ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1982
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Odlično očuvano.

Autor - osoba Buzzati, Dino
Naslov Tatarska pustinja / Dino Buzzati ; prevela Jerka Belan
Vrsta građe roman
Jezik hrvatski
Godina 1982
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Liber, 1982 (Sarajevo : Oslobođenje)
Fizički opis 224 str. ; 22 cm.
Drugi autori - osoba Belan, Jerka (prevodilac)
Roić, Sanja (autor dodatnog teksta)
Zbirka Talijanski roman : u 10 knjiga
Napomene Prevod dela: Il deserto dei Tatari / Dino Buzzati
Tatarska pustinja između stvarnosti i mašte / Sanja Roić: str. 219-224.
Predmetne odrednice Bucati, Dino, 1906-1972 -- `Tatarska pustinja`

Roman Dina Buzzatija „Tatarska pustinja“ mogao bi se tumačiti kao svojevrsni odjek takozvane književnosti apsurda, kad u njemu ne bi sve bilo već i previše normalno. Pripovijest je to o čovjeku koji, suočen s besmislom svijeta i življenja u njemu, dokida taj svoj problem vrlo jednostavno, gotovo neprimjetno, pokorivši se apsurdu svoje životne situacije bez mnogo pitanja, ne postavljajući pred svoj život više nikakve zahtjeve. To ga lišava osnovnog ljudskog svojstva: otpora besmislu i borbe za sadržajnost vlastitog življenja.
Junak ove knjige, mladi oficir, gorljivo čeka da nastupi svoju prvu dužnost nakon vojne škole. Dodijeljena mu je služba u nekoj misterioznoj tvrđavi na rubu pustinje, otkud je jednom došla najezda neprijatelja: jednom, ali nikad više. Međutim, po vojnoj logici, opasnost je na toj pustinjskoj granici uvijek moguća. Naš junak se postupno prilagođava svojoj životnoj okolini – do te mjere da mu život bez tvrđave i njezine lažne svrhe postaje nezamisliv. Nakon nekoliko godina vraća se nakratko na odmor u rodni grad. To ga izlaže kušnji da razmisli kako nastaviti svoj život. Način na koji je pisac razriješio dilemu svog junaka predstavlja i opomenu i poruku i trajnu vrijednost ovog djela.

„Čudesna i opčinjavajuća knjiga, ekscentrični klasik.“ – Dž. M. Kuci

„Postoje imena koja buduće generacije neće dopustiti da se zaborave. Jedno od njih je zasigurno – Dino Bucati.“ Borhes


Vreme je jednako prolazilo u svom nepomičnom ritmu, isto za sve ljude, ni sporije za one koji su srećni, ni brže za nesrećne.

Posle turobnih godina provedenih na Vojnoj akademiji, poručnik Drogo konačno kreće na svoj prvi zadatak, u mračnu i tihu Tvrđavu Bastijani. Iza zidina tvrđave leži kamenje i suva zemlja: Tatarska pustinja. Koja je svrha ovog vojnog garnizona na mrtvoj granici? Hoće li Tatari ikada krenuti u napad na tvrđavu? S vremenom Drogo se miri s beskrajnim, zaludnim i mučnim iščekivanjem. Ali ništa se ne događa, nada slabi, na horizontu ničeg novog. Iz dana u dan, koji su svi nalik jednan drugom, Drogo postepeno shvata strašnu istinu o Tvrđavi Bastijani…

Napisana 1938, kada je svet iščekivao rat, Tatarska pustinja je provokativna i zastrašujuća pripovest o nadi, čežnji i katkad užasnim posledicama naših snova i želja.

„Predivan roman koji blista poput fatamorgane stavljajući u oštar fokus uspon i pad naših ambicija i nemilosrdnu eroziju vremena. To je priča o Đovaniju Drogu – ipak, koliko nas će se prepoznati u njemu!“ Jan Martel


„Tatarska pustinja je bez sumnje remek-delo, uzvišena knjiga, a Bucati majstor pisane reči.“ – Sunday Times

Dino Bucati (Beluno, 1906 – Milano, 1972) zbog porodične tradicije završio je pravne nauke, ali nije nikad radio kao pravnik. Pored toga što je bio prozni pisac i novinar, bio je i pesnik, dramaturg, autor libreta za opere i izuzetan slikar. Od 1928. godine radio je kao novinar u listu Korijere dela sera, koji nije napustio do kraja svog života. Bio je specijalni izveštač i ratni dopisnik za vreme Drugog svetskog rata. Dino Bucati nije prestao da se potpisuje kao novinar ni posle dobijanja uglednih književnih nagrada. Ipak, njegove reportaže, članke, putopise, dopise doživljavamo kao literarne tvorevine, a ne novinarske. Bucatijeva književnička aktivnost počela je 1933. godine objavljivanjem romana Barnabo s planina. Knjiga je probudila prilično interesovanje i radoznalost kritike kao delo mladog početnika. Međutim, dve godine kasnije njegov drugi roman gotovo da nije ni primećen. Uspeh je došao objavljivanjem treće knjige, Tatarska pustinja (1940), koja je u roku od nekoliko godina prevedena na više jezika i izazvala mnoga odobravanja. Danas se ovaj roman smatra klasikom italijanske književnosti. Njegove pripovetke doprinele su učvršćivanju slave Dina Bucatija kod šire publike. Za zbirku Šezdeset pripovedaka Bucati je 1958. godine dobio najugledniju italijansku književnu nagradu Strega. Zbirku Prodavnica tajni pisac je sam priredio dve godine pre smrti, „u nadi da ću upoznati ljude s najboljim što sam napisao“, kako je rekao.

MG P71 (N)