Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Ima posvetu
S2
Pokojni Matija Paskal - Luidji Pirandelo
Glavni junak romana, Matija Paskal, odlučuje da napusti kuću, porodicu, grad, jednom rečju − sve, usled nesreća koje su ga zadesile. Matija smatra da mu od te odluke zavisi sreća, a i sam život. Jednoga dana, u kockarnici u Monte Karlu, osvaja pozamašnu svotu novca i počinje da se premišlja, da ponovo preispituje svoju odluku i na kraju odlučuje da se ipak vrati kući. Ali kako to obično biva, sudbina ima druge planove, i naš junak u novinama saznaje da je − umro! Tačnije, u njegovom gradiću je pronađen leš i njegova supruga i njegova tašta su nesrećnika identifikovale kao − Matiju Paskala! Shvativši da je službeno mrtav, te time i slobodan čovek, prepoznao je šansu da započne novi život i da napokon živi onako kako on smatra da treba. Menja identitet, menja i svoj lični opis i započinje novi život, nadajući se da će biti srećniji od prethodnog.

Sjajan novelista, romanopisac i dramatičar, Luigi Pirandello svakako je najznačajniji talijanski pisac dvadesetog stoljeća, a moderna evropska književnost nezamisliva je bez njegova udjela. Pirandello spada u one autore koji su nam otkrili da čovjekova osobnost nije ni izbliza jednom zauvijek dana, da su ličnosti mnogostruke, da „ gola istina“ o jednom čovjeku ne postoji, da ljudsko biće ima u sebi mnoge, pa i oprečne živote koji svi traže svoje pravo. S tom činjenicom dolazi u sukob utvrđeni moral društva i konvencije sredine, pa to uzrokuje niz najneobičnijih slučajeva i sudbina.
„ Pokojni Mattia Pascal“ , najbolji Pirandellov roman, priča je o jednoj takvoj sudbini, uhvaćenoj u procjep između stvarnih životnih činjenica i konvencija sredine. Riječ je o čovjeku koji je službeno proglašen mrtvim. Za društvo, on je mrtav. Ali on je živ, to je činjenica. On, međutim, ne može nastaviti svoj raniji život: društvo mu kao službeno mrtvom onemogućava sve ono što dopušta službeno živima! Tako je on prisiljen boraviti svoje dane kao živi pokojnik koji posjećuje svoj vlastiti grob, u kojem je za društvo i pokopan.