ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 720
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Lydia, Engleskinja, udaje se za Diega i vraćaju se u La Bebellu, oronulu vilu na zapuštenom imanju na kojem su godine suše i bolesti uzele svoj danak. Ostaje samo Benito, vazal njezina muža, a kada njezin muž postane depresivan i praktički samotnjak, Lydia mora preuzeti upravljanje imanjem. Benito joj prepričava prošlu povijest obitelji i njezino postupno propadanje, a upravo ta povijest i likovi u njoj čine glavninu priče.

Lisa St Aubin de Terán (rođena 2. listopada 1953.) engleska je romanopiskinja, autorica autobiografskih priča i memoaristica. Njezin otac bio je gvajanski pisac i akademik Jan Carew.[1]

Život i karijera
Lisa St Aubin de Terán rođena je 1953. godine, od oca Joan Mary Murray (rođene St Aubin) i majke Jan Rynveld Carew[2], a odrasla je u Claphamu u južnom Londonu. Pohađala je djevojačku školu Jamesa Allena. Njezini memoari Hacienda (1998.) opisuju kako se u dobi od 16 godina udala za prognanog venezuelanskog aristokrata i pljačkaša banke, Jaimea Terána,[3][4] te je sedam godina živjela na udaljenoj farmi u andskoj regiji Venezuele.[5] Pobjegla je i iz braka i iz Venezuele kada joj je predložio da mu se ona i njihova kćer pridruži u paktu o samoubojstvu.

Nakon povratka u Britaniju, udala se za svog drugog supruga, škotskog pjesnika i romanopisca Georgea MacBetha 1982. godine. Te je godine objavila i svoj prvi roman, Čuvari kuće, koji joj je donio nagradu Somerset Maugham i mjesto na Grantaovom popisu `Najboljih mladih britanskih romanopisaca` (1983., broj 7). Roman Spori vlak za Milano, dobitnik nagrade John Llewellyn Rhys, uslijedio je 1983. godine. Iste se godine preselila u Wiggenhall St. Mary Magdalen u Norfolku. Nakon što joj se drugi brak raspao, otišla je živjeti u Italiju.[6]

Njezin treći suprug bio je slikar Robbie Duff Scott, kojeg je prvi put upoznala kada ga je George MacBeth zamolio da naslika njezin portret. Nakon vjenčanja 1989. godine, ona i Duff Scott preselili su se u Umbriju, a njezin život tamo opisan je u Veneciji: Četiri godišnja doba (1992.) i Dolina u Italiji (1994.).

Godine 1994. predstavila je `Santos to Santa Cruz`, epizodu BBC-jeve televizijske serije Great Railway Journeys, o putovanju iz Brazila u Boliviju,[7] i napisala popratni članak za The Times.[8] Kasnije 1998. posjetila je jezero Garda i jezero Maggiore za epizodu dokumentarca BBC Radija 4 The Off Season.[9]

Godine 2001. Duff Scott i de Terán rastali su se, a do 2003. de Terán se preselila u Amsterdam i osnovala vlastitu filmsku produkcijsku kuću pod nazivom Radiant Pictures, preko koje je upoznala svog novog partnera, nizozemskog snimatelja Meesa van Detha.[10] Godinu dana kasnije, par se preselio u Mossuril, pokrajina Nampula, Mozambik.[11][12]

Lisa St Aubin de Terán ima troje djece, uključujući i kćer Iseult Teran s prvim suprugom, koja je također romanopisac. St Aubin de Terán živjela je u Mozambiku do 2021., kada se vratila u London s torbom punom rukopisa, uključujući svoju autobiografiju (Bolje slomljeno nego novo) i dva nova romana, Hobi i Kafkina loža.