Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Lepo očuvano
Tvrd povez s omotom
Prosveta, Beograd, 1963, tvrdi povez, 394 str.
Fransoa Rene de Šatobrijan (franc. François-René de Chateaubriand; Sen Malo, 4. septembar 1768 — Pariz, 4. jul 1848) bio je francuski književnik.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Sen-Malou, mestu u Bretanji, kao deseto dete grofa i brodovlasnika Šatobrijana. Školovao se u Dolu, Renu i Dinanu (1777—1779). Otac mu je pribavio čin potporučnika, ali ga vojnički poziv ne privlači već književnost. Dolazi u Pariz, ulazi u književne krugove i objavljuje prve pesme u listu Almanah muza. Nakon revolucije odlazi u Ameriku, gde brzo ostaje bez materijalnih sredstava, pa se vraća u Francusku. Tu se i oženio. Priključuje se kontrarevolucionarnoj vojsci. Nakon što je ranjen u jednom okršaju odlazi u Englesku (1793), gde živi u teškim uslovima, izdržavajući se davanjem privatnih časova. Objavljuje svoj Esej o revolucijama (1797). Godine 1800. vraća se u Pariz. Naglo stiče književnu reputaciju svojim delima Atala i Duh hrišćanstva. Ulazi u Napoleonovu diplomatsku službu kao sekretar ambasade u Rimu (1803), ali već iduće godine daje ostavku zbog Napoleonove naredbe da se otme i strelja vojvoda od Angena. Šatobrijan tada kreće na putovanje po istočnim zemljama. Kao protivnik Napoleona podržava restauraciju, ulazi u politički život, postaje ambasador i ministar. Godine 1829. napušta aktivno bavljenje politikom, zbog suprotstavljanja ultrarojalističkoj politici. Nakon toga posvećuje se redigovanju svojih Memoara. Umro je u Parizu.
Francuska knjizevnost
Francuski pisci
Klasici