstavlja pravog kultnog pisca, dok se s druge strane nalazi nešto uža grupa onih kojima izrazita složenost i naglašena artificijelnost njegovog izraza stvara prilično jak otpor.[5]
Potpisana knjiga autora
Kritika je od samog početka prihvatila Albaharijevo stvaralaštvo uz izuzetno pohvalne ocene, počev od najranijih prikaza prve zbirke, kada je Bogdan A. Popović zaključio u prikazu Porodičnog vremena da je pripovedačka polazišna pozicija „za darovitog mladog pisca... od neprocenjive vrednosti”, pa sve do skorašnjeg suda Vase Pavkovića da je samo pitanje vremena „kada će svet prepoznati velikog pisca srpskog jezika”.
Albaharijeva ostvarenja prevođena su na francuski, nemački, engleski, hebrejski, poljski, italijanski, makedonski, slovenački, albanski, slovački, mađarski itd.
Svaka nova knjiga Davida Albaharija predstavlja za našu književnost pravi događaj jer nosi u sebi ekskluzivnost povezivanja domaće literature sa svetskom književnom baštinom.[6]
Kasnih osamdesetih, Albahari je započeo prvu formalnu peticiju za legalizaciju marihuane u Jugoslaviji.
U Srbiju se vratio 2013. godine.[7] Preminuo je 30. jula 2023. posle duže borbe s Parkinsonovom bolešću. Sahranjen je 4. avgusta 2023. na Jevrejskom groblju u Beogradu.[8][9]
Nagrade
Dela
uredi
Zbirke priča Romani Knjige eseja
Porodično vreme (1973)
Obične priče (1978)
Opis smrti (1982)
Fras u šupi (1984)
Jednostavnost (1988)
Pelerina (1993)
Izabrane priče (1994)
Neobične priče (1999)
Drugi jezik (2003)
Senke (2006)
Svake noći u drugom gradu (2008)
21 priča o sreći (2017)
Sudija Dimitrijević (1978)
Cink (1988)
Kratka knjiga (1993)
Snežni čovek (1995)
Mamac (1996)
Mrak (1997, 2008)
Gec i Majer (1998)
Svetski putnik (2001)
Pijavice (2006)
Ludvig (2007)
Brat (2008)
Ćerka (2010)
Kontrolni punkt (2011)
Životinjsko carstvo (2015)
Prepisivanje sveta (1997)
Teret (2004)
Dijaspora i druge stvari (2008)